Energetska obnova u Hrvatskoj sigurno je sada manje isplativa nego što je bila prije 10 godina, jer su cijene energije ostale niske zahvaljujući mjerama Vlade, a cijene radova su strašno porasle. Stoga smatramo da će se bez grantova teško provoditi energetska obnova, izjavila je za PoslovniFM Irena Križ Šelendić, Ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Tema je bila energetska učinkovitost u zgradarstvu, javni pozivi za višestambene ali i javne zgrade te nova pravila igre koja nas očekuju u bliskoj budućnosti.
– Na temelju podataka koji su do sada konsolidirani, u okviru Operativnog programa konkurentnosti i kohezija 2014. – 2020. iskoristili smo sva sredstva koja su bila dostupna za višestambene i javne zgrade. U provedbi je bio 1.391 projekt, a samo se jedan još uvijek provodi, ostali su završeni. Od toga su bile 542 višestambene zgrade i 849 zgrada javnog sektora. Ukupno ugovorena vrijednost svih projekata bila je više od 531 milijun eura, od čega su 245 milijuna eura bila bespovratna sredstva. To je što se tiče europskih sredstava. Fond za zaštitu okoliša također kontinuirano provodi programe obnove obiteljskih kuća u skladu s programima koje izrađuje naše Ministarstvo, a donosi Vlada. Do sada su proveli oko 25.000 projekata u obiteljskim kućama. Dio toga od otpada i na obnovljive izvore energije – navodi Križ Šelendić.
Međutim, naglašava da naši ciljevi nisu izraženi u zgradama, nego u četvornim metrima, jer jedna zgrada može imati 50 kvadrata, a druga 100.000 kvadrata, pa to nije usporedivo. Zbog toga su svi naši ciljevi, u svim našim strateškim, programskim i europskim dokumentima postavljeni u četvornim metrima.
– Na temelju toga, mi bismo trebali obnavljati oko 1,6 milijuna ‘kvadrata’ godišnje u ovom razdoblju. Međutim, u razdoblju 2014.-2020. obnavljali smo 1,35 milijuna kvadrata i to je bilo oko 0,7 posto podne površine ukupnog fonda zgrada na godišnjoj razini, što je premalo. No, moram se ograditi. Zbrajali smo samo one zgrade koje su dobile subvenciju. Znači sve zgrade koje su građani obnovili vlastitim sredstvima ovdje nisu uračunate. Tako da je taj postotak sigurno veći, dakle jedan posto i viši – kaže Križ Šelendić u razgovoru sa Tinom Bašićem, urednikom podcasta Zgradonačelnik.
– Kada se „daju“ europska sredstva, bilo preko fonda, bilo ministarstva, prijavljuje ih se i unosi u sustav za praćenje verifikacije ušteda. I u tom dijelu imaju sve podatke. No, kada građani sami obnavljaju svoj objekt, a za mnoge radove ni ne treba imati građevinsku dozvolu, nego samo projekt, i to zapravo nije nigdje evidentirano. Cjelovit, vrlo informativan, analitičan i iskren razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
– Morat ćemo na neki način vidjeti kako ćemo to evidentirati jer zapravo propuštamo veliki dio zgrada koje nisu evidentirane, a obnovljene su. Isto tako, sada su trenutno aktualni projekti iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji traje do sredine 2026. pa je tako bio prvi javni poziv za energetsku obnovu višestambenih zgrada iz 2022. godine, za koji smo u međuvremenu povećali alokaciju. Za to smo imali više od 65 milijuna eura – izjavila je Križ Šelendić.
Ukupno je, kaže, 178 višestambenih zgrada u postupku obnove, pripreme ili ugovaranja. Također je lani bio objavljen javni poziv za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Alokacija je isto tako u međuvremenu povećana s 40 milijuna eura na 60 milijuna eura. Nadalje, lani je bio i javni poziv za višestambene zgrade oštećene u potresu. Također je povećana alokaciju na 40 milijuna eura.
– Imamo oko 69 projektnih prijedloga za sufinanciranje. Taj poziv će opet ići i ove godine, na jesen. Isto tako, krajem ožujka ove godine objavili smo novi javni poziv za višestambene zgrade. Alokacija poziva je gotovo 100 milijuna eura, odnosno 94,4 milijuna. U tijeku su prijave koje traju do 3. lipnja. Nakon toga će se svi projektni prijedlozi pregledati, obraditi i napravit će se rang lista. Znači, nema najbržeg prsta i pozivamo sve zainteresirane da se prijave. Još stignu napraviti glavni projekt, pročitati poziv i prijaviti se. Prihvatljivi prijavitelji su predstavnik suvlasnika ili upravitelj zgrade.
Nadalje, imamo i energetsku obnovu zgrada javnog sektora ugovaranjem energetske usluge. To je jedan poseban model koji smo već provodili – rekla je Križ Šelendić.
Riječ je o ESCO modelu u kojemu se ugovara usluga a ne radovi. Taj poziv tek sad kreće i mora se obnoviti oko 208.000 m² a alokacija poziva je 66 milijuna eura. U razdoblju od 2014. do 2018. godine na ovaj način obnovljena je 61 zgrada.
– To su bili ogromni projekti obnove, kao što je bolnica Firule, bolnica u Karlovcu. Imamo također i poseban program za ublažavanje energetskog siromaštva na područjima posebne državne skrbi. Alokacija poziva je viša od 88 milijuna eura, 300 zgrada je u tom programu. Vidjet ćemo koliko ćemo zgrada s tim sredstvima obnoviti, ali moramo obnoviti preko 220.000 kvadrata. Bitno je reći da energetsku obnovu kuća sufinanciramo kontinuirano, već cijelo desetljeće. Ti projekti financiraju se novcem dobivenim od prodaje emisija CO2 – ističe Križ Šelendić.
Te pozive radi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) u skladu s programom za energetsku obnovu obiteljskih kuća koje priprema Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, a donosi Vlada. Ovaj zadnji poziv je bio u skladu s odlukom Vlade od prošle godine. Javni poziv je objavljen 13. ožujka, trajao je 36 sati i pristiglo je 11.926 zahtjeva. Alokaciji je bila 120 milijuna eura, a prihvaćeni su prijedlozi do ukupnog iznosa od 140 milijuna eura.
– Važno je naglasiti da je velika zainteresiranost za energetsku obnovu, na svakome pozivu prijavi se puno, puno više projekata nego što je sredstava. To sada možda neće biti tako jer smo konačno omogućili jako izdašne alokacije. Ono što je za Hrvatsku specifično u odnosu na EU je to da smo imali dva razorna potresa nakon kojih su strašno narasle cijene građevinskih radova. Energetska obnova je u Hrvatskoj sigurno sada manije isplativa nego što je bila prije 10 godina jer su cijene energije ostale niske zahvaljujući mjerama Vlade, a cijene radova su strašno porasle. Stoga smatramo da će se bez grantova teško provoditi dubinska obnova, koju i najviše propagiramo. Ono što cijelo vrijeme promoviramo i za što dajemo europska sredstva, to su projekti koji postižu barem 50 posto ušteda toplinske energije i 30 posto primarne. Dakle, idemo prema dubinskoj obnovi i to je cilj koji potičemo s tim subvencijama – naglasila je Križ Šelendić,
Dodala je da cijene radova kontinuirano rastu. Prosječna cijena obnove jedne javne ili višestambene zgrade je 2018. godina iznosila oko jedan milijun kuna, a danas ta ista obnova košta milijun eura.
– Jasno je koliko su cijene zapravo narasle. U međuvremenu se dogodila koronakriza i rat u Ukrajini. Porasle su i cijene materijala na tržištu. Ali u Hrvatskoj je do takvog porasta došlo zbog potresa i zbog toga što se istovremeno obnavlja jako puno javnih zgrada u vrlo kratkom roku. Na tržištu je puno veća potražnja od ponude građevinskih tvrtki i to je uzrok konstantnog rasta cijena – istaknula je Križ Šelendić.
Hrvatska, kao i sve članice Europske unije, ima obavezu obnoviti određeni broj zgrada, odnosno kvadrata, u određenom razdoblju.
– Trenutno, u obvezi smo obnoviti tri posto podne površina zgrada centralne države. To je bilo tako do sada dok se nisu promijenile direktive. To mi sedam puta premašimo jer nema toliko puno zgrada centralne države, odabrali smo alternativni pristup i zapravo računamo potrošnju energije koju bi postigli s obnovom tri posto podne po površine. Tu smo dobri – kaže Križ Šelendić.
Međutim, ističe da se to promijenilo izmjenom direktive i proširilo na sve zgrade javnog sektora.
– Ali ni to nam čak nije neki problem jer je oko devet posto svih zgrada u RH zgrada javnog sektora, a 75 posto zgrada u Hrvatskoj su stambene zgrade. Većina su obiteljske kuće pa onda višestambene zgrade. U tom dijelu će biti najveći problem za obnovu. Svi ciljevi su postavljeni u našoj dugoročnoj strategiji koji su strašno ambiciozni, ali naravno u skladu s europskim direktivama i Renovation EU ciljevima. Želimo podići našu stopu obnove s jedan posto iz 2020 godine i da na kraju dođemo na tri posto 2030. godine – rekla je Križ Šelendić.
To bi izgledalo ovako – 1,6 milijuna kvadrata 2021. i 2022. godine, 2,5 milijuna kvadrata 2024. i 2025 godine te tako postepeno raste do četiri milijuna kvadrata 2030. godine. S trenutnog stajališta, to je vrlo, vrlo ambiciozan cilj.
– Pitanje je tko će to uopće u Europi moći postići jer i druge zemlje imaju taj cilj. Međutim, nećemo odustajati. Obnova ide dalje, pa ćemo onda 2030. godine podvući crtu i vidjeti što smo postigli – kazala je Križ Šelendić.
Trenutno je aktualan poziv za energetsku obnovu višestambenih zgrada. Riječ je o pozivu „teškom gotovo 95 milijuna eura, a dodatnih 25 milijuna rezervirano je za zgrade koje se nalaze na listi čekanja iz poziva 2022. Na pitanje urednika koja su očekivanja ministarstva i koliko bi se zgrada moglo prijaviti, a koliko potpisati ugovore, Križ Šelendić kaže da je alokacija tog poziva 94,2 milijuna eura, poziv je još uvijek otvoren, svi se mogu prijaviti. Sredstva su bespovratna i osigurana su na temelju Mehanizma za oporavak i otpornost dodatkom NPOO-a koji su ugovorili krajem prošle godine.
– Ono što je zanimljivo jest da su to sredstva za energetsku obnovu zgrada koje su neoštećene u potresu, ali i za one koji su oštećene u potresu, ali su u međuvremenu uklonili oštećenja. Potonje zgrade nisu bile prihvatljivi prijavitelji u prošlom pozivu iz 2022. godine. Sada smo „stavili“ jedne i druge, ali ponavljam, znači to su zgrade koje su već uklonile oštećenja, a one koje nisu imat će poseban poziv ove godine. Očekivanja ministarstva i prijavitelja su velika. Naše očekivanje je da se alokacija potroši, kažem, nikada s time nismo imali problema. Uvijek alokaciju vrlo brzo potrošimo. Dosta je nezahvalno u ovome trenutku licitirati brojevima, ali očekujem da bi temeljem ovog poziva mogli dobiti i ugovoriti između 150 i 200 projekata, ovisno o kategoriji obnove – objašnjava Križ Šelendić.
Što se samih prijava tiče, poučenih dosadašnjim iskustvom, Križ Šelendić ih očekuje višestruko više.
– Kad se poziv zatvori, imamo tri mjeseca za obraditi sve prijave, napraviti rang listu i bodovati ih. Ono što je najvažnije prilikom bodovanja jest da energetske uštede nose najviše bodova i, kao i ugradnja obnovljivih izvora energije. Ima još i drugih kriterija, ali ti su nam najvažniji jer svi javni pozivi moraju podupirati zelene ciljeve Europske unije i Hrvatske – objasnila je Križ Šelendić.
Na pitanje kako se OIE mogu dodatno bodovati kada znamo da se jedino ti „obnovljivci“ mogu instalirati, a u pravilu govorimo o sunčanim elektranama, za potrošnju električne energije u zajedničkim prostorima. Sve ostalo je i u stvarnome životu nemoguće napraviti, Križ Šelendić odgovara da sve ovisi o području.
– Boduje se i ugradnja dizalica topline, negdje to mogu i biti i kotlovi na biomasu. Isto tako, imamo i solare za proizvodnju tople vode koji se mogu bez problema postaviti. Što se tiče sunčanih elektrana, tu postoje neki sitni problemi koje ćemo u međuvremenu riješiti. Ali moram naglasiti da se boduje i priključivanje na centralne sustave grijanja. Primjerice, ako se „prikopča“ na toplanu u Zagrebu, dobit ćete dodatne bodove, to je izjednačeno s obnovljivim iz izvorom energije – rekla je Križ Šelendić.
Nadalje, rezervirano je 25 milijuna eura za energetsku obnovu zgrada koje se nalaze na „listi čekanja“ iz poziva iz 2022. godine, a važno je naglasiti da zgrade mogu dobiti sufinanciranje po uvjetima tog javnog poziva, na temelju tadašnjih troškovnika. Pozivi za zgrade su poslani.
Na pitanje urednika prihvaćaju li zgrade ili odbijaju poziv s obzirom da to da su cijene radova i materijala od tada porasle više od 30 posto, Križ Šelendić kaže da je na toj rezervnoj listi bila 91 zgrada.
– Od toga smo donijeli 67 odluka o financiranju te one su poslane na potpisivanje i u tijeku je postupak ugovaranja. Imamo još dvije odluke u pripremi, a za 10 projekata treba napraviti dodatne provjere jer je došlo do nekih promjena, negdje se promijenio upravi te negdje se promijenila adresa, to moramo još jednom vidjeti. Za sada je odustalo 12 zgrada, oni se mogu javiti na ovaj novi poziv – objašnjava Križ Šelendić.
Inače, Ministarstvo organizira radionice na kojima se detaljnije pojašnjavaju pravila igre ovoga Javnoga poziva. Na pitanje koja su najčešća pitanja koja se postavljaju Ministarstvu i što brine predstavnike suvlasnika i upravitelje, Križ Šelendić kaže da nema neka posebna tema kojia ih brine.
– Institut pitanja i odgovora je zamišljen za pojašnjavanje uputa za prijavitelje i pomoć potencijalnim prijaviteljima. Oni to vrlo ozbiljno shvaćaju i svi su jako aktivni u proteklih mjesec dana otkad smo otvorili poziv, zaprimili smo više od 100 pitanja, očekujemo ih još puno i mi ih u minimalnom roku (od 7 dana) odgovorimo. Imamo razna pitanja, od toga koja je potrebna dokumentacija za horizontalne mjere, primjerice za dizalo, što spada u gospodarsku djelatnost, što je potpora male vrijednosti, mogu li se prijaviti na poziv ako obnova od potresa još traje. Isto je bitno pitanje od kada je prihvatljiv glavni projekt. Dakle, projekt ne smije biti stari od 8. rujna 2021. godine jer smo tog datuma na internetskim stranicama Ministarstva objavili smjernica za izradu Analize postojećeg stanja zgrade čija dostava je od tada obavezan dio glavnog projekta – kaže Križ Šelendić.
To je, kaže, utemeljeno na tehničkom propisu koji se temelji na Direktivi o energetskim svojstvima zgrada koja je tada bila na snazi, a koju su tada prenijeli u zakonodavstvo. To je jedna vrlo česta greška koja se javila kod prijava na javne pozive i javnih i višestambenih zgradama, da nemaju tu analizu. Još jednom naglašava da ta analiza, odnosno sažetak te analiza treba biti u glavnom projektu i, znači, prihvatljivi su projekti od 8. rujna 2021. godine.
Problemi iz prakse
Na jednom panelu koji je organizirala udruga krovopokrivača, iznijet je problem da neki projektanti nemaju dovoljno informacija o javnom pozivu, odnosno može li nešto biti prihvatljiv trošak ili ne. U ovom slučaju radilo se o obiteljskim kućama te zamjeni krova (pokrova) i je li se to sufinancira. Projektanti su tvrdili „ne“, a FZOEU je govorio „da“. Na pitanje kako se može doskočiti ovome problemu, Križ Šelendić kaže da su investitori odgovorni za svoje kuće, projektanti su odgovorni za svoj posao. Ono što radimo da im pomognemo jest da organiziramo radionice na kojima se oni educiraju. FZOEU je oduvijek imao radionice za obiteljske kuće, mi imamo radionice višestambene zgrade. S druge strane, svi ovlašteni inženjeri su dužni se obrazovati, skupljati bodove i educirati se. Da, problematično je ako netko iz struke ne odradi svoj posao, ali to je odnos između investitora i projektanta, mi ne možemo u to ulaziti. Ono što mi možemo učiniti jest da ih stalno educiramo i zapravo da im pojašnjavamo te ih pozivamo da ako im nešto nije jasno, da pitaju . jasna je Križ Šelendić.
Što se tiče slučaja krova, ističe Križ Šelendić, to je zanimljivo ako se na krovu radi toplinska izolacija, a nije dobra konstrukcija pa treba mijenjati pokrov, to će biti prihvatljiv trošak. Međutim ako se ne izolira krov a mijenja samo pokrov, onda naravno to nije prihvatljiv trošak. Znači, sve ovisi o situaciji, o logici što želimo, a želimo energetske uštede.
– Sve ono što je vezano na jednu mjeru, onu energetsku i sve što treba napraviti da se postigne ušteda, to će biti sufinancirano. Zato je važno to sve razjasniti ako nekome nešto nije jasno i pitati ili ministarstvo ili u ovom slučaju Fond za zaštitu okoliša – objašnjava Križ Šelendić.
Smatra da su ovopojedinačni slučajevi jer ljudi u struci se stalno obrazuju i rade na sebi.
– Cjeloživotno učenje je za sve nas obaveza. Stvari se jako brzo mijenjaju u našoj i europskoj regulativi, stalno treba napredovati. U svim našim europskim pozivima su uvijek bile definirane aktivnosti koje se odnose na izradu projektne dokumentacije, na energetsku obnovu, na izvođenje radova, na stručni nadzor, na projektantski nadzor, na koordinatora zaštite na radu. Tako da je jasno što je prihvatljivo za sufinanciranje, a što nije. U nekim slučajevima koji su možda specifični, uvijek se može onda postaviti dodatno pitanje. Moram reći da je dio dokumentacije javnih poziva i popis tehničkih uvjeta koji sadrži popis svih prihvatljivih mjera, a u postupku dodjele se onda kontroliraju stavke troškovnika. Naravno, ako imate neku mjeru koja nije na tom popisu, ona će biti izbačena i neće biti sufinancirana. Možete ju izvesti, ali za nju nećete dobiti sredstva jer jednostavno nije prihvatljiva po tom pozivu – napominje Križ Šelendić.
U posljednje vrijeme prilično su se promijenila pravila igre, odnosno direktive – EED i EPBD.
– Direktive se mijenjaju svakih pet godina. Prošle godine promijenjena je Direktiva energetske učinkovitosti koja se bavi i prometom, industrijom i manjem dijelu zgradama. Nedavno je promijenjena i Direktiva o energetskim svojstvima zgrada, koja je naša ključna direktiva a koja je prenesena u Zakon o gradnji, u tehnički propis i u nekoliko pravilnika. Vezano za EED, znači Direktivu o energetskoj učinkovitosti, ono što je važno spomenuti jest da se povećao zahtjev. Do sada smo imali obvezu obnove 3 posto podne površine centralne države, a sad se ide na 3 posto svih javnih zgrada. To nam nije neki veliki problem. Također, tom direktivom su propisani novi rokovi kojima učinkoviti sustav centraliziranog grijanja i hlađenja mora povećati svoj udjel iz obnovljivih izvora energije. To je nešto što će se morati ministarstvo energetike pozabaviti, a ono što se nas tiče, to je Direktiva o energetskim svojstvima zgrada gdje zapravo prelazimo sa zgrade gotovo nulte energije nZEB na zgrade nultih emisija ZEB. Znači, ponovo ćemo mijenjati definicije – kaže Križ Šelendić.
Ističe da je zanimljivo da je pojam zgrade gotovo nulte energije bio još 2010. unesen u direktivu a 2020. godine su se svi jako čudili što je to, a prošlo je deset godina.
– Nažalost, kod nas se svi s takvim nečim suoče kad stupi na snagu. Sada imamo dvije godine za implementaciju u hrvatsko zakonodavstvo. Naravno, na svim našim skupovima i otvorenim dijalozima ćemo o tome pričati. Mijenjaju se kriteriji za nove zgrade i za zgrade koje se obnavljaju. Isto tako, morat ćemo računati neke nove faktore, kao recimo potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa koji će se morati računati od 1. siječnja. 2028. godine za nove zgrade s korisnom površinom većom od 1.000. kvadrata, a od 1. siječnja. 2030. za sve zgrade. Isto tako, za nestambene zgrade uvode se minimalni standardi energetskih svojstava kojima se osigurava da te zgrade ne prelaze prag koji će utvrditi svaka zemlja članica za sebe – ističe Križ Šelendić.
U novoj direktivi spominje se jedan novi pojam – MEPS. Riječ je o minimalnim standardima energetskih svojstava.
– Pokušalo se uvesti MEPS-e za stambene zgrade, ali smo se uspjeli izboriti do ne bude uvedeno jer mislimo da su previše kruti i nefleksibilni, pa ćemo morati odrediti svoju nacionalnu putanju do 2050. godine, odnosno kako ćemo te zgrade obnavljati – kaže Križ Šelendić. Smatra da smo mi u puno boljoj poziciji nego ostale članice EU-a.
– Imamo programe koje je donijela Vlada, imamo programe za obiteljske kuće, za višestambene zgade, za javne zgrade, kulturnu baštinu, za energetsko siromaštvo. Druge zemlje to nemaju. To su programi koji su proizašli iz dugoročne strategije i mi ćemo njih samo dograditi prema novim zahtjevima iz direktive. Tako da smo već na pola puta. Nadalje, traži se od država članice da osiguraju uvođenje odgovarajućih sustava za solarnu energiju na novim, javnim i nestambenim zgradama, kao i na svim postojećim zgradama, ovisno o površini. Rokovi su 2027. i 2028. godina, bez da ulazimo u detalje dok ne prenesemo sve dijelove direktive. Moramo uzimati u obzir cjelovitost zgrade, mobilnost, parkirališta za električne automobile, infrastrukturu i tako dalje – kaže Križ Šelendić.
Osvrnula se i na gorući problem s radnom snagom. Ističe da nismo mi jedini s tim problemom, čitava Europa ga ima.
– U rujnu prošle godine imali smo jedan sastanak u Madridu, na kojemu su bili predstavnici svih zemalja članica koji se bave sa sve tri direktive (treća direktiva je o obnovljivim izvorima energije). Svi imaju isti problem. Ono što je naš problem je to da nam dolaze radnici iz trećih zemalja koji znaju neke druge tehnike građana, koji su često nisko obrazovani. U okviru NPOO-a imamo poseban program i radit ćemo posebnu edukaciju na kojoj ćemo imati modul vještina koje su vezane na zelenu obnovu i na gradnju, modul hrvatskog jezika i jedan kulturološki modul da se snađu s obzirom da su došli u potpuno drugu kulturu. Bez stranih radnika očito to nećemo uspjeti u tako kratkom vremenu. Idemo korak po korak, kao i cijela Europa. Gradilišta još uvijek rade, nisu stala – naglašava Križ Šelendić. Ističe da su ispregovarali dvije milijarde eura za obnovu zgrada, to je strašno veliki novac koji ulazi u Hrvatsku.
– Prije toga smo imali problem jer nije bilo dovoljno novaca. Sad imamo dovoljno novaca, ali nemamo dovoljno radnika – kaže Križ Šelendić.
S obzirom na to da javni pozivi za energetsku obnovu zgrada nisu toliko redoviti koliko bi mnogi htjeli, da svota novca nije na idealno-željenoj razini, postavlja se pitanje kada će se uspostaviti financijski instrumenti koji bi mogli biti zamašnjak energetskoj obnovi.
– Moram reći da smo u zadnje tri godine zaista svake godine imali javni poziv. Tijekom 2022. poziv za neoštećene višestambene zgrade, 2023. godine za oštećene, i sad ovaj poziv u 2024. koji je namijenjen i za jedne i druge. Imat ćemo još jedan poziv za oštećene zgrade u potresu – kaže Križ Šelendić.
Napominje da ćemo u sljedećem razdoblju, kada završi NPOO, imati sredstva iz programa konkurentnost i kohezija i upravo će se tu formirati financijski instrumenti pa ćemo vidjet kako će saživjeti.
– Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) radi na tome. Ideja je da se otpiše 50 posto glavnice, ako se postignu energetske uštede koje se, naravno, dokazuju u projektu. Možda bi čak bila i lakša prijava, ne bi bilo financijskih korekcija, ne bi bilo ovih stopa koje imamo sada jer sad imamo mogućnosti sufinanciranja i od 80 posto ako je zgrada oštećena u potresu, ako se ide na sveobuhvatnu ili dubinsku obnovu. Ali, recimo, možda bi bila lakša prijava i lakši cijeli proces pa bi to bilo više primamljivo. Isto tako, imamo i hrvatska nacionalna sredstva. Prošle godine je odlukom Vlade zgradama dodijeljeno još 80 milijuna eura prodajom emisijskih jedinica. Taj ćemo novac raspodijeliti u pozive gdje će faliti novca – zaključuje Križ Šelendić razgovor za PoslovniFM.