I.

Obrazloženje

plana

 

Uvod

 

Iako se još od vremena proglašenja Brijunskog otočja nacionalnim parkom (1983.g.) vode brojne rasprave, treba li ovaj prostor imati status NP, prevladavaju stručna mišljenja da ovaj prostor to zaslužuje. Naime, nesmije se zanemariti činjenica da je more gotovo 80 % zaštićenog prostora NP Brijuni, u kojem su sadržani i očuvani gotovo svi izvorni elementi morskih ekosustava Jadrana, osobito civilizacijskim utjecajima ugroženih ekosustava sjevernog Jadrana. Nadalje, kopneni prostori, dijelom kultivirani u skladni krajolik travnjaka i pejzažnih parkova, sadrže pored izuzetno vrijednih ostataka graditeljske baštine i očuvane vegetacijske sustave zapadnoistarskog klimatskog tipa.

 

Sve navedeno znači da Nacionalnim parkom "Brijuni" treba slijedećih desetljeća tako upravljati da sve više udovoljava strogim međunarodnim kriterijima koji vrijede za nacionalne parkove, a pored ostalog, može i treba preuzeti ulogu referentnog prostora za praćenje promjena u biljnim i životinjskim zajednica mora i kopna sjevernog Jadran, koji je pod snažnim utjecajem suvremenog civilizacijskog razvoja.

 

Temeljem Zakona o prostornom uređenju (NN, br. 30/94 i NN, br. 68/98) i Zakona o zaštiti prirode (NN, br. 54/76 i NN, 30/94) pristupilo se izradi Prostornog plana područja posebnih obilježja Nacionalnog parka "Brijuni" (Prostorni plan NP Brijuni). Ovaj Konačni prijedlog Prostornog plana NP Brijuni obuhvaća prostor u novim granicama nacionalnog parka (NN, br.45/99.), a u izradi Plana je uvažena i Uredba o zabrani plovidbe (NN, br.66/94). Konačni prijedlog Prostornog plana NP Brijuni izrađen je sukladno s nadređenom prostomo-planskom dokumentacijom, Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (iz 1997. i 1999. god.)

 

Uvodno treba naglasiti, da je Vlada Republike Hrvatske kao polazište za izradu novog Prostornog plana NP Brijuni, prihvatila 1998.g. Program i Koncept zaštite i korištenja prostora NP Brijuni (Program i Koncept) kojeg je nositelj izrade bilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja - Zavod za prostorno planiranje. Glavni ciljevi tog dokumenta su bili: (1) stvaranje uvjeta za pojačanu nadležnost Države kroz Javnu ustanovu NP Brijuni; (2) svrhovito gospodarenje i zaštita prostora; (3) kvalitetniji razvoj novih mogućih djelatnosti i (4) utvrđivanje interventnih mjera na kritičnim segmentima zaštite i uređenja prostora. Istovremeno, bilo je nužno poboljšati učinkovitost zaštite prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti, turističku ponudu i programe posjećivanja, te spriječiti propadanje vrijednih povijesnih građevina kao i devastaciju prostora (nakon odlaska JNA), uz aktiviranje područja koja do tada nisu bila uključena u sustav turističkog posjećivanja (prvenstveno otoci Mali Brijun i Sv. Jerolim i znatan dio Velikog Brijuna).

 

Prihvaćeni Program i Koncept poslužio je kao kvalitetno i usuglašeno polazište za izradu Prostornog plana NP Brijuni, kao i za daljnje prioritetne radove na izradi dokumentacije za uređenje i korištenje središnje zone Velikog Brijuna, otoka Mali Brijun i otoka Sv. Jerolim. Nadalje, za obalni dio mjesta Fažana utvrđene su smjernice u segmentima od interesa za NP Brijuni, te smjernice koje će se ugraditi i primjenjivati u novim prostornim planovima Istarske županije i općine Vodnjan (danas novoformirane općine Fažana).

 

Postojeći (i do sada važeći) Prostorni plan NP “Brioni” i kontaktnog obalnog područja (NN br 46/87) sadržavao je djelomična prostorna rješenja, jer nije obrađivao tada nepristupačne prostore otoka Malog Brijuna i susjednih otočića, te otoka Sv.Jerolima. Njegove planske postavke su se temeljile na necjelovitoj valorizaciji prirodne i kulturne baštine kao i konceptu razvoja turizma sukladno tadašnjem vremenu - koje je držalo da je dopustivo intenzivnije gospodarsko korištenje NP Brijuni, kroz znatnu gradnju smještajnih turističkih objekata.

 

Zadatak ovog novog Prostornog plana NP Brijuni bio je ocijeniti stanje, kvalitetu i mjerodavnost postojeće planske dokumentacije, izvršiti dodatnu valorizaciju prostora u cjelini i po pojedinim dijelovima, te predložiti prostorni koncept koji će poslužiti za daljnje planerske i projektantske radove na poboljšanju zaštite i funkcioniranja parka, s osobitim naglaskom na prioritete sanacije i uređenja zapuštenih prostora.  Sukladno definiciji nacionalnih parkova u novom Zakonu o zaštiti prirode, novi Prostorni plan NP Brijuni jasnije određuje i razgraničava gospodarsku i turističko-rekreacijsku namjenu. Ovaj Prostorni plan NP Brijuni treba postati jedan od glavnih instrumenata njegove zaštite i uređivanja, jer usklađuje višestrukost funkcija a time i višestrukost interesa u njemu - kako onih unutar prostora NP tako i onih izvan.  Novi Prostorni plan NP Brijuni ima kao glavni cilj zaštitu i unapređenje prirode uz podvrgavanje svih drugih interesa tom glavnom cilju. Pri tome je bitno naglasiti da je nacionalni park (jedan od najviših oblika kompleksne zaštite prirode) vrlo široko otvoren posjetiteljima (dnevnim i višednevnim-stacionarnim), dok je turizam u NP prvenstveno funkcija u službi dnevnog izletničkog razgledavanja i doživljavanja prirodnih i kulturnih vrijednosti parka.

 

Treba istači da svaki NP predstavlja značajnu stavku kulturnog bogatstva neke zemlje i u velikoj mjeri obogaćenje turističku ponudu zemlje uopće, a najviše neposredno regije u kojoj se nalazi. Nacionalni park nije prvenstveno namijenjen stacionarnom turističkom korištenju nego je više element izletničke turističke privlačnosti širih regionalnih prostora. Zato je uloga i sadržajna ponuda NP Brijuni izuzetno značajna za Istarsku županiju, jer je ona turistički najrazvijenija regija Hrvatske.

 

Tijekom dosadašnje izrade Prostornog plana NP Brijuni (PPNP Brijuni) održane su propisane stručne i javne rasprave (NN, br.101/98): (1) Prva prethodna rasprava o Nacrtu prijedloga PPNP Brijuni u Zagrebu 26. svibnja, (2) Druga prethodna rasprava o Nacrtu prijedloga 09. srpnja na Brijunima, (3) Vlada Republike Hrvatske je 07. listopada 1999. utvrdila Prijedlog PPNP Brijuni za javnu raspravu; (4) Javna rasprava o Prijedlogu PPNP Brijuni održana je u Puli od 18. listopada do 18. studenog 1999., (5) Javno izlaganje o Prijedlogu PPNP Brijuni 16. studenog 1999. i (6) Županijsko poglavarstvo Istarske županije o Prijedlogu PPNP Brijuni 16. studenog 1999.

 

Savjet za prostorno uređenje Države je tijekom 2000. godine na više sjednica raspravljao o Prijedlogu PPNP Brijuni (koji je sadržavao prihvaćene primjedbe s javne rasprave) i donio pozitivnu ocjenu u rujnu 2000. godine. PPNP Brijuni je dopunjen mišljenjima i primjedbama Savjeta, te je kao Konačni prijedlog PPNP Brijuni upućen u propisani proces donošenja na Hrvatskom saboru.

 

Zaključno, treba naglasiti da su se u razdoblju od javne rasprave (1999.g.) do izrade Konačnog prijedloga PPNP Brijuni (2000.g.) dogodile bitne promjene koje su za zaštitu, korištenje i uređenje dijela prostora NP Brijuni imale veliki značaj. To je promjena načina korištenja bivše rezidencijalne zone i napuštanje velikih prostora (i objekata) posebne namjene (koje je koristila Hrvatska vojska). Te promjene su omogućile znatno kvalitetnije predstavljanje posjetiteljima NP prirodnih i graditeljskih vrijedosti Brijunskog otočja.

 

1.

Polazišta

 

1.1.

Pristup izradi

prostornog plana

 

1.1.1.

Povijesni i zakonski razvoj

zaštite nacionalnih parkova

 

Ekspanzivan gospodarsko-tehnološki i urbani razvoj suvremenog svijeta donosi sobom brojne negativne posljedice na razvoj prirodnih sustava i ugrožava prirodnu ravnotežu okoliša. Mnoge prirodne i civilizacijske vrijednosti izložene su degradaciji i propadanju. Osnovni prirodni resursi – zrak, tlo i voda koriste se nekontrolirano čime se obezvređuju i zagađuju. Prostor postaje ograničavajući faktor razvoja. Nekontrolirane ljudske aktivnosti neposredno utječu na prirodnu i estetsku degradaciju krajolika, ugrožavaju biološku harmoniju i kvalitetu života.

 

Svi ovi negativni procesi zahtijevaju posljednjih desetljeća organiziranu društvenu svijest i odgovarajuću akciju posebno u svezi zaštite prirodnih rijetkosti. U novije vrijeme pokret zaštite prirode i održivog razvitka poprima konkretnije i realnije obrise nužnosti i poticaja vezanog za opstankom svih oblika života na Zemlji i prerasta u sve širu akciju čovječanstva za zaštitom svih elemenata životnog okoliša.

 

Stoga i nacionalni parkovi, zakonom zaštićena područja posebnih obilježja postaju jedan od bitnih činitelja biosfere u općem ljudskom stremljenju za očuvanjem kvalitete životnog prostora. Ideja nacionalnih parkova začeta je 1872.g. u Yellowstone-u SAD, gdje je čovjek u potrazi za eksploatacijom prirodnih dobara, opčinjen grandioznošću i ljepotom prirode i predložio zaštitu prostora “na dobrobit i uživanje narodu”. Ideje Yellowstone-a postupno su prodirale u društvenu svijest mnogih zemalja krajem 19.stoljeća, posebno onih koje su ubrzano ulazile u procese industrijalizacije i urbanizacije, a koji su nosili opasnosti degradacije i ugroženosti prirodnih vrijednosti i ukupnog okoliša.

 

U dvadesetom stoljeću u svijetu su osnivana dva osnovna tipa nacionalnih parkova – europski (švicarski i švedski) i američki. Švicarska s Nacionalnim parkom Engadin iz 1909.g. i Švedska iz 1910.g. imaju najdužu europsku tradiciju. Ovaj početni europski tip nacionalnih parkova obilježavaju strogi uvjeti zaštite, prostorno manja područja i prvenstveno su usmjereni prema znanstvenim potrebama. Američki nacionalni parkovi, s najdužom tradicijom, obuhvaćaju veća područja, slobodniji su i otvoreniji masovnim posjetama, a u svom sastavu izdvajaju pojedinačne prostore sa strogim uvjetima zaštite uz zaštitu pojedinačnih objekata i rijetkosti.

 

Pod utjecajem američkog shvaćanja europski nacionalni park se sve više izjednačava s tipom američkog parka, preuzimanjem njegovih iskustva i otvaranjem prema razvoju određenih vrsta turizma. Međunarodni centar za zaštitu prirode U.I.P.N. 1948.g. uočava mogućnost stvaranja određenih prihoda na osnovama turističkog korištenja nacionalnih parkova.

 

Problemi definiranja obilježja nacionalnih parkova postaju stalna stručna tema mnogih međunarodnih skupova. Na Generalnoj skupštini IUCN-a 1969.g. usvaja se nova definicija i sadržaji nacionalnih parkova. Naglašava se primarnost zaštite prirode, ali se utvrđuje i način korištenja posebno u edukativnom i rekreacijskom pogledu uz isključivanje turističke naseljske izgradnje i gospodarskog iskorištavanja prirodnih dobara. 1972. godine IUCN u Kanadi i 1973.g. na Svjetskoj konferenciji u SAD razmatra brojne specifičnosti i probleme nacionalnih parkova u svijetu. U preporuci ovih skupova omogućuje se oblikovanje zonske prostorne organizacije, a pod određenim uvjetima omogućuje izgradnja turističkih i ugostiteljskih sadržaja, stanovanja i rekreacijskih površina.

 

Suvremeno društvo opredijeljeno je na unapređenju životnog prostora, kvalitete života, zaštitu i razvoj prirodnih, društvenih i civilizacijskih vrijednosti, kao bitnog preduvjeta humanih i kvalitetnih uvjeta života i rada. Ovi se preduvjeti ostvaruju usklađivanjem društveno-gospodarskog i prostornog razvoja te zaštitom i unapređenjem okoliša.

 

Izuzetne prirodne, kulturološke, znanstvene i društvene vrijednosti svakog Nacionalnog parka ukazuju na složenost i osjetljivost ukupnog užeg i šireg prostora NP, s obzirom na posebnosti prirodnih sustava kao i fizionomsko-estetske vrijednosti pejzaža i rezervata šumske vegetacije, posebno u uvjetima povećanih društvenih zahtjeva za zaštitu, očuvanje i korištenje Nacionalnog parka. U vrlo složenoj i izuzetno osjetljivoj suvremenoj etapi razvoja i zaštite prirodnih sustava i trajnih prirodno-razvojnih promjena, te upotpunjavanja znanstvenih saznanja o prostorima Nacionalnih parkova bilo je potrebno zasnovati racionalnu misaonu razvojnu koncepciju očuvanja, zaštite i unapređenja prostora - uklanjanjem degradacijskih pojava i negativnih procesa kroz kontinuiran prostorno-planski proces, kao preduvjet budućeg razvoja.

 

Europa je kolijevka spoznaje o zaštiti prirode, odnosno pojedinih njezinih dijelova. Prva zaštićena područja proglašuju se u Europi sredinom 19. stoljeća; najprije iz estetskih i domoljubnih razloga, a zatim sve više znanstvenih, obrazovnih, rekreacijskih i u posljednje vrijeme ekoloških u najširem smislu.

 

Prvi cjeloviti zakoni o zaštiti prirode donose se početkom 20. stoljeća. Zakonodavstvo i praksa razvijali su se različito u pojedinim zemljama – stoga terminologija i kriteriji nisu ujednačeni pa je poredba istovrsnih zaštićenih dobara prirode često neprimjerena ili čak nemoguća.

 

U zapadnoj i srednjoj Europi 1992. god. bilo je 206 nacionalnih parkova s ukupnom površinom od oko 76.000 km2 a različitih rezervata prirodnih vrijednosti (većih od 10 km2) više od 2.200 s površinom od oko 400.000 km2. Procjenjuje se da je u cijeloj Europi, temeljem brojnih zakona o zaštiti prirode, obuhvaćeno sveukupno oko 16.000 područja i lokaliteta. Od toga je 1998. godine bilo ukupno 312 nacionalnih parkova s površinom oko 146.835 km2. Najmanji je NP Tamaris u Grčkoj od 800 ha, a najveći u Rusiji od oko 2.500.000 ha.

 

U Hrvatskoj je pod zakonskom zaštitom 1993. god. bilo 7,2% državne površine (321 prostorni objekt od toga 7 nacionalnih parkova) i to je bilo u europskom prosjeku. Hrvatska planira u skoroj budućnosti pod različite stupnjeve zaštite prirodnih vrijednosti uključiti još oko 7,5% državnog prostora (teritorija i akvatorija).

Kategorija zaštite “Nacionalni park” je najpoznatiji oblik zaštite prirode, te je postala svjetska praksa da svaka država tom kategorijom izdvaja, identificira i ukazuje na najvrijednija prirodna područja. Kriteriji za odabir nekog područja za ovaj stupanj zaštite su sljedeći:

·         očuvanost izvornih obilježja

·         višestrukost prirodnih obilježja (nije dovoljno

      da samo jedno obilježje,

      npr. vegetacija bude značajno)

·         razmjerno velik prostor (najmanje 20 km2,

      s tim da se kod otoka tolerira i manja površina)

·         upravljanje iz središnje državne vlasti

·         dostupnost svima pod jednakim uvjetima

 

1.1.2.

Pravni temelji zaštite

 

Često se krivo misli da su nacionalni parkovi ujedno i najstroži oblik zaštite. Zakon o zaštiti prirode (posljednji je donesen 1994. godine NN 30/94) poznaje i strožu kategoriju (tzv. "strogi rezervat"). Međunarodne preporuke sugeriraju da se u nacionalnim parkovima provede odgovarajuće zoniranje sa prostorima pod strogom zaštitom, što s obzirom na dimenzije nacionalnih parkova najčešće nije teško ostvariti. Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske (u daljem tekstu Zakon) u potpunosti slijedi međunarodne kriterije za nacionalne parkove pa u članku 4. nalazimo osnovne odredbe za tu kategoriju:

·          nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava.

·          NP ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu.

·          u NP dopuštene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode. 

·          u NP je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara.

·          turističko-rekreacijske djelatnosti moraju biti u ulozi posjećivanja i razgledavanja, koje je dozvoljeno svima pod istim uvjetima".

 

Ovdje treba upozoriti da je odredba o zabrani "gospodarskih djelatnosti" izazvala određene nesporazume pa se očekuje da će u sljedećoj novelaciji Zakona biti preformulirana, odnosno preciznije formulirana. Poznato je da su tradicionalna poljoprivreda i turističko-rekreacijske aktivnosti, dozvoljene u nacionalnim parkovima, također oblici gospodarskog korištenja.

 

Turizam i rekreacija uvijek su bili jedna od osnovnih funkcija nacionalnih parkova, ali se paralelno s naglim razvitkom ovih aktivnosti, pokazalo da i one mogu degradirati prostor. Zato i njih Zakon ograničava, odnosno usmjerava na "posjećivanje i razgledavanje". Time se ne smanjuje ukupna turistička funkcija nacionalnog parka, jer on i dalje ostaje kao bitan turistički sadržaj šireg prostora.

 

Budući da citirane odredbe samo okvirno određuju režim zaštite, isti Zakon obvezuje na izradu prostornog plana za svaki nacionalni park (čl. 28.), kojeg donosi Sabor. Time se potvrđuje vrijednost i državni značaj ovakvog područja. I konačno, to značenje se ogleda u odredbi da upravu nacionalnog parka osniva Vlada (čl. 17) koja imenuje i ravnatelja. Uprava funkcionira kao neprofitna javna ustanova, ali nacionalni park je svakako dobitak i u materijalnom smislu.

 

Kad se raspravlja o Nacionalnom parku Brijuni često se zaboravlja da je i okolno pripadajuće more integralni dio parka. Štoviše, upravo ono u velikoj mjeri opravdava tu kategoriju zaštite, jer su otoci, točnije onaj najveći i najznačajniji među njima - Veliki Brijun - u velikoj mjeri izmijenili svoju izvornu prirodnu sliku. Okolno more je, naprotiv, zahvaljujući dugogodišnjem (stoljetnom) zaštitnom režimu, sačuvalo bitne vrijednosti karakteristične za živi svijet sjevernog Jadrana.

 

Očuvanjem pojedinih dijelova mora Hrvatska se također priključujemo sve češćim i glasnijim međunarodnim apelima i upozorenjima o potrebi čuvanja i tog dijela okoliša. Naglašavamo da se takvo očuvano podmorje sve više koristi i kao važan segment posebne turističke ponude.

 

Izuzetne vrijednosti prostora bile su odlučujuće pri donošenju odluke o potrebi zakonske zaštite Brijuna već 1948. godine - kada su proglašeni zaštićenom prirodnom rijetkošću. Stjecajem okolnosti u isto je vrijeme donesena odluka o rezidenciji predsjednika države J.B.Tita na Brijunima, te je tako od 1949. do 1983.g. otočje pod posebnim sigurnosnim režimom i nažalost nedostupno posjetiteljskoj javnosti.

 

Godine 1983. donesen je ukaz o proglašenju Zakona o Nacionalnom parku i spomen području Brijuni (NN br.46/83 i dopune 57/89, 05/90 i 47/91). Zakonom se određuje i osigurava trajna zaštita područja otočja kao izuzetne prirodne i kulturno-povijesne cjeline te stvaraju uvjeti da ih, nakon dugogodišnje izolacije mogu, posjećivati i razgledavati domaći i inozemni građani. Za javnost je Brijunsko otočje otvoreno travnja 1984.  Godine 1987. donesen je Prostorni plan područja posebne namjene NP Brioni i pripadajućeg  dijela priobalnog područja.

 

Nakon demokratskih promjena i stvaranja samostalne i suverene države, Vlada Republike Hrvatske 1991. godine osniva Javno poduzeće (od 1996.g. Javna ustanova) za zaštitu, promicanje, održavanje i prezentiranje kulturno-povijesnog i osobito zaštićenog područja Brijuni kao izuzetne prirodne i kulturno-povijesne cjeline (NN-47/91). Granica NP Brijuni (na moru) utvrđena je Zakonom o izmjenama Zakona o proglašenju NP Brijuni (NN-45/99), a zaštita, unapređenje i korištenje NP Brijuni Pravilnikom o unutarnjem redu (NN br. 4/99). 

 

Vlada Republike Hrvatske 1998.g. prihvaća Program i koncept zaštite i korištenja prostora NP Brijuni (nositelj izrade je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja - Zavod za prostorno planiranje) kao polazište za izradu novog Prostornog plana područja posebnih obilježja za Nacionalni park Brijuni. Istovremeno je za nositelja aktivnosti na poslovima zaštite i korištenja prostora NP Brijuni određeno Ministarstvo turizma.

 

Temeljem Zakona o prostornom uređenju (NN, br. 30/94 i NN, br. 68/98) i Zakona o zaštiti prirode (NN, br. 54/76 i NN, 30/94) pristupilo se izradi Prostornog plana područja posebnih obilježja NP Brijuni.

 

1.1.3.

Obveze iz Strategije i Programa prostornog uređenja Države i ocjena postojećeg prostornog plana

 

Obveze iz Strategije i Programa

prostornog uređenja Države

 

Prema Strategiji prostomog uređenja Republike Hrvatske, dana je definicija odnosno nabrojane su sve bitne osobine nacionalnih parkova u odnosu na funkcioniranje u međunarodnim i nacionalnim okvirima:

 

·          ”Nacionalni parkovi i parkovi prirode zauzimaju bitno mjesto u međunarodnoj promidžbi Hrvatske. Zakonom o zaštiti prirode priroda je definirana kao značajan dio okoliša kojem Republika Hrvatska osigurava osobitu zaštitu na načelima najbolje svjetske prakse. Nacionalni parkovi i parkovi prirode su područja vrhunskih vrijednosti potencijala unutar države i ne mogu biti poluge lokalnog ili regionalnog razvoja ali mogu biti kvalitetni izvori prihoda. ”

 

·          ”U prirodnoj sferi postoje dobra i vrijednosti koje nemaju pragmatični temelji i koja su oslobođena pragmatičnih obveza. Nacionalni park se osniva da bi se organizirala zaštita pojedinog prirodnog dobra zbog njega samog. Odluka o tome što će Država i društvo proglasiti nacionalnim parkom izravna je posljedica načina na koji društvo određuje vlastiti identitet. Nacionalni park je ulomak nacionalnog teritorija koji se drži posebno važnim, ne zbog posebnih gospodarskih nego zbog općih kulturnih obilježja.

 

Park se utemeljuje voljom Države. Ta činjenica implicira tri posebne odrednice parka:

·          park se ustanovljuje ”na opću dobrobit naroda”,

·          parkom se upravlja centralizirano, iz državnog središta,

·          park je najorganiziraniji oblik zaštite.

 

Odlukom o ustanovljenju parka Država jamči provedivost te odluke. Nacionalni parkovi ne mogu biti dijelovi turističko-ugostiteljske industrije, ali mogu biti dio kvalitetne turističke ponude.”

 

Ocjena postojećih

dokumenata prostornog uređenja

 

Unatoč specijaliziranim studijama koje su korištene u izradi prostornih planova 1986. i 1990. te deklariranim stavovima o zaštiti i korištenju prostora Nacionalnog parka planski dokumenti puni su kontroverznih stavova, a koncepti razvoja i uređenja područja nude rješenja suprotna ciljevima zaštite. Oba plana, osobito drugi, polazila su isključivo od ostvarivanja što veće ekonomske dobiti povećavajući smještajne kapacitete

novom gradnjom (prema finalnom scenariju iz 1990. za Središnju zonu umjesto postojeće bruto površine od 32.681 m2 predviđa se prostor od 71.590 m2 !); takvim ekstenzivnim opterećenjem prostora evidentno se zanemaruju međunarodne konvencije i preporuke kao i obvezujući zakonski propisi koji ističu da su intervencije u području nacionalnoga parka ograničene i u pravilu se odnose na očuvanje postojećega stanja.

Zaboravlja se, da se sukladno definiciji nacionalnog parka, područje ne može tretirati kao izrazito turističko područje, pa se stoga svi sadržaji turističko-rekreacijske prirode moraju pažljivo dimenzionirati i dosljedno temeljiti na procjeni ekološkog kapaciteta prostora. Na žalost, niti jedan plan svoje razvojne smjernice, osobito u pogledu novih smještajnih kapaciteta, ne argumentira odgovarajućim proračunom (formula za nacionalne parkove) o dopustivim, optimalnim granicama korištenja toga specifičnog prostora za prihvat određenih funkcija i sadržaja. Isto su tako pretpostavke turističkog razvoja temeljene na otvaranju novih lokacija i planirani kapaciteti od 618 do 809 (ležajeva) kreveta na Velikom Brijunu, ili 1290 na Malom (plan iz 1986.) sasvim proizvoljni, iako su nadležne službe za zaštitu prostora upozorile “da bi svako znatnije povećanje smještajnih kapaciteta iznad sadašnjega stanja bilo suprotno načelima zaštite, prezentacije i kvalitetnog korištenja prostora”.

 

Osobito je proizvoljno plansko rješenje iz 1986. za Mali Brijun (gradnja hotela, apartmana i vila, trgovačko-ugostiteljskih i sportskih objekata) ako se uzme u obzir da je otok u vrijeme izrade plana stručnjacima bio nedostupan pa je stoga izostala mogućnost valorizacije njegovih ukupnih vrijednosti.

 

1.2.

Položaj, posebnosti i značaj područja NP Brijuni

 

1.2.1.

Položaj i prostorni obuhvat

 

Duž zapadnoistarske obale ima nekoliko skupina otoka (kod Poreča, Vrsara, Rovinja i Pule). Najzanimljivija, najveća i najrazvedenija među njima svakako je Brijunska skupina od 14 otoka i otočića, sjeverozapadno od Pule. Njihova ukupna površina je oko 7,35 km2. Najveći dio te površine, oko 75%, pripada otoku Velom (Velikom) Brijunu.

 

Granice Nacionalnog parka utvrđene Zakonom iz 1983. godine (NN-46/83) obuhvatile su kopno i okolno more, pa je ukupna površina NP Brioni bila oko 36,35 km2.

 

Sadašnje granice Nacionalnog parka utvrđene 1999. godine (NN-45/99) obuhvaćaju kopno i okolno more s podmorjem, tako da je ukupna površina NP Brijuni oko 33,85 km2 (prema Zakonu - izmjerena na karti mjerila 1:25.000 koja se čuva u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša) ili oko 33,95 km2 (prema GIS-izmjeri na karti mjerila 1:5.000 koju je obavio Zavod za prostorno planiranje).

 

Geološki i geomorfološki, Brijuni su nastavak zapadne “Crvene Istre”. Budući da je dubina Fažanskog kanala oko 12 m, Brijuni su još “nedavno” – do prije desetak tisuća godina – bili sastavni dio istarskog kopna. Dizanje morske razine u posljednjih nekoliko tisuća godina (otapanje leda) dalo je konačan oblik brijunskim obalama i učinilo ih vrlo razvedenima. Otoci su izgrađeni od horizontalnih ili tek malo nagnutih slojeva vapnenca kredne starosti, na kojima je mjestimično razmjerno debeli sloj karbonatnog smeđeg tla ili crljenice. Otok Veliki Brijun prekrivaju debele naslage crljenice, mjestimice i do 7 m. Crljenica je tlo s visokim sadržajem gline (do 60%), a ta osobitost uzrokuje da su sve površinske ulekline na otoku stoljećima bile vlažne ili zamočvarene (što je pogodovalo razvitku malarije i uzrokovalo da je u nekim povijesnim razdobljima otok bio slabo ili potpuno nenaseljen - krajem 19. st. otok je uređen i

očišćen od zamočvarenih dijelova).

 

Dužina obalne linije svih otoka iznosi čak 46,82 km. Najrazvedeniji su Mali Brijun (8,28 km) i Veliki Brijun (25,90 km). Obale su uglavnom niske i kamenite ali lako pristupačne zbog horizontalne slojevitosti stijena. U ponekim uvalama ima mjestimično šljunka i pijeska (Verige, Kozlac, Javorika, Dobrinka, Krasnica i dr.).

Nacionalni park Brijuni ima tipološki karakteristike američkog parka otvorenog za znanstveno, edukativno i turističko-rekreacijsko korištenje. Brijuni su NP s autohtonim i alohtonim prirodnim i životinjskim svijetom, izuzetnim kulturološko-civilizacijskim i memorijalnim vrijednostima šireg i međunarodnog značenja, pa se njegov fenomen određuje integralnom vrijednošću.

 

Neovisno o egzistentnoj prostornoj i interesnoj podijeljenosti, koja čini njegovu specifičnost, koncepcija prostornog plana Nacionalnog parka Brijuni  zasniva se na integralnosti prostora. Pri tom se poseban značaj pridaje i kontaktnom pripadajućem priobalnom prostoru mjesta Fažana, kao prostoru od interesa za razvoj i zaštitu NP i oblikovanje jedinstvenog prostorno-razvojnog koncepta iako različitim kategorijama i uvjetima zaštite kako po ograničenjima tako i po mogućnostima korištenja.

 

Nacionalni park Brijuni čine otoci Veliki Brijun, Mali Brijun, Sv.Marko, Gaz, Obljak (Okrugljak), Supin, Supinić, Galija, Gruj, Krasnica (Vanga), Pusti otok (Madona), Vrsar, Sv.Jerolim i Kozada s morem i podmorjem (u ukupnoj površini od 33,85 km2).

 

Granica Nacionalnog parka teče crtom koja spaja točke:

A – svjetlo na grebenu Kabula

440 56I 40II  (440 56I 48II) i 130 42I 56II (130 42I 36II)

B – pozicija

440 54I 00II  i 130 43I 06II

C – pozicija

0,3 naut. milje u smjeru 1800 od svetionika Peneda

440 52I 54II  (440 42I 54II) i 130 45I 30II (130 45I 12II)

D – pozicija

0,1 naut. milje u smjeru 1800 od južnog rta otoka Kozada 440 53I 45II  i 130 48I 10II

E – pozicija

0,1 naut. milje u smjeru 900 od istočnog rta (pristan) otoka Kozada 440 54I 00II  i 130 48I 33II

F – pozicija

0,35 naut. milje u smjeru 150

od rta Slavuja 440 55I 24II  i 130 47I 07II

G – pozicija

440 56I 57II  (440 56I 54II) i 130 44I 40II (130 44I 42II)

 

Granica Nacionalnog parka Brijuni ucrtana je na topografskoj karti mjerila 1:25.000 koja se čuva u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša. Pojedini otoci i otočići imaju slijedeće površine i najveće visine:

 

Ime otoka:                                Površina         Visina     Dužina obale

                                                  ha (1):        m nm. (1):    u km (2):

______________________________________________________

 

Veliki Brijun                           555,77             55                 24,6

Mali Brijun                             107,28              30   8,2

Krasnica (Vanga)                                  19,85                9                    3,0

Sv.Jerolim                              12,60              18                   1,5

Kozada (Kotež)                         7,80                9                    1,2

Gaz                                             6,00              15                   1,3

Vrsar (Orzera)                           5,88              12                   1,0

Galija                                         4,92                5                    1,0

Pusti otok (Madona)                4,85                5                    1,2

Obljak (Okrugljak)                   4,00                7                    0,9

Grunj (Grongera)                     3,38                8                    1,0

Supin i Supinić                         1,40                8                    0,8

Sv.Marko                                    0,90                6                    0,3

________________________

Izvor: (1) Leksikografski zavod "M.Krleža", Zagreb 1997.

(2) Hidrografski institut JNA, Split 1955.

 

Ime otoka:                                Površina         Visina     Dužina obale

                                                  ha (1):        m nm. (1):    u km (2):

______________________________________________________

 

Veliki Brijun                           561,00            55                 25,90

Mali Brijun                             108,85            30                   8,28

Krasnica (Vanga)                                 19,84                9                   2,65

Sv.Jerolim                              12,62              18                   1,51

Kozada (Kotež)                         7,84                9                    1,16

Gaz                                             6,28              15                   1,13

Vrsar (Orzera)                           6,79              12                   1,39

Galija                                         4,94                5                    0,83

Pusti otok (Madona)                5,06                5                    1,19

Obljak (Okrugljak)                   4,17                7                    0,76

Grunj (Grongera)                     3,37                8                    1,00

Supin                                         1,28                8                    0,43

Supinić                                      0,37               2                     0,25

Sv.Marko                                    0,89                6                   0,34

________________________

Izvor: GIS izmjera 1999.g. - Zavod za prostorno planiranje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Iz mjerila 1:5.000 u AutoCAD programu.

 

Ukupna površina Nacionalnog parka Brijuni         3.395,0 ha

Površina morskog dijela NP                                 2.651,7 ha

Površina svih otoka  prema novoj izmjeri:             743,30 ha

Dužina svih otočkih obala:                                     46,82 km

Dužina morske granice NP:                                   22,93 km

Broj građevinskih cjelina ili objekata

(bez cesta, mostova i elektrostupova)                              64

 

Klimatska obilježja brijunskog otočja:

 

Srednja godišnja temperatura u 0 C                                                  13,9

                siječanj - najhladniji mjesec                                 5,9

srpanj - najtopliji mjesec                                     23,2

Godišnji prosjek sati osunčanja oko                                                2.350

                srpanj - 328 sati i siječanj - 85 sati

Godišnji prosjek vedrih dana                                              113,2

Godišnji prosjek oblačnih dana                                           80,6

Temperatura mora u C                                                        16,1

                ljeto (6. - 8. mjesec) - kolovoz 23,8                      22,5

                zima (12. - 2. mjesec)                                           10,5

 

Prosječna godišnja količina oborina u mm                    817

                lipanj 47 mm i studeni 114 mm

Snijeg je rijetkost - prosjek dana                                            2,6

Prosječna relativna vlažnost zraka u %                               76

              najmanja srpanj 70%, najveća prosinac 82%

Vjetrovi - zračna strujanja (Veliki Brijun -Tegetthoff)

                ljeti - maritimni vjetrovi, zimi - s kopna

                najučestaliji: iz SE 18%, NE 17% i NW 13%;

                tišina 28,5% dana

Zračni pritisak - nema čestih i znatnih kolebanja

                ljeti u 13 sati 1010,6 mb, proljeće 1017,0 mb

________________________

Izvor: Meteorološke stanice Pula i Rovinj, interpolacija Brijuni

razdoblje 1947-1970.


1.2.2.

Povijesni, gospodarski i prostorni razvitak brijunskog otočja

 

Posebni su uvjeti pogodovali kontinuiranom nastavanju i razvoju brijunskog otočja: prirodna izdvojenost omogućavala je prostorno i ekonomsko samoodržanje ljudskih zajednica na njegovim nekad plodnim površinama, a neposredna blizina kopna podredila ih je općim tokovima povijesnih zbivanja u gornjoj-jadranskoj regiji. Geografski i strateški povoljan smještaj, prirodna bogatstva i plodno tlo pogodovali su naseljenosti otočja još u pretpovijesno doba, a od antičkih vremena do novijega doba otočje je često imalo drukčiji administrativno-politički status od kopnenoga zaleđa.

 

Sve navedeno utjecalo je na organizaciju i gospodarenje prostorom, razmještaj naselja, proizvodnih pogona, izmjenu kultura na obradivim površinama, gradnju obrambenih sustava i sl.

 

Dug civilizacijski kontinuitet posvjedočuju brojni ostaci građevina i lokaliteta iz pretpovijesnoga doba na otocima Velikom i Malom Brijunu; na ostalim manjim otocima povijesne građevine ili njihovi ostaci svjedoče pripadnost gospodarskoj osnovi arhipelaga (kamenolomi) ili stratešku važnost otočja u sklopu regije (fortifikacije).

 

O intenzivnoj naseljenosti otoka Veliki Brijun u pretpovijesno doba svjedoči niz lokaliteta: zemuničko naselje na lokalitetu Gromače, važan je neolitski i ranobrončani lokalitet, a u središnjem je dijelu otoka impozantna Gradina bila sjedište jedne značajne pretpovijesne skupine iz cca 1700.g.p.n.e. Niz drugih lokaliteta gradinskoga tipa (Straža, Ciprovac, Rankun i dr.) i početkom 20. stoljeća evidentirano gradinsko naselje na Malom Brijunu, upotpunjuju sliku izuzetne napučenosti ovoga područja u pretpovijesno doba. Arheološki nalazi govore o lovačko-poljoprivrednom načinu gospodarenja prvih otočkih stanovnika. 

 

U antičko doba na otočju (Insula Pullaria) nastavlja se intenzivan život o čemu svjedoče brojni ostaci stambeno-gospodarskih pogona (villae rusticae) i drugih objekata na Velikom i Malom Brijunu (koji su u to doba bili jedan otok), a zabilježeni su i ostaci villae rusticae i lučkih uređaja i na otoku Krasnici. Od tih lokaliteta valja izdvojiti impresivne ostatke arhitektonskoga kompleksa u Uvali Verige (stambeni i gospodarski dio, hramovi, trjemovi, terme, spremišta za vodu, vivariji, lučki uređaji, radionice i dr.), koji se formirao u tijeku 1. st. prije do 2. st. n. e., kada je napušten. Među otkrivenim antičkim lokalitetima i privredni je pogon za preradu maslina na lokalitetu Kolci.

 

Vjerojatno otoci u to vrijeme nisu bili u sklopu pulskoga agera nego su, kao carski posjed, imali posebnu upravu. Sudeći po nalazima, privredne su aktivnosti tada bile izuzetno jake i raznolike: uz intenzivnu poljoprivredu (maslinarstvo, uzgoj vinove loze), uzgaja se stoka, vadi se kamen i proizvodi sol, a arheološki ostaci upućuju i na postojanje različitih radionica.

 

Osim brojnih ostataka arhitekture na kopnu, o izuzetnoj aktivnosti na cijelom području u antičko vrijeme svjedoči i niz podmorskih nalazišta uz otočke obale ili u njihovoj blizini. Najzanimljiviji su nalazi ostataka arhitekture i lučkih uređaja uz kompleks u uvali Verige gdje je, iz kulturnoga sloja debljine 2,5 m izvađen materijal iz razdoblja od 1. do 6. stoljeća.

Nakon propasti Zapadnorimskog carstva otočje je nakratko pod vlašću Istočnih Gota (493-539), potom je, do godine 778. pod bizantskom vlašću.

 

U tom su razdoblju Brijuni biskupski posjed i sjedište, a u Uvali Dobrika, oko vile rustike iz ranijega vremena, razvija se novo središte koje se u tijeku 5/6. st. opasuje čvrstim bedemima. To utvrđeno naselje, kastrum, jedna je od važnih točaka bizantskoga plovnog puta uz istočnu obalu Jadrana. Iz istoga su vremena i crkva sv. Marije i sv. Petra u neposrednoj blizini Kastruma, i uz njih prostrane nekropole. U najnovije je vrijeme utvrđeno da je kontinuirano bio naseljen od 1. do 7., bez prekida u vrijeme provale germanskih plemena na granice carstva, a ranoslavensko groblje u neposrednoj blizini i podaci o postojanju benediktinskoga samostana uz crkvu sv. Marije (koji je napušten početkom 14. st.) upućuju na to da se život ovdje odvijao sve do kasnoga srednjeg vijeka.

 

Kao i cijela Istra, Brijuni su od 788. pod franačkom vlašću, kasnije u posjedu Akvilejske patrijaršije; godine 1331. konačno potpadaju pod mletačku vlast koja će trajati sve do kraja 18. st.

 

Na osnovi dostupnih izvora i postojećih materijalnih ostataka ne može se sa sigurnošću utvrditi kada se počelo razvijati naselje oko današnje luke. Ostaci akvilejskih (ili mletačkih) utvrda u Uvali Turanj, te kula-donžon u današnjem naselju, vjerojatno su, zbog obrane otočja sa sjeverne strane, sagrađene daleko prije nastanka naselja. Moguće da je kula-donžon imala važnu ulogu u 12. stoljeću, u čestim sukobima pulske komune s Venecijom, a nije isključeno da je na tom mjestu, strateški važnom, bila i neka starija utvrda. Zbog strašne pohare kuge godine 1312. kada Brijune napuštaju i benediktinci, vjerojatno je zamrlo naselje u uvali Dobrika, a preostali i(ili) novonaseljeni žitelji organiziraju život oko ove utvrde.

 

Struktura privređivanja iz osnove se mijenja; primarna gospodarska djelatnost u antička vremena - uzgoj maslina i vinove loze, u kasnoantičkom je razdoblju ustupila mjesto stočarstvu i uzgoju žitarica; sada pak vađenje kamena i intenzivnija proizvodnja soli postaju glavne privredne djelatnosti.

 

Prestrukturacija privrede posljedica je, među ostalim, zapuštanja poljoprivrednih površina uslijed depopulacije otoka zbog kužnih epidemija, a i potrebe za kvalitetnim kamenom Mletačke Republike, novoga vladara otočja od 1313., velike su. Relativno zaštićena uvala na sjevernoj strani otoka koja omogućuje ukrcaj na lađe ubranoga kamena iz obližnjih kamenoloma, te blizina kopna, utjecali su na razvitak naselja na području današnje Luke.

Od kolike je važnosti bilo vađenje kamena s Brijuna za Mlečane, govori i podatak da su kamenorescima - žiteljima ili onima koji su se htjeli naseliti na otočje, zahvaćeno kugom, Statutom grada Pule odobravane određene privilegije. O intenzivnoj eksploataciji kamena svjedoče brojni stari kamenolomi na Velikom i Malom Brijunu i skoro svi ostali brijunski otoci, od kojih su neki u tijeku vremena (Vrsar, Jerolim, Okrugljak) “skinuti”i do dvije trećine svoje površine. Osim po kamenu Brijuni su poznati i po dobrim kamenorescima čiji se rad može pratiti od Venecije i srednje Italije do Firence, sve do polovice 16. stoljeća.

 

Iako su prihode od privrednih aktivnosti ubirali feudalni gospodari (porečki biskup, Mletačke vlasti) u tijeku 15. i do polovice 16. gospodarske su se prilike na Brijunima prilično stabilizirale, pa gospodarski potencijal zajednice nije neznatan što se očituje u kvaliteti građevina sačuvanih do danas: lijepoj gotičkoj župnoj crkvi sv. Germana iz 1481, koja je, prema nekim tvrdnjama sagrađena nad starijom romaničkom, zavjetnoj crkvici sv. Roka iz 1504, ljetnikovcu-kaštelu, sagrađenom uz kulu, “seljačkoj kući” jedinom u cijelosti sačuvanom objektu tradicijske arhitekture na otočju. U 16. se stoljeću pregrađuje i obnavlja i crkva sv. Marije u Uvali Dobrika. Vjerojatno su iz toga doba, ili iz još ranijeg, i crkvice na otoku Sv. Jerolim (postojala do polovice ovoga stoljeća) i Uvali Sv. Mikule na Malome Brijunu koja je postojala do potkraj 19. st.

 

Dostupni izvori ne pružaju podatke o broju brijunskih žitelja u navedenom razdoblju. U prvom mletačkom popisu stanovništva Istre iz 1554. broj brijunskih žitelja iskazan je zajedno s ostalim naseljima pulskoga područja. No, znatan uspon zajednice u tijeku 15. st. već je iza polovice 16. stoljeća prekinut uslijed epidemija kuge i malarije. Prema kazivanju kartografa A. Dell Oche stanovništvo se tako prorijedilo da je 1563. godine 99% poljoprivrednih površina neobrađeno, pa Brijuni ulaze u svoju posljednju fazu propadanja “te ih nijedan kasniji pokušaj neće uspjeti oživjeti”. Mletačke su vlasti među sličnim pokušajima da se oživi istarsko područje opustošeno epidemijama, ratovima i stalno prisutnom malarijom, donosile i niz odluka da se i Brijuni nasele življem iz Dalmacije.

 

Iz godine 1571. potječe podatak da zemljište još nije bilo obraslo makijom pa je, na inače plodnom tlu, još uvijek moguća sjenokoša. No 1590. kužna epidemija opet zahvaća Brijune, a posljednji zastrašujući nalet kuge 1631. nanovo je opustošio otočje. Prema izvješću iz 1631.g. Brijuni su naselje s 50-tak stanovnika koji žive u 14 kuća, otok je, kao i cijela Istra opustio i malaričan, zemlja je zapuštena i prekrivena makijom.

 

U razdoblju od 1530. do 18. st. nema podataka o gradnji ikakvih objekata, no obavljane su popravke i preinake na postojećim građevinama (ljetnikovac, kula, “seljačka kuća”), a crkva sv. Germana je obnavljana 1784.g. Prema mletačkim popisima iz 1741. na Brijunima živi 11 duša, 1770. godine 39; 1797. tek tri naseljene kuće s 14 duša.

 

Propašću Mletačke Republike 1797. Brijuni su, kao i ostali dio Istre, zakratko pod austrijskom, a od 1804.-1813. pod Napoleonovom vlašću. Najprije u sastavu Napoleonove Kraljevine Italije, potom u sastavi Ilirskih provincija. Francuzi su otočje zatekli potpuno uništeno i zapušteno. Početkom 1804.g. zapisano je da je “otok naseljen samo kamenorescima. Očito je da su sve druge aktivnosti zamrle. Francuske su vlasti, shvativši potencijalne vrijednosti otočja planirale njihovu temeljitu sanaciju i uređenje te je u tu svrhu, na Napoleonov zahtjev, izrađena karta s detaljno snimljenim stanjem zemljišta i stanovništva, no propast Ilirskih provincija spriječila je provođenje revitalizacije otočja.

 

Nakon 1813. Brijuni ulaze u sastav austrijske carevine pod čijom će vlašću ostati sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. Za cijelo to vrijeme Brijuni će ostati izvan gospodarskih interesa austrijskih vlasti. Izborom Pule sredinom stoljeća za smještaj glavne austrijske ratne luke, Brijuni ulaze u sustav njezina obrambenog pojasa pa se na Velikom Brijunu godine 1864/8. na brežuljku Straži (ilirskoj gradini), gradi veličanstven for Tegetthoff. No, austrijske su vlasti i nadalje u cijelosti nezainteresirane za gospodarski razvitak otočja, dapače, Brijuni su malarični i nezdravi i “samo izvor zla i zaraze”.

 

Ipak, na arhipelagu su se odvijale određene aktivnosti: s Velikog Brijuna sjekla se sedmogodišnja šuma za ogrjev, a na manjim se otocima vadio kamen. U doba gradnje tvrđave Tegetthoff Veliki Brijun je 1869.g. samo povremeno nastanjen. U prvom službenom austrijskom popisu iz 1857. nema podataka o žiteljima otočja jer su iskazani pod naseljem Fažana. Podaci iz 1880. ukazuju da se na ovim prostorima potkraj stoljeća određene aktivnosti ipak odvijaju: te godine otočje ima ukupno 83 stanovnika, od kojeg broja na Svetom Jerolimu živi 32, a godine 1890. čak 49 stanovnika. Razlog tomu je intenzivno vađenje kamena s toga otoka (za gradnju Burgtheatra u Beču). 1880.g. na Malom Brijunu živi 8 žitelja. Posljednji žitelji na Malom Brijunu evidentirani su 1910.g. (11 duša), kad je i na otočiću Obljaku (Torondi) živjelo 7 osoba.

 

I danas se na cijelom arhipelagu nalaze ostaci manjih ili većih građevina; neke se mogu prepoznati kao tipična tradicijska domaćinstva s okućnicom, a neke kao kamenoklesarske nastambe i radionice.

 

Stoga na Velikom i Malom Brijunu već u tijeku 80-tih započinju pripreme i gradnja niza obalnih utvrda. Na Velikom Brijunu rekonstruira se i modernizira tvrđava Tegetthoff (od 1895 – 1906.g. s posadom od 370 vojnika). Na Penedi, južnom dijelu Velikog Brijuna, grade se (od 1898. do 1902.), do danas sačuvana, dva fora i dvije baterije (za oko 210 vojnika). Baterije građene u tijeku samoga rata na Rtu Rankun i Rtu Barban danas nisu sačuvane. Na Malom Brijunu 1895.g. počinje se graditi Veliki for (“Brioni Minor”), najveća utvrda pojasne tvrđave Pula “kojoj po organizaciji i rasporedu nema slične među pulskim forovima”. Glavni su radovi dovršeni do 1900.g (za oko 550 vojnika), a na njoj se radilo do početka Prvog svjetskog rata. Na strateškim točkama otoka grade se četiri obalne artiljerijske baterije od koji su dvije do danas dobro očuvane.

 

Stanje krajnje zapuštenosti otočja trajalo je sve do 1893.g. kada malarične i opustjele Brijune (osim otoka Sv. Jerolim) kupuje Paul Kuplewieser (vlasnik čeličane u Moravskoj). Bio je to prijelomni razvojni trenutak u novijoj povijesti otočja. Naime, Kuplewieser se zalagao za privrednu i kulturnu integraciju austrijskoga juga osuđujući nezainteresiranost i neefikasnost austrijske vlasti u rješavanju vitalnih gospodarskih problema ovoga područja. To najbolje pokazuje njegov program kojim je za kratko vrijeme od malaričnih i bolesnih Brijuna stvorio klimatsko lječilište, a koji je po mnogo čemu ostao jedinstven do danas.

 

Nešto prije Kupelwieserowa dolaska na Brijune, 1881-83., zbog pojave brizantnog eksploziva, započinje modernizacija starih forova oko Pule i gradnja novih. Dotad je na Brijunima bila samo tvrđava Tegetthoff. Tada se otočki prostor intenzivnije uključuje u fortifikacijski sustav ratne luke Pula jedine pomorske pojasne tvrđava Austro-Ugarske Monarhije, najveće tvrđave na Jadranu.

 

Gradnja fortifikacija na brijunskom otočju započinje u isto vrijeme kad i opsežni radovi na kultiviranju Velikoga Brijuna. Kupelwieswer je Brijune kupio  uz suglasnost vojnih vlasti, a zatrebaju li pojedini dijelovi otočja za vanjska utvrđenja... o tome će se lako dogovoriti. Vojska je stacionirana u tvrđavi Tegetthoff i na Penedi. Svjetionik na krajnjem rtu Penede sagrađen je 1870. Na Malom Brijunu, koji je bio od izuzetne strateške važnosti, do 1910. živi 11 žitelja Vojska godine 1908. sudjeluje i u uređenju i održavanju luke jer je vojno pristanište na Penedi neupotrebljivo pri nepovoljnim vjetrovima.

 

Malo je vjerojatno da je Kupelwieser, kupujući Brijune, imao jasnu koncepciju razvoja turizma na njima, no odmah je pristupio realizaciji opsežnih i dalekosežnih projekata koji su bili osnova kasnijem razvitku lječilišta i ljetovališta. Pošumljivanjem otoka uz očuvanje autohtonoga raslinja, rekultiviranjem obradivih površina, gradnjom mreže putova, uvođenjem odgovarajuće infrastrukture, sanacijom otočja (angažirao Roberta Kocha) od malarije, u prvim je godinama, do 1901/1902. stvorio uzorno gospodarstvo koje je bilo osnova za savršeno funkcioniranje turističkoga naselja.

 

Organizirajući život na Brijunima, Kupelwieser je vodio krajnju brigu o raspodjeli funkcija i namjeni prostora na otoku. Sjeveroistočni dio otoka određen je za gradnju privrednih pogona; uz postojeću staru jezgru u luci organizira se život, gradnjom potrebnih objekata uz njezin južni i zapadni rub. Nužan gradilišni prostor dobiven je raščišćavanjem kamenoloma koji su dopirali do samoga mora, te nasipavanjem i podzidavanjem luke. Nova gradnja se ne usmjerava južno i zapadno od postojećih, starih objekata, kako bi slobodne površine ostale sačuvane za poljoprivredu i parkovno uređenje.

 

No, ideja o turističkom razvitku otoka postupno je dozrijevala, što najbolje potvrđuje činjenica da je u samoj luci, tik uz obalu zapadne i južne strane od 1902. do 1913. smještao gospodarske objekte koji su postupno zamjenjivani hotelima i njihovim pratećim objektima (zapadna je obala urbanistički i građevno definirana prije južne). Kantina za radnike pretvara se krajem stoljeća u skroman hotel, a radničke barake do 1909. zamjenjuju se depandansom, restoranom s kavanom i hotelom Karmen. Do 1912. gradi se niz objekata (električna centrala, radionice, ledana, skladišta, stanovi za radnike, parna kupelj i dr.). Uz južnu stranu luke, osim dva stambena objekta, su vinski podrumi, štale za krave s mliječnim pogonom i dr. Od godine 1903. do 1913. postojeći privredni objekti se adaptiraju, ruše ili zamjenjuju luksuznim hotelima i zimskim bazenom. Istočno i zapadno krilo spojeno je slikovitom šetnicom (Wandellbahn). U uvali Saluga godine 1905/6. gradi se kupalište, a na Rtu Garme od 1906. do 1914. podiže suvremen, izvanredno organiziran poljoprivredni pogon, s nizom sadržaja vezanih uz poljodjelsku i stočarsku proizvodnju, te hotelski pogon. U blizini “poljoprivredne ekonomije” u Uvali Turanj godine 1910. gradi radničku nastambu, “kaštel” (izvanredno slikovit stambeni kompleks). Od 1906. do 1908. podmorskim vodovodom s kopna rješava opskrbu vodom i poboljšava promet s kopnom.

 

U strogo definiranom građevnom području na sjevernoj strani otoka, stvoreno je zgusnuto“naselje”, gdje su se na malome prostoru križale i prepletale najraznovrsnije funkcije i sadržaji, ali koje je funkcioniralo kao homogena i zaokružena cjelina sve do 1945. Bio je to jedan od najvrednijih secesijskih ansambla u Hrvatskoj.

 

Izvan “naselja u luci”, osim vojnih objekata na Penedi nije bilo značajnije gradnje, sagrađeno je tek nekoliko manjih objekata- vila: dvije na Rtu Nosac i dvije u Uvali Madona, na mjestu današnje Bijele vile. Na Malom su Brijunu prije gradnje forova i baterija građeni servisi i radionice (kompleks “Siemens”) te popratni prizemni objekti za potrebe vojske (u Luci i na Pisku).

 

Treba naglasiti da su se sve graditeljske aktivnosti na otoku Veliki Brijun odvijale uz očuvanje zatečenih povijesnih i kulturnih vrijednosti. Svi su povijesni objekti u luci popravljeni, a pritom im je u najvećoj mjeri sačuvan izvoran izgled i dana odgovarajuća namjena, a zahvaljujući Kupelwieserovim inicijativama i potpori, na otoku su obavljana istraživanja niza arheoloških lokaliteta, od prethistorije do ranoga srednjeg vijeka, koja su potom kao vrhunske atrakcije, uključeni u turističku ponudu.

 

Zahvaljujući golemim ulaganjima i izvanrednom umijeću korištenja postojećih resursa Kupelwieser je u kratkom razdoblju od malaričnog i zapuštenog otoka stvorio klimatsko lječilište i ljetovalište, jedno od najprivlačnijih turističkih odredišta austrijskog primorja. Uz klimatsko lječilište u iznimno lijepom prirodnom i kultiviranom ambijentu na Brijunima se nudio i kongresni i znanstveni turizam (istraživanje bogate kopnene flore te morske flore i faune) te čitav niz kulturnih i sportskih sadržaja. Uz redovite muzičke priredbe, balove i kinematografske predstave bila su česta i muzička gostovanja. Uz raznolike sportske priredbe kao što su jedriličarske regate, teniska i plivačka natjecanja, svakome su se nudile vožnje biciklom, fijakerom, jahanje, lov, ribolov s fažanskim ribarima, jedrenje, tenis, vožnje motornim čamcem, kružni izleti oko otoka kao i kružna putovanja do Rovinja, Poreča, Trsta, Pule, Opatije, Lošinja, čak i Dalmacije, koji su bili omogućeni redovitim morskim prometom. Posebnu su draž činile šetnje pažljivo projektiranim stazama do brijunskih vidikovaca s odmorištima, ili kultivirani kamenolomi s izvanrednim mikroklimatskim uvjetima. Važna turistička atrakcija bile su nastambe s egzotičnim životinjama, sagrađene zapadno od naselja.

 

Koliki je opseg ulaganja i kakva je aktivnost razvijena na otoku nakon kratkoga vremena govori i podatak da je pri Kupelwieserovom dolasku (izuzevši vojne posade u forovima) živjelo svega nekoliko žitelja, a 1900., prema navodima vlasnika, na otoku već boravi 200-300 ljudi, mahom radnika koji rade na sanaciji i rekultiviranju zemljišta i gradnji privrednog pogona. Velik dio njih i stanuje na otoku. Prema popisu iz 1910. na otoku stalno živi 333 žitelja no, prema podacima iz otočkih novina na otoku pred rat živi oko 700 žitelja, pa je otvorena i jednorazredna škola.

 

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata na Brijunima je stacionirana austrougarska vojska (oko 2000 vojnika) koja je za svoje potrebe koristila i dio hotelskoga pogona, no gospodarstvo je kako-tako funkcioniralo tijekom cijeloga rata.

 

Nakon propasti Austro-Ugarske situacija se na Brijunima bitno promijenila: Rapalskim ugovorom 1920. otočje dolazi pod talijansku vlast, u sklopu pokrajine Venezia Giulia. Međutim uslijed teritorijalnih, političkih i socijalnih promjena Brijuni više nisu klimatsko lječilište, što im je bila osnovna značajka prijeratnog razdoblja. Obalna klimatska lječilišta ostaju bez jednoga dijela svojih gostiju (koji su im popunjavali kapacitete preko cijele godine) zbog promjena liječenja bolesnika s dišnim problemima (šalju se na liječenje u planine). Sve te promjene odrazile su se bitno i na strukturu brijunskih gostiju: dotad je većina posjetilaca bila iz Austro-Ugarskih zemalja, iz aristokratskih, visokih upravnih i činovničkih krugova. Sada je to uglavnom bogata svjetska industrijska i trgovačka buržoazija te najpoznatija imena europske aristokratske i intelektualne elite.

 

Od godine 1920-1940. Brijuni postaju mondeno ekskluzivno ljetovalište u kojemu se traži vrhunska zabava, vrhunski sport i atrakcije po svaku cijenu. Uz golf igralište koje je uređeno 1922. na izuzetno atraktivnom terenu, povećava se i broj tenis igrališta. Godine 1925. uvodi se polo koji će od tada biti apsolutno preferiran sport na Brijunima, a zahvaljujući njemu Brijuni su u to doba jedno od najčuvenijih sportskih središta u Europi. Izvanredno dobro osigurane su kopnene i pomorske prometne veze na liniji Trst-Zadar. No, i uz takvu ponudu turistički promet nije dostigao niti prijeratnu razinu, a pogotovo nije mogao pokriti silne rashode koji su posebno veliki zbog izuzetno skupoga polo sporta.

 

Velika svjetska kriza 1929. odrazila se također na ionako krhku i ugroženu brijunsku ekonomiju. Brijuni nakon niza pokušaja saniranja i spašavanja od strane raznih konzorcija i banaka bankrotiraju, te 1936. prelaze u državno vlasništvo.

 

Građevna aktivnost između dva rata uglavnom je zanemariva. U samome naselju, osim niza nužnih popravki i adaptacija na hotelima i stambenim objektima neposredno nakon rata, jedini je važniji zahvat dvadesetih godina (1924/5) gradnja lijepoga kružnoga plesališta uz Wandelbahn, u središnjem dijeli luke, te kuće iza hotela Karmen, današnje “vile Marice”. Pred sam rat moderniziraju se interijeri kavane i restorana te društvene prostorije u Neptunu III. No, sve to ne može spriječiti drastičan pad turističkog prometa. Već su 1936. hoteli najvećim dijelom godine prazni. Ipak nove vlasti gajem iluzije o novom zamahu i razvoju brijunskog turizma. Od godine 1939 -1942., na mjestu zastarjelog i nekomfornog hotela Carmena, gradi se novi luksuzni hotel; to je bio i jedini veliki građevinski zahvat sve do godine 1952.

 

U širem otočkom prostoru u tom se razdoblju od značajnijih objekata 1929/30. gradi današnja vila Jadranka, a u Uvali Kozlac današnja vila Lovorka. Usprkos krizi i poteškoćama s kojima se suočavao brijunski turizam oko 1930., hotelski pogon sa sportskim terenima, sve najviše razine, zapošljava velik broj ljudi pa se na Brijunima i u tom razdoblju održava znatna zajednica; prema popisu stanovništva godine 1931. na Brijunima živi 799 stanovnika.

 

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata na Brijunima je kao i za prvoga, boravila vojska, no ovaj put i u hotelima. Nakon pada Italije 1943. Nijemci preuzimaju vlast, te pljačkaju brijunsku imovinu, posebice hotelski inventar, uključujući i muzejsku zbirku. Pred sam kraj rata 1945., saveznici bombardiraju Brijune te oštećuju mnoge objekte na otoku, posebice u luci. Teško je oštećen hotel Neptun III, a najviše su stradali objekti na zapadnoj obali i sama lučka obala.

 

Primopredajom Brijuna od strane talijanske države novoj jugoslavenskoj vlasti (proljeće 1946.) započelo je raščišćavanje ruševina i nužni popravci na objektima. U jesen te godine jedna je stručna Komisija dobila zadatak da utvrdi učinjene štete na otoku i predloži mjere za sprečavanje daljnjih, s obzirom da je nastavljeno uništavanje prirodnih, građevinskih i kulturnih vrijednosti otoka Veliki Brijun. Komisija je utvrdila da se svi hotelski objekti i kupalište u uvali Saluga mogu popraviti (osim hotela Neptun I.) te dala smjernice za obnovu svih objekata i vraćanje svih funkcija turističkog naselja.

 

Godine 1952. nova komisija je utvrdila da je stanje prirodne i kulturne baštine, a pogotovo objekta u naselju, daleko gore nego 1947. Pored šteta učinjenih na šumskom i parkovnom fondu otoka svi su hoteli, osim hotela Karmen (koji je popravljen) u bitno lošijem stanju nego 1947., a većina objekata na zapadnoj strani luke je porušena (kavana s restoranom i terasom, ljetne kuhinje, hotel Brijuni, šetnica s akvarijem, plesalište na otvorenom s muzičkim paviljonom i vila Toni) kao i zgrada kupališta. U tom razdoblju opće destrukcije i nebrige stradala je i neprocjenjiva brijunska arhiva, nastajala od kraja 19. st. do 1945. Na većini površina nekadašnjih objekata zasađeno je zelenilo. Komisija je opet izradila smjernice za ukupno gospodarenje prirodnom i kulturno-povijesnom baštinom otočja Brijuni i priobalnoga pojasa, te predložila izradu cjelovitoga programa za Brijune (koji bi bio nužna podloga za daljnje planiranje i projektiranje). Godine 1953. Komisija je ustanovila da nije izrađen cjelovit program, te da su objekti samo sanacijski i konstrukcijski obnovljeni. Komisija je posljednji put boravila na Brijunima 1955. Iz njezina je izvješća vidljivo da su Brijuni tada potpuno zatvoreno područje, s ekskluzivnom namjenom (predsjednička rezidencija). Komisija opet predlaže izradu nužnoga cjelovitoga građevnog programa, ali više ne daje smjernice za turističku valorizaciju i razvoj.

 

Status ekskluzivnoga prostora Brijuni će zadržati i u tijeku idućih desetljeća. Predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito velik dio godine provodi na Brijunima u aktivnostima vezanim za unutrašnju i vanjsku politiku. Takav status Brijuna podrazumijevao je izuzetno snažno prisustvo vojske na cijelom arhipelagu i priobalnom pojasu. Niz manjih vila i postojeći hoteli na otoku koriste isključivo visoki državni funkcionari.

 

Od godine 1946 -1960. osim popravaka, pregradnji i adaptacija postojećih objekata ništa se nije gradilo ili radilo što bi bitno utjecalo na postojeću, okrnjenu sliku brijunskog "naselja u luci"; tek se godine 1959/1960. ruši dotrajali hotel Neptun I. s depandansama, kao i preostali objekti na zapadnoj strani luke. Time se gube i posljednja obilježja živoga hotelskoga gradića u luci, a zbog promijenjenoga izgleda preostalih hotelskih objekata, teško je i naslutiti njihov nekadašnji sjaj. U tom razdoblju bilo je pokušaja da se nizom urbanističko-arhitektonskih projekata okrnjeni prostor “naselja u luci” osmisli. Međutim, niti jedan projekt nije realiziran jer su svi bili samo pokušaji "poboljšanja" forme i sadržajnih promjena koje su se odnosile na zadovoljavanje potreba ekskluzivne političke elite.

 

Izvan naselja u luci na Velikom Brijunu, na ostalom brijunskom području, u poslijeratnom razdoblju se gradi malo (više se dograđuje i pregrađuje), dok nove zgrade nastaju pretežno na mjestima starih. Tako se na otoku Krasnici (Vangi) 1952/55. gradi ljetna rezidencija za J. B. Tita, godine 1955. u Uvali Dobrika na Velikom Brijunu gradi se Bijela vila (kao predsjednička rezidencija) i 1957., uz arheološki lokalitet Kastrum, vila Brijunka (rezidencija za strane državnike). Tijekom 50- tih na Rtu Nosac grade se vile Dubravka i Primorka. Sve su te rezidencije i vile, koje, osim predsjednika, koriste visoki državni funkcionari, okružene zatvorenim, nepristupačnim parkovima. Na drugim otocima arhipelaga građevna je aktivnost neznatna. Na Sv. Jerolimu, kojeg kao odmaralište od 1949. koristi Republika Slovenija, adaptiraju se i proširuju postojeće građevine i gradi niz montažnih, a na nekim se otocima podižu manji vojni objekti - bunkeri (Vrsar, Pusti, Grunj, Galija).

 

Demografsku situaciju od 1945.-1980. najbolje ilustriraju slijedeći podaci. Od 799 žitelja u popisu iz 1931. na Brijunima 1946. živi 196 osoba; 1953. (zbog jače građevne aktivnosti) 277 stanovnika. Godine 1961. na Brijunima je 51 stanovnik, a godine 1971. ima 13 žitelja. Tijekom 80-tih na otoku više nije bilo stalno nastanjenih osoba.

 

Godine 1983. Brijuni su proglašeni Nacionalnim parkom i memorijalnim područjem. Djelomično su izgubili ekskluzivan karakter, a izmijenjene okolnosti nalagale su samoprivređivanje, tj. orijentaciju na turizam primjeren statusu područja. NP Brijuni se sve više otvaraju izletnicima i stacionarnim gostima, pa se u skladu sa potrebom da se turistički revitaliziraju, potkraj 80-tih rade razvojni prostorni planovi. Konzervatorskom studijom iz 1986. određen je način ponašanja na otočkom prostoru u skladu s načelom očuvanja prirodnih i povijesno-kulturnih vrijednosti. Do donošenja definiranoga razvojnog koncepta NP Brijuni obustavljene su sve graditeljske aktivnosti, izuzev gradnje 1987. kongresne dvorane iza hotela Istra. Godine 1990. izrađen je plan turističkoga korištenja otočja s provedbenim planom za središnju zonu kojim se planiralo ekstenzivno turističko korištenje ukupnoga prostora. Uza sva ograničenja koja nameću status nacionalnog parka i zaštita prostora s gledišta kulturno-povijesnih vrijednosti otočja, kao i eksteritorijalnost državnih rezidencija i prostora oko njih, bitan ograničavajući čimbenik za provedbu tih planova bilo je prisustvo i nadleštvo vojske nad velikim dijelom Brijunskog arhipelaga (poluotok Peneda, Barban i tvrđava Tegetthoff i kompleks “kaštel” na Velikom Brijunu, otok Mali Brijun s otočićima Gazom, Obljakom, Sv. Markom). Potkraj 80-tih postignut je dogovor s bivšom JNA da postupno napusti objekte i područja na Velikom i Malom Brijunu kako bi se izravno ili kompenzacijski neka područja mogla uključiti u turističke programe.

 

Godine 1991. uspostavljena je samostalna Hrvatska država. Otočje i dalje ima status Nacionalnog parka, dio otočja i dalje je rezidencijalna zona za potrebe predsjednika i Vlade Republike Hrvatske.

 

U tijeku Domovinskog rata turističke su aktivnosti na otočju manje-više zamrle. No, od 1992. NP Brijuni su stalno u središtu i turističkog interesa, te su se više puta pripremali različite programski dokumenti o načinu njegova korištenja. Svaki taj plan ili program o korištenju Brijunskoga prostora (izuzev zadržavanja funkcije Nacionalnoga parka) susreće se s nizom dijametralno različitih interesa u korištenju prostornih i građevnih resursa: status područja kao Nacionalnoga parka, izuzetno vrijedni kulturno-povijesni objekti i lokaliteti, hotelski pogon s izletničkim turizmom, državni rezidencijalni objekti i uz njih ponovno snažno prisustvo vojske. Ono što obilježava te planove ili programe je da nijedan nije ponudio rješenje koje bi, uz koegzistenciju svih navedenih čimbenika, omogućio funkcioniranje NP Brijuni na osnovi samoprivređivanja, a da pri tom ne ugrozi prirodne ili kulturne vrijednosti prostora.

 

Kako je kroz dugu brijunsku povijest život na otoku ovisio o trenutnim političkim, gospodarskim ili socijalnim prilikama, tako će i predstojeće odluke, kao posljedica nekih od navedenih čimbenika, vjerojatno utjecati na njihovu sudbinu za dulje vrijeme.

 

1.3.

Prostorno razvojna obilježja

i resursne značajke

 

1.3.1.

Morski dio - akvatorij

 

1.3.1.1. Hidrografske osnove

 

Otoci Veli i Mali Brijun s još dvanaest otočića čine vrlo zanimljivu otočnu skupinu-cjelinu, ne samo zbog svojih jedinstvenih i specifičnih vrijednosti na kopnu već i zbog pripadajućeg okolnog mora. Obalni pojas i okolno podmorje koji su integralni dijelovi nacionalnog parka Brijuni pripadaju sjeverno-jadranskom akvatoriju, prostoru u kojem su sadržani gotovo svi izvorni elementi morskih ekosustava Jadrana. Fizička raščlanjenost arhipelaga: otoci, hridi i pličine, razvedenost obala i različita izloženost vjetru o udaru mora uvala, rtova i prolaza te različiti tipovi hridinastih i sedimentnih dna ukazuju da su na tom relativno malom prostoru (približno 40 km2) prisutne raznorodne pridnene, bentoske, životne zajednice litorala karakteristične za Sjeverni Jadran.

 

More koje oplakuje brijunsko otočje je plitko (srednje dubine 35-40 m), ograničenog kapaciteta, ali s izraženim horizontalnim i vertikalnim varijacijama dinamike vodenih masa. Taj dio jadranskog mora, u odnosu na primarnu produkciju i na ribolovni potencijal spada u najbogatije jadranske vode. Primarni tok morskih struja pod utjecajem je sustava konvekcijsko-gradijentske jadranske struje, koja s juga ide u smjeru sjeverozapada, paralelno s istočnom obalom jadranskog bazena. U gornjem dijelu Venecijanskog zaljeva struja skreće u ciklonalnom smjeru, gotovo za 180o, te nastavlja svoj tok duž talijanske obale u smjeru jugoistoka. Ovo strujanje bitno doprinosi transportu čistih voda s juga. Međutim na području otočja Brijuni prevladavaju struje morskih mijena, koje zbog relativno visoke srednje amplitude plimnog vala (između 45-50 cm, pa i do 90 cm) te zbog malih dubina prouzrokuju vrlo učinkovito horizontalno oscilatorno gibanje vodenih masa od površine do dna. Jedan od dominantnih hidroloških faktora, koji bitno utječu na promjene fizičkih, kemijskih i bioloških odlika tog akvatorija su rijeke sjevernojadransko-alpskog sliva, koje ovisno o sezonskom intenzitetu padalina donose znatne količine slatke vode bogate hranjivim solima i drugim otopljenim tvarima terigenog, ili biogenog porijekla.

U sklopu opisanog sustava, brijunski akvatorij se nalazi na najpovoljnijem položaju: prvi je korisnik čiste južno-jadranske vode a najviše je udaljen od izravnih ili posrednih izvora onečišćenja s kopna.

 

Područje NP “Brijuni” naglašeno je razvedeno, s brojnim uvalama, dragama, morskim prolazima i plićacima. Obale otoka su srednje razvijenog mikroreljefa koji se s kosinama, često većeg nagiba, spuštaju u dubine od 30-35 m. Najveća dubina mora izmjerena je južno od rta Ploča na Velom Brijunu s oko 50 m, dok je dubina na liniji Valbaldon – rt Rankun oko 10 m.

 

Fizičko-kemijske odlike morske vode (temperatura, slanost, prozirnost, boja i gibanje) čine Jadransko more izuzetno atraktivnim faktorom u kompleksu hrvatskih prirodnih resursa. Premda ima gotovo dva puta veću specifičnu toplotu od kopna, more ljeti akumulira goleme količine sunčane energije koju u hladnom dijelu godine polagano oslobađa i zagrijava susjedni kopneni prostor.

 

Temperatura (u 0C) površinskog sloja morske vode:

 

Turističko                 Proljeće   Ljeto   Jesen   Zima   Godišnje  max.

mjesto

1. Rovinj                  12,4        22,6     19,0      10,6    16,2        24,0

2. Brijuni                  12,3        22,5     18,8     10,5     16,1        23,8   

3. Pula                     12,2        22,4     18,6     10,3     15,9        23,5

 

Raščlanjenost otočja

 

Obzirom na geomorfološka, hidrološka i biocenološka svojstva akvatorij otočja Brijuni može se razmatrati u tri zasebne cjeline: (1) područje Fažanskog kanala, (2) uže priobalno i lagunarno područje te (3) područje sjevernojadranskih otvorenih voda.

 

Fažanski kanal - obuhvaća morski prostor između Brijunskih otoka i obale istarskog kopna od spojnice rta Barbariga - greben Kabula do spojnice rta Proština - rt Peneda na Velom Brijunu. Istočna obala kanala je kamenita i ispred nje su mnogobrojne pličine udaljene 200 – 400 m od obale. I duž zapadne otočne obale kanala nalazimo veći broj pličina. Sjeverozapadni dio kanala, srednje dubine 30 – 35 m proteže se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. U visini Fažane do otoka Sv. Jerolim, Kozada i istoimenog plićaka kanal dostiže minimalnu dubinu od 11 - 13m. Zatim u blagom luku os kanala mijenja smjer u pravcu jug-jugozapad i dno se u većem nagibu, na visini rta Kamik

spušta i do dubine od 50m te se opet diže do 35 – 40 m.

 

U kanalu ponekad puše vrlo jaka bura ali ne dolazi do stvaranja visokih valova. Vjetrovi iz pravca sjeverozapada (maestral i tramuntana) stvaraju uzburkano more naročito u sjevernom dijelu kanala. Na južnom dijelu kanala vjetrovi iz II i III kvadranta (jugo, oštro, lebić/garbin) razvijaju snažne valove i stoga je na južnom dijelu Velog Brijuna obalna zona pejzažno najatraktivnija. Naročito se ističu strme obale na rtovima Kavran, Ploče, Kamik, Peneda i na rtu Trstika. Među njima se prostiru uvale na dnu kojih, na supralitoralnom horizontu nalazimo visoke naslage velikih valutica.

 

Fažanski Kanal pruža dobre uvjete za sidrenje brodova svih veličina naročito za vrijeme bure i juga. Međutim kod izbora sidrišta treba voditi računa o velikom broju pličina koje su uredno označene kako na pomorskim kartama tako i pomoću odgovarajućih oznaka za obilježavanje pomorskih putova. Fažanski je kanal ranije bio zabranjen za plovidbu, danas je otvoren svim brodovima.

 

Uže priobalno područje - otočja Brijuni je vrlo raznoliko obzirom na nagib obale i morskog dna, na izloženost vjetrovima i valovima kao i na raspored manjih otoka, grebena i pličina. Razvedena obalna crta cijelog otočja iznosi približno 50km. Od rta Vrbanj, preko istoimene pličine te otoka Galija, Krasnica i Vrsara do rta Dražice zapadno od Velog Brijuna prostire se zasebna vodena cjelina koja je poput lagune odijeljena od otvorenih pučinskih voda. Unutar te vodene površine najveće dubine iznose i do 26m ali u cijelosti je to područje znatno pliće. Ove fizičke barijere bitno usporavaju strujanje i oslabljuju valove. Zapadno i sjeverozapadno od Malog Brijuna nalazi se skupina manjih otoka i veći broj hridi i pličina. Prolazi između otoka, otočića i hridi zbog mnogobrojnih zapreka nisu pristupačni većim brodovima, a mogu biti opasni i za manje brodove.

 

Područje otvorenih voda - proteže se uz zapadni rub arhipelaga, od rta Peneda, zapadno od otoka Grunja do hridi Kabula. Tu se dno naglo spušta do 35 - 40 m, gdje vladaju uvjeti pučinskih voda sjevernog Jadrana. To područje izloženo je vjetrovima iz III i IV kvadranta čija ukupna učestalost iznosi približno 24% sa srednjom jačinom 2 stupnja po Boforu. Međutim iz pravca zapada i jugozapada (ponenat i lebić/garbin) ponekad se razvijaju snažni vjetrovi olujne jačine i do 7 - 8 stupnjeva po Boforu. Ti vjetrovi su lokalnog karaktera i srećom kratkotrajni, međutim mogu svejedno djelovati vrlo razorno na obalu, lukobrane i druga obalna postrojenja a naročito na usidrena plovila. Srednja učestalost tišine na području Pule iznosi 15% a kod Rovinja 38%.

 

Hidrografska svojstva

 

Hidrografska svojstva akvatorija NP se u osnovi podudaraju sa svojstvima mora uz zapadnu obalu Istre, a variranja pojedinih pokazatelja ovise prvenstveno o izmjeni topline između atmosfere i mora, te o izmjeni vodenih masa sa susjednim područjima istarske regije.

 

Ljeti debljina zagrijanog sloja mora dosiže do 20 m dubine, a u plićem dijelu Fažanskog kanala obuhvaća i cijeli vodeni stupac. U zimsko doba, uslijed prevladavajućeg konvektivnog miješanja, temperatura i slanost su praktički izjednačeni kroz cijeli vodeni stupac.

U Fažanskom kanalu dominantan je utjecaj morskih mijena, pri čemu intenzitet i brzina struja opada s dubinom. Srednje vrijednosti brzina struja po cijelom vodenom stupcu kreću se od 0,77 do 0,47 čvorova na sat, a minimalne tek oko 0,10 čv/h, što ukazuje da područje Fažanskog kanala nije povoljno za ispust otpadnih kanalizacijskih voda.

Zasićenost kisikom od oko 100% ukazuje na dobru prozračenost cijelog vodenog stupca. Vrijednosti prozirnosti, boje mora i propusnosti svijetla normalne su za obalne vode sjevernog Jadrana.

 

Srednji dio Fažanskog kanala nije naglašeno opterećen hranjivim solima i potencijalno može primiti samo kontrolirane količine otpadnih voda, kako bi se razgradnja odvijala bez štetnih posljedica za okoliš. U Fažanskom kanalu ustanovljena je relativno niska prisutnost organskih tvari, kao što su fenoli i anionski deterđenti, koji se smatraju zagađivačima.

 

Struje - Na temelju mjerenja izvršenih 1976/78 južno od brijunskog otočja i 1978/80 na području Rovinja, može se zaključiti da i na području Brijuna prevladavaju struje morskih mijena. Struje izazvane vjetrom slabijeg su intenziteta, ograničenog trajanja i mogu se razviti samo u površinskom sloju. Najučestaliji smjerovi idu u pravcu sjever-sjeverozapad odnosno jug-jugoistok. Srednje brzine struja kreću se u rasponu od 0.20 - 0.90 čv, a maksimalne vrijednosti do 1.20 čv mogu se očekivati tijekom zimskih mjeseci. U usporedbi s vrijednostima zabilježenim za južne dijelove istočne jadranske obale rezultirajuće brzine strujanja u smjeru sjever-sjeverozapad (paralelno s zapadnom istarskom obalom) su relativno visoke i iznose 0.10 - 0.40 čv. To ukazuje na relativno veliki intenzitet izmjene vode tog područja s čistim vodama južnojadranskog porijekla. Učestalost struja u smjeru prema obali je relativno velika ali je vjerojatnost izravnog dotoka tih voda do obalnog pojasa neznatna. U gornjem dijelu Fažanskog kanala rezultantna struja ima smjer prema sjeverozapadu ali vjetrovi, a naročito ritmički nastup morskih mijena utječu na promjenljivi oscilatorni smjer struja u pravcu sjeverozapada, odnosno jugoistoka. Srednje brzine struja, ovisno o lunarnom ciklusu morskih mijena variraju između 0.10 i 0.50 čv. Ovisno o intenzitetu i o smjeru vjetra brzina strujanja može se značajno povećati ili smanjiti, ali izmjerene vrijednosti ukazuju da je netto transport vodene mase po cijelom vodenom stupcu vrlo slab.

 

Morske mijene - Na temelju dugogodišnjih mjerenja na mareografskoj stanici u Rovinju, ekstrapolacijom odnosno korekcijom za pulsko područje procjenjuje se da srednja razlika između visoke i niske vode (plima i oseka) iznosi 0.40 " 0.20 m. Srednja razina visokih živih razi iznosi približno + 0.42 m, a srednja visina niskih živih razi spušta se približno do -0.38 m od srednje razine mora. Proizlazi da srednji maksimalni raspon između plime i oseke iznosi 0.80m. Međutim za vrijeme jakih juga, zbog niskog atmosferskog tlaka i zbog visokih valova koji dolaze iz južnog dijela Jadrana, nastupom visoke vode vodostaj se može znatno povisiti. Nasuprot, za vrijeme bure, zbog visokog atmosferskog tlaka te zbog pritiska vjetra odnosno valova u smjeru otvorenih voda očekivani niski vodostaj se znatno smanjuje. Iz tih razloga maksimalne amplitude razine mora mogu iznositi i više od 2 m. Na području otočja Brijuni ne postoje hidrološki uvjeti za razvoj razornih stojnih valova (seša).

 

Hidro-fizička svojstva - Sezonske promjene temperature i saliniteta ovisne su prvenstveno o sezonskim procesima izmjene topline između atmosfere i mora te o izmjeni vodenih masa porijeklom iz Južnog Jadrana. Povremeno značajan utjecaj mogu imati zaslađene vode koje dolaze sa obala Venecijanskog zaljeva te ovisno o intenzitetu dotoka rijeka sjeverno jadransko-alpskog sliva, u površinskom morskom sloju mogu dosegnuti i do zapadne obale Istre. Obzirom na raslojavanje vodenog stupca razlikujemo dva karakteristična razdoblja. Tijekom ljeta i jeseni vodeni stupac je izrazito raslojen s dobro razvijenom piknoklinom, koja djeluje poput fizičke barijere između toplih površinskih voda nižeg saliniteta i hladnih pridnenih voda veće slanosti. Tada je vertikalna stabilnost vodenog stupca vrlo izražena, a vertikalno miješanje voda je minimalno. Tijekom zime površinske vode postepeno gube toplinu, postaju teže i počinje proces tonjenja i tako dolazi do vertikalnog miješanja površinskih voda s pridnenim slojevima. Tada nastupa razdoblje izotermije kada je vodeni stupac nestabilan a tek povremeno može doći do kratkotrajnog raslojavanja ovisno o atmosferskom ili fluvijalnom dotoku zaslađenih voda niže gustoće.

 

Stanje trofičnosti - Dosadašnja mjerenja osnovnih kemijskih parametara, prvenstveno količine otopljenog kisika i hranjivih soli ukazala su da cijeli akvatorij spada u red oligotrofnih mora s dobrim prozračivanjem i stoga posjeduje maksimalnu potencijalnu moć samopročišćavanja. Kvalitativni sastav i kvantitativni odnosi fitoplanktonskih zajednica karakteristični su za priobalne vode istočnog dijela sjevernog Jadrana. Međutim, zbog povremenog, uglavnom ljetnog prodora zaslađenih i hranjivim solima bogatih voda iz rijeka sjeverno-jadranskog sliva, javljaju se i evidentni znakovi eutrofikacije. To se ponekad prvenstveno očituje mutnoćom i žuto-zelenom bojom mora (fitoplanktonski cvat), osjetnim sniženjem zasićenja kisikom, povišenjem pH vrijednosti i drugim promjenama. Te su pojave bile vrlo intenzivne tijekom ljetnih sezona 1988. i 1989.godine sa vrlo nepovoljnim ishodom kako za rekreacijsku vrijednost morske vode a naročito zbog nastalih katastrofalnih masovnih uginuća bentoskih organizama koji su u nekim zonama bili zahvaćeni anoksijom. Međutim iste pojave zabilježene su i ranije. Tijekom ljeta 1977. i u studenom 1978. zapažene su u otvorenim vodama zapadno- istarske obale kratkotrajne pojave eutrofije, ali znatno slabijeg intenziteta. Potrebno je stoga naglasiti da su intenzivni fitoplanktonski cvatovi pojave karakteristične za plitki sjeverni dio sjevernog Jadrana a ti se procesi odvijaju prvenstveno u otvorenim vodama i to uglavnom ljeti. Također treba napomenuti da te pojave nisu recentnog porijekla. Fenomen je dobrim dijelom znanstveno objašnjen, prepoznati su neposredni uzroci i, ovisno o obimu zapaženih pojava, mogu se procijeniti i posljedice u ekosustavu. Međutim još nije moguće prognozirati početak i intenzitet te prostorni i vremenski tijek događaja.

 

Mikroelementi i organska tvar - Dosadašnja mjerenja su pokazala da je koncentracija teških metala, organskih residua i drugih potencijalnih onečišćivača u granicama normalnih vrijednosti za ovo područje.

 

Morsko dno - U središnjem dijelu Fažanskog kanala hridinasta kamena podloga prekrivena je naslagama sedimenta koji uglavnom spada u kategoriju pjeskovitog silta a muljevito-glinaste frakcije terigenog porijekla su u većem obimu prisutne u krajnje sjevernom i južnom dijelu kanala. Kao i duž većeg dijela zapadne obale Istre, gdje je zbog intenzivne dinamike vodenih masa recentna sedimentacija vrlo niska. U području otočja Brijuni prevladavaju sedimenti mješovitog sastava: fosilni pleistocenski pijesci i biogeni karbonatni detritus sastavljen od većih frakcija subfosilnih elemenata. Međutim zbog smanjene dinamike, znatni dio dna u lagunarnom području je pokriven finim pijeskom. 

Priobalni prostor obilježava tvrdo hridinasto, pločasto i grebenasto dno. Samo na ograničenim prostorma prisutno je dno s oblucima, dok pravih pjeskovitih plaža nema. Morsko dno između otoka Veliki Brijun i mjesta Fažane ima tip sedimentnog dna na kojem se taloži fini pijesak i šljunak. Ponegdje su prisutne nadsvođene polušpilje i staništa. U području akvatorija s neznatnom dinamikom vodenih masa talože se siltozni elementi tipa muljevitog dna koji je prisutan osobito u sjevernoj polovici Fažanskog kanala i u jugoistočnom području Nacionalnog parka.

 

1.3.1.2.

Biocenološke osnove

 

Brijunsko otočje i Fažanski kanal poznati su kao bogato ribolovno područje u čijim se razvedenim obalama nastanjuju brojne plemenite vrste riba (kantar, orada, ovčica i dr.). U uvali Valbaldon zimi se lovila komarča (orada), lubin i cipal. Unutar NP nalaze se dobri položaji za lov iglica, a često i lignji. Od prirodnih populacija školjkaša sakupljaju se dagnje (do nedavno i prstaci). Treba istači da je prekomjernim i nekontroliranim vađenjem autohtona zajednica doslovno uništena, te je nužna obnova populacije. Za te potrebe bi se mogla koristiti uvala na otoku Velom Brijunu kao ribolovni rezervat.

 

Planktonske zajednice na području NP nisu dovoljno istražene. U fotoplanktonskoj zajednici Fažanskog kanala s relativno niskom gustoćom prevladavaju dijatomeje tijekom cijele godine. U posljednje vrijeme u akvatoriju NP primijećene se neredovite pojave gustih jata meduza (Palagia noctiluca).

 

Za čista pjeskovita dna značajna je biocenoza finih ujednačenih pijesaka sa superponiranim naseljem morske cvjetače “trave” (Cymodocea nodosa).

U dubinama preko 15 m na dnu ljušturnih-detritusnih pjeskova koji prelaze u zamuljeno detritusno dno prisutni su značajni elementi mahovina i plaštenjaka.

 

Od zakonom zaštićenih vrsta morske faune u akvatoriju NP utvrđena je prisutnost periske (Pinna nobilis).

 

Bentoske zajednice

 

Razvedenost obala, raznolikost podloga, batimetrijska konfiguracija te specifični hidrodinamički uvjeti se odražavaju i u velikoj raznolikosti litoralnih biocenoza - životnih zajednica - koje su karakteristične za sjeverno-jadransku regiju i još uvijek nepromijenjene.

 

Međutim, iako je to područje izvan utjecaja izravnih izvora onečišćenja, u usporedbi s odgovarajućim staništima u podmorju oko nekih kvarnerskih ili podvelebitskih otoka, neke bentoske životne zajednice pokazuju evidentne znakove degradacije.

 

Kao i duž sjevernog dijela zapadne obale Istre u prvom redu, opaža se pomanjkanje gustih naselja smeđih algi sa hridinastih staništa. S pješčanih dna nestale su guste i prostrane livade morskih cvjetnica. Na površinskim horizontima nekih hridinastih obala opaženi su elementi nitrofilne vegetacije. Na svim gatovima nađene su relevantne skupine portugalskih kamenica. Na mnogim mjestima unatoč visokog režima zaštite nailazimo na prostrana područja devastirana zbog vađenja prstaca. Takva oštećenja priobalnog hridinastog ekosustava su vrlo štetna jer dugotrajno a u datom opsegu i nepovratno dovode do velikog osiromašenja aktivnih elemenata hridinastih staništa uključujući i nestanak komercijalno vrijednih riba. Na tim mjestima posebno se zapažaju gusta naselja hridinstog ježinca, koji se, u odsutnosti prirodnih predatora mogu nesmetano razvijati.

 

U dubljim horizontima na hridinastom dnu rasprostranjena je zajednica prekoralinske biocenoze a na sedimentnim dnima nalazimo zajednicu obalnog detritusnog dna. U Fažanskom kanalu javljaju se prelazni oblici zajednice obalnog terigenog mulja.

 

Morski biljni i životinjski svijet

 

Alge i cvjetnice - Morske alge i cvjetnice sakupljane su i obrađivane već sredinom XIX. stoljeća. Noviji podaci su iz 1984.g. nakon istraživanja Centra za istraživanje mora (CIM) Instituta Ruđer Bošković iz Rovinja. Istraženost fitoplanktona je manjkava. U Fažanskom kanalu zabilježeno je da prevladavaju alge kremenjašice. Ukupna relativna istraženost morskih biljaka je dobra, no nedostaje novijih podataka, osobito o stanju podmorskih livada cvjetnica (”morskih trava”), koje su općenito ugrožene onečišćenjem mora.

 

Beskralježnjaci (pridnene vrste, plankton i nekton) - Već od polovice XIX. stoljeća u akvatoriju Brijuna, zajedno s istraživanjem morskih algi, započinju intenzivna proučavanja morskih beskralježnjaka. Novije podatke o fauni morskog dna (bentos) imamo iz 1984. g. nakon istraživanja CIM-a iz Rovinja. Tada je istraživano 6 transekata, pet uz V. Brijun, jedan uz otočić Pusti. Istraživanja zooplanktona i nektona su manjkava. Posljednjih dvadesetak godina zamjetljiva je povremena veća pojava meduza. Ukupno, istraženost morskih beskralježnjaka je relativno dobra, no nedostaje novijih podataka.

 

Ribe i ostali kralježnjaci - Morske ribe nisu dosad  posebno istraživane. Neke podatke nalazimo u vodiču po Brijunima iz 1922.g. 0 mogućem zadržavanju dupina u Brijunskom akvatoriju nema publiciranih podataka, niti se zna da ih je itko opažao. Činjenica je da se Brijuni nalaze između Lošinjskog akvatorija poznatog po dupinama i Limskog zaliva gdje su dupini često također turistička atrakcija. Poznato je samo jedno opažanje neidentificiranih morskih kornjača u Fažanskom kanalu. Istraženost morskih kralježnjaka je ukupno vrlo slaba, slabija od drugih morskih organizama.

 

1.3.2.

Kopneni dio - teritorij

 

Podaci o zastupljenosti površina otoka Veliki Brijun:

___________________________________________

 

Tipovi vegetacije                              Površina u ha

·          pejzažni parkovi i parkovi oko vila i hotela                 27

·          srednje šume crnike                                                      25

·          niske šume crnike                                                        145

·          šume crnike s lovorom                                                  72

·          borove i čempresove šume                                          25

·          makija                                                                                25

·          livade i travnjaci                                                             137

·          poljoprivredne površine                                                 19

·          dendrološki rasadnik                                                    2

·          cvjetni rasadnik                                                                  2

·          lokve i močvare                                                                  7

Sveukupno:                                                                           486

 

Ostali dio površinaa Velog Brijuna zauzima obalni pojas (kameni), izgrađeni objekti, putovi i prostori posebne namjene.

 

1.3.2.1. Biljni i životinjski svijet

 

Domaće biljne vrste - autohtona flora

 

Brijuni su klimatski dio sjevernog Sredozemlja i nose obilježja zapadnoistarske obale. Specifičnost zapadnoistarske obale, pa time i Brijuna, je razmjerno visoka vrijednost relativne vlage u zraku. S obzirom na ljetne suše te vrijednosti imaju veliku važnost za vegetacijski pokrov.

 

Srednja godišnja temperatura u 0C                                                   13,9

Srednja temperatura u siječnju (najhladniji mj.)                 5,9

Srednja temperatura u srpnju (najtopliji mj.)                    23,2

Prosječna godišnja količina oborina u mm                       817

Snijeg je rijetkost (1963., 1985. i 1992.)

Prosječna relativna vlažnost zraka u %                                 76

Najmanja relativna vlažnost zraka u %                                 70

Prosjek sunčanih sati godišnje                                       2.387

 

Brijune čini specifičnim i dodatno vrijednim u krajobraznim relacijama našeg podneblja upravo vegetacijska komponenta. Na Velom Brijunu ostvaren je izuzetno vrijedan sklad prirodnih i antropogenih elemenata u cjelovitoj slici krajolika. Zauzimanjem nekadašnjih poljoprivrednih površina i krčenjem dijela šumskih prostor i njihovim pretvaranjem u pejzažne parkove s prostranim otvorenim travnjacima, djelovanjem čovjeka, stvoren je izuzetan krajolik, jedinstven na hrvatskoj obali Jadrana.

 

Brijunsko otočje se nalazi u sredozemnoj (mediteranskoj) fitogeografskoj regiji.  Zbog toga glavnina flornih elemenata na Brijunskom otočju ima prava mediteranska obilježja. Submediteranske vrste su daleko manje zastupljene i brojem vrsta i površinom staništa.

 

Svi manji otoci su gotovo isključivo pod makijom (degradirane šume hrasta crnike), tako da se navedene kategorije uglavnom odnose na Veliki Brijun.

 

Najveće površine su pod makijom         – 261 ha;

Travnjaci pokrivaju                                      – 124 ha;

Parkovi                                                           – 118 ha;

Šume hrasta crnike (Quercus ilex)           – 68 ha;

Šume crnike i lovora (Laurus nobilis)        – 48 ha i

Kulture četinara (uzgojene)                        – 18 ha.

 

Zajednicu šume crnike, u svom tipičnom sastavu (bez utjecaja jelenske divljači) nalazimo na nekoliko mjesta na Velikom Brijunu (sjeverni i južni dio, najljepša površina je istočno od “Bijele vile”), a ponešto i na Malom Brijunu. Sastav ovih šuma je mnogo bogatiji od šuma crnike s lovorom. Uz crniku najčešće se javlja zelenika, planika, smrdljika, tršnja, lemprika, mirta i veliki vrijes. Tu šumu čine gotovo neprohodnom povijuše: tetivika, skrobut, sparožina, božje drvce i mediteranska divlja ruža. Istočno od Bijele vile nalazi se najljepša tipična šuma crnike sa svim navedenim elementima koji zadiru i u gornju etažu. Pojedini promjeri stabala zelenike i planike iznose i do 30 cm, a visine su 12 do 15 m. Ovo područje je vegetacijski najvredniji dio cijelog brijunskog otočja. To su najljepše šume crnike u našoj zemlji i planiraju se zaštititi kao strogi rezervat prirode. Cijelo ovo područje je ograđeno i nije pod utjecajem visoke divljači. Na poluotoku Barban nalaze se čiste šume crnike s pokojim jasenom i planikom. Šuma je djelomično iz sjemena i iz panja, srednjeg promjera 20-25 cm, a zbog utjecaja divljači nema donje etaže s podmlatkom.

 

Šume crnike s lovorom najzastupljenije su na istočnom dijelu Velog Brijuna (brežuljci Rankon, Cipar, Saluga i Kaštel). Nigdje na hrvatskoj obali nema ovako cjelovitih prostor s mješovitim sastojinama crnike i lovora, što je jedna od bitnih zanimljivosti Brijuna. U donjoj etaži ove zajednice još raste planika i zelenika, koje su ugrožene (obrštene) od prekobrojne divljači (jeleni i mufloni) pa je planirana zaštita bitnim smanjenjem broja divljači ili privremeno ogradom. Visina ovih sastojina se kreće i do 15 m, prsni promjer za crniku je nešto veći, do 40 cm.

 

Makiju (degradiranu šumu crnike) nalazimo na svim otocima. Na manjim otocima (Mali Brijun, Pusti, Krasnica) je kompletna (sa svim već navedenim šumskim vrstama: crni jasen, zelenika, mirta, planika i dr.), a na Velom Brijunu je djelomično izmijenjena zbog utjecaja divljači (uglavnom izostaju povijuše i prizemno rašće). Najljepša makija, visoka do 8 m i gusta do neprozirnosti, očuvana na poluotoku Penedi (V.Brijun), Krasnici (Vanga), Madoni i Malom Brijunu,  ubraja se u najreprezentativnije makijske površine u Sredozemlju. Unutar makije na Velikom Brijunu nalaze se unesene grupe stabala alepskog bora, cedra, čempresa, eukaliptusa i dr. Sve ove makije treba postupnim prevođenjem razviti u nisku šumu.

 

Česminovi hrastici i makija, osobito na Velikom Brijunu, su netipični. Naime, zbog dosadašnje izloženosti cjelogodišnjoj prekomjernoj ispaši od visoke divljači, te su šume i makija zbog konstantnog brsta, ostale bez sloja grmlja, bez sloja niskog rašća i bez donjeg dijela krošnje. Stoga se one doimaju kao da su "podrezanih" krošnji s pomalo zastrašujućim tamnim prostorom između tla i krošnji drveća. Zbog nemogućnosti prirodnog obnavljanja, tim šumskim sastojinama predstoji izumiranje. Stoga je nužno hitno smanjenje broja visoke divljači (na samo nekoliko statina primjeraka) u cilju očuvanja šumskog pokrova V. Brijuna.

 

Livadna vegetacija. Najzastupljeniji tip na velikim površinama je razvijena zajednica Solio-Plantaginetum comutes. Ispod krošanja soliternih crnikovih stabala, pod utjecajem divljači, razvija se drugi tip vegetacije, Hordoetum leporin. Treći tip je Haynaldio-Phlectum (do sada utvrđen samo na otocima Silbi i Olibu).

 

Pašnjačka vegetacija razvijala se pod utjecajem velikog broja divljači (intenzivna ispaša) i nije do sada detaljnije istraživana.

 

Domaće životinjske vrste - autohtona fauna

 

Obzirom na tisućljetnu prisutnost čovjeka na Brijunskom otočju, životinjski svijet na otocima, posebno na Velom Brijunu, uvelike je izgubio autohtona obilježja. Posebno se to odnosi na razdoblje poslije 1900. god., jer je tada unesena strana (alohtona) divljač: jeleni, srne, mufloni i zečevi.

 

S određenim kolebanjima i promjenama u broju i vrstama (danas više nema srna), potomci ove divljači i danas su obvezni ukras brijunskih šuma, parkova i proplanaka, dio brijunskog identiteta i cjelovitog posjetiteljskog doživljaja. Posebna briga pridavala se faunističkom fondu posljednjih tridesetak godina, tako da se danas broj jelena lopatara procjenjuje na 1100 grla, jelena aksisa na 30 grla i muflona na 110 grla.

 

Autohtoni ptičji svijet razmjerno je dobro zastupljen. Pojedini manji otoci su gnjezdišta galebova i čigre, golubova i prorijeđene vrste vranca kukmaša. Brijuni su veoma važno sezonsko boravište sjevernih pričjih populacija, a najzanimljiviji je lokalitet za močvarice bara Soline (Saline) na Velom Brijunu. Fazani i paunovi žive ovdje u slobodnoj prirodi.

 

Zahvaljujući posebnom režimu zaštite koji se provodi već četiri desetljeća, u moru i u podmorju Brijuna očuvane su izvorne ekološke značajke i bentonske biocenoze tipične za sjeverni Jadran. Detaljnija istraživanja tek predstoje, ali i postojeći podaci pokazuju da more oko Brijuna, uz ostalo, može poslužiti i kao dragocjena referentna točka u komparativnoj analizi životnih zajednica sjevernog Jadrana.

 

Budući da je fauna otočkog dijela znatno izmijenjena, uključivanje mora u granice Nacionalnog parka bilo je nužno s obzirom na međunarodne i naše kriterije. A to znači da se na morskoj površini, višestruko većoj od kopnene, isključuje svaki ribolov i bilo kakvo korištenje podmorja, osim lova na plavu ribu. Ovo zaštićeno morsko prostranstvo nije izgubljena površina za ribolov, jer će more oko Nacionalnog parka time postati bogatije životinjskim vrstama.

 

Među faunističke zanimljivosti za dosadašnje  posjetitelje Brijunskog otočja ubrajaju se i neki drugi sadržaji. Još 1901. god. na Velom Brijunu je osnovan zoološki vrt, zamišljen i kao aklimatizacijska stanica za divlje životinje iz tropskog klimatskog pojasa, koje su slane europskim ZOO vrtovima. Budući da se posljednjih desetljeća životinjski fond u ZOO vrtovima obnavlja razmjenom podmlatka između ZOO, ovaj klimatizacijski centar izgubio je svoju osnovnu svrhu postojanja.

 

Na sjevernom rubu Velog Brijuna, u velikom ograđenom prostoru formiran je 1978. god. “Safari park” čiji su žitelji egzotični biljojedi: slonovi, deve, zebre, ljame, antilope, gazela, somalijske ovce, kozorozi i dr. U “Fazaneriji” se uzgajaju fazani, jarebice, prepelice, ždralovi, plamenci.  

 

Unešena divljač (sisavci) u prirodu Brijuna

 

Pregled povijesnog i sadašnjeg stanja, te obrazloženja propisanih mjera vezanih uz unešenu divljač -  Godine 1893. na otočju je zatečen zec (Lepus europaeus ssp.), a između 1902. i 1908. g. uneseni su jelen aksis (Axis axis), jelen lopatar (Dama dama) i mufloni (Ovis orientalis musimon), kasnije i razne antilope. Od 1930/36. do 1943.g., kad otokom upravljaju Talijani uneseni su još srna (Capreolus capreolus) i kunić (Oryctoiagws cuniculus). Tada su organizirani i masovni turistički lovovi. Tijekom Drugog svjetskog rata s otočja su nestali mufloni (vjerojatno stradali od njemačke vojske).

 

Godine 1947. posebna komisija zatiče na otočju ”oko 50 jelena, 300 srna, par tisuća zečeva i fazana, te oko 300 ovaca”. Pod ”jelenima” su vjerojatno bili lopatari, a među ”srnama" su vjerojatno bili i jeleni aksisi i prave srne. Kunići se ne spominju. Brijuni su godine 1948. proglašeni zaštićenom prirodnom rijetkošću, a zbog nepostojeće stručne brige oko divljači njezin se broj u sljedećim godinama naglo povećava.

 

Godine 1953. procijenjeno je da se brojnost jelena popela na čak 2.000 primjeraka uz osjetno manji broj srna i zečeva u odnosu na stanje 1947. Već tada je od strane šumara konstatiran prevelik negativni utjecaj divljači na šumsku i livadnu vegetaciju, pri čemu je detaljno elaboriran utjecaj divljači na pojedine biljne vrste. Tada se traži smanjenje visoke divljači na 20 do 30 grla, odnosno maksimalno do 50 jelena uz naseljavanje 10 do 15 muflona. Mufloni su uskoro ponovno uvezeni, a pretvaranjem Brijuna u rezidencijalno područje prestaje se voditi briga oko stanja prirodne vegetacije. Organiziraju se ekskluzivni lov i sanitarni odstrjel, a iz matične Brijunske populacije se kao poklon predsjednika J.B.Tita divljač povremeno naseljava po čitavoj Jugoslaviji.

 

Zabilježeno je i prirodno naseljavanje aksisa i lopatara na kopnu južne Istre, preko primjeraka koji su preplivali Fažanski kanal. Godine 1983. Brijuni su proglašeni nacionalnim parkom prvenstveno iz razloga da se osigura teritorijalna vlast Republike Hrvatske i očuva memorijalno nasljeđe otočja.

 

Pri izradi Prostornog plana iz 1987.g. izrađuje se i Program za gospodarenje sa divljači u slobodnom prostoru Nacionalnog parka i spomen područja Brioni.  U njemu se ignorira stanje travnjačke i šumske vegetacije, iako je brojnost divljači procijenjena na 1.101 lopatara, 29 aksisa, 110 muflona i 29 zečeva. Polazište pri procjeni kapaciteta lovišta uzima površinu otoka Veliki Brijun od 663 ha, te konstatira da od toga na livade i pašnjake otpada 137 ha, a na šume 292 ha. U procjeni lovno-produktivnih površina za jelena lopatara se utvrđuje 640 ha, za aksisa 140 ha i muflona 500 ha. Procjenom kapaciteta lovišta za lopatara i aksisa dobiva se vrijednost od 1 grlo/ha, a za muflona 20 do 40 grla/ha. S tako izračunatim kapacitetom staništa određuje se prirodni fond na: 640 lopatara, 140 aksisa, 200 muflona i 48 zečeva. Program predviđa njihov uzgoj uz prihranu, pri čemu se kapacitet uzgoja određuje na maksimalno 1.200 lopatara, 140 aksisa i 200 muflona.

 

Brojno stanje u jesen 1998. (podaci Odjela za faunu NP) za papkare i zeca je bilo slijedeće: 909 lopatara, 98 aksisa, 148 muflona i 20 zečeva. Uz njih je utvrđeno prisustvo i jedne divlje svinje, koja je  preplivala s kopna na Veliki Brijun. Uviđajem botaničara potvrđuje se loše prirodno stanje šuma i travnjačke vegetacije uvjetovano utjecajem biljojedne divljači. Na području nacionalnih parkova unesene vrste nisu dobrodošle ako ugrožavaju izvomost prirode. To je nažalost slučaj sa sadašnjim brojem jelena i muflona na Brijunima.

 

Problematična je pretpostavka o nekadašnjem prirodnom rasprostranjenju lopatara i muflona na našim otocima, jer za nju nema potvrda u povijesnim izvorima. Ako ipak pretpostavimo da su oni i živjeli na otocima, bar u početnoj fazi odvajanja današnjih otoka od kopna, ovako izolirane velike životinje vjerojatno se nisu dugo mogle same održati zbog gotovo sigurnih degenerativnih promjena koje prate male izolirane populacije. Recentni primjer su jeleni otoka Mljeta, te problema s kojima se susreće i današnji uzgoj divljači na Brijunima: ljetnih suša i prirodno siromašnog podrasta eumediteranske šume.

 

Jedino kulturno-povijesno nasljeđe Brijuna ipak opravdava zadržavanje unesene divljači na otočju, ali samo u broju koji bitno ne utječe na ostali prirodni i životinjski svijet. Uzimajući u obzir stanje prirodne vegetacije i uvažavajući potrebu za što hitnijim zaustavljanjem procesa osiromašenja prirodne flore i faune, nužno je potrebno propisati (kao privremenu) mjeru smanjivanja ukupnog broja visoke divljači: na Velikom Brijunu na najviše 350 grla, u roku (dvije godine - koji je dovoljan da se bar veći dio životinja žive proda ili pokloni lovačkim društvima u Hrvatskoj. Ovako trenutno određeni broj krupne divljači (oko 350 grla) nije konačan i vjerojatno će biti manji; u međuvremenu (hitno!) treba izraditi novi Program gospodarenja s divljači, koji će, poštujući sve potrebne stručne činjenice (i novo bonitiranje staništa), konačno propisati njezin optimalni broj - oko 1,5 grla/ha travnjačkih površina. Već sada se zna da će trebati smanjiti broj lopatara koji, zbog  vrste i oblika hrane, nanosi izrazite štete šumskim sastojinama. U prvoj fazi će se brojnost lopatara morati smanjiti od čak 909 jedinki na svega 100 do 120 jedinki.

 

Dok na Velikom Brijunu treba zadržati propisani smanjeni broj visoke divljači, unesenu divljač treba prioritetno kompletno ukloniti s dijela otočja gdje je priroda više uščuvana, a to su okolni otočići i Mali Brijun. Tako će livade, šume i makija Malog Brijuna ubuduće služiti kao nužna referentna ploha s kojom će se stalno moći uspoređivati stvarni utjecaj divljači u istim biljnim zajednicama na Velikom Brijunu.

 

Pejzažni parkovi i travnjaci Velikog Brijuna

 

Ova komponenta brijunskog krajolika odnosi se gotovo isključivo na Veliki Brijun, jer  2/5 njegove površine pripadaju pejzažnim parkovima i travnjacima. Travnjaka na manjim otocima nema, a parkova je nešto još na Malom Brijunu (10 ha) i Krasnici (1 ha).

Treba naglasiti da u krajoliku Velog Brijuna nije jednostavno razlučiti parkove od travnjaka jer ih se često doživljava kao cjelinu. Tek uz hotele i vile nalazimo parkove kao hortikulturne objekte.

 

Većina otvorenih pejzažno-travnjačkih površina nastala je na nekadašnjim poljoprivrednim prostorima, što su ovdje tijekom povijesti dugo egzistirali, a zatim su bili napušteni zbog smanjenja broja stanovnika (epidemije kuge i malarije). Tijekom radova na uređenju Brijuna u mondeno turističko područje (od 1894.g.) dio makije i niske šume je posječen, ali uz očuvanje većih i ljepših stabala i skupina crnike. Neka od tih stabala danas su prvorazredni soliteri (s krošnjama do 20 m) koji obilježavaju i daju identitet pojedinim proplancima i vidicima. Divljač je uvjetovala i vizualnu posebnost ovih stabala – do visine od oko 2 m nema grana (mladice i lišće obrsti divljač) - pa krošnja dobije izgled “kišobrana”  kao da su vrtlarski oblikovani.

 

Osim domaćih vrsta, biljni inventar ovih pejzažnih parkova i drvoreda čine i brojne unesene vrste: pinj, alepski bor, zapadnomediteranski primorski bor, crni bor, cedar, grčka i španjolska jela, čempres, sekvoja, eukaliptus i dr. Dio tog inventara je obnovljen, a i obogaćen poslije 1945. god.

 

Detaljnija inventarizacija biljnog fonda pejzažnih parkova je zaista impresivna: 3.620 stabala crnike, 2.628 alepskog bora, 1.784 čempresa, 777 pinja, 653 cedra i 2.285 stabala ostalih listača. Ta množina stabala rasprostrta je na velikoj površini od 230 ha. Egzote su uglavnom okupljene oko hotela i vila.

 

1.3.2.2.

Stanje istraženosti

biljnog i životinjskog svijeta

 

Uvidom u stanje na terenu, te pregledom dosad nekorištenih pisanih izvora, stupanj poznavanja sadašnje flore i faune NP Brijuna je ocijenjen kao nedovoljan za donošenje relevantnih smjemica zaštite.

 

Pri gospodarenju otočjem proteklih desetljeća nije se pridržavalo preporuka državnih Komisija (od 1948. do 1955.g.) a posebno onih koje su se odnosile na regulaciju broja divljači. Pri izradi Gospodarske osnove godine 1987. izostao je potreban studijski pristup osnovnim prirodoslovnim vrijednostima nacionalnog parka, a to se preslikalo na tada doneseni Prostorni plan NP Brijuni. Kod određivanja broja dozvoljene slobodne divljači izostalo je prilagođivanje uobičajenih analitičkih metoda mediteranskim i otočnim uvjetima, a načinjene su i neke greške metodičke naravi, pa su procjene moguće optimalne brojnosti (kapacitet satanista i broja divljači) bile nerealne i opravdavale neprirodno visoku populaciju.

 

Stoga su u Privremenom programu zaštite biljnog i životinjskog svijeta NP Brijuni, koji su izradili stručnjaci Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba 1999. godine, utvrđene slijedeće nužne istraživačke aktivnosti:

(1) Hitna izrada privremenog Programa zaštite koji će biti više restriktivan;

(2) Nakon jednogodišnjih minimalnih neophodnih istražnih radova izrada dugoročnijeg Programa zaštite osnovnih prirodoslovnih vrijednosti Nacionalnog parka;

(3) Narednih godina će Nacionalni park postupno uvesti vođenje dokumentacije o flori i fauni, te financirati programe koji će proširiti poznavanje prirode Brijuna i ujedno obogatiti poučnu i turističku ponudu.

 

Flora i vegetacija 

 

Dosad nisu istraživane slatkovodne alge i lišajevi. Mahovine se sabiralo još sredinom XIX. stoljeća i nađeno ih je ukupno 14 vrsta. Početkom XX. st. bila je  istražena flora vaskularnog bilja Velikog i Malog Brijuna prije i na samom početku naseIjavanja većeg broja velikih biljojeda. Tada je zabilježeno 557 autohtonih biljaka. Flora manjih otočića je donekle poznata (iz 1878.g.) Nedostaje novije poznavanje stanja prirodne flore (prema podacima iz 1985. god. evidentirano je oko 680 autohtonih biljnih vrsta), a na manjim otočićima se mogu očekivati i za otočje još nezabilježene autohtone vrste.

 

Šumska vegetacija i njeni degradacijski stadiji su relativno dobro poznati. Prirodna travnjačka vegetacija prije unosa velikih biljojeda nije bila bilježena, a podrobnije je istražena (1991-1992.g.). Nedostaju i podaci o autohtonoj močvarnoj vegetaciji vlažnih staništa prije njihova isušivanja radi iskorjenjivanja malarije početkom stoljeća. Gljive (više se ne ubrajaju u biljke!) nisu istraživane. Među biljem, posebno na Velikom Brijunu i Krasnici (Vangi) ima puno unesenih vrsta. Egzotične vrste su unašane od početka XX. stoljeća, a kulturne već i prije. 1908.g. je utvrđeno 80 vrsta, a o kasnijim unašanjima nema evidencije.

 

Fauna

 

Osim leptira (poznato 44 vrste danjih i 331 vrsta noćnih), kopneni beskralježnjaci nisu nikad bili predmetom sustavnih istraživanja, te su veoma slabo poznati. Fauna slatkovodnih beskralježnjaka osim nekoliko vrsta vretenaca također nije poznata.

 

Fauna kralježnjaka Brijunskog otočja je samo djelomično poznata. Od autohtonih slatkovodnih riba poznata je samo jegulja u nekim vodenim staništima. Poznate su dvije vrste vodozemca od kojih je jedan unesen.

 

Gmazova ima 6 vrsta i relativno su dosta obrađivani, ali nedostaju podaci o ekologiji. Poznate su svega tri vrste gušterica i jedna neotrovna zmija. Sporni je iznenađujući nalaz istočnomediteranskog guštera velikog zelembača. Zabilježena je i kopnena vrsta kornjače, a kasnije samo barska kornjača.

 

Ptice su vrlo slabo proučene i zna se za samo desetak potvrđenih gnjezdarica. Zna se još samo za primjerak, nedokumentirane preparate iz Prirodoslovne zbirke na Brijunima nesređenu fotografsku dokumentaciju Nacionalnog parka koja se odnosi na ptice snimane na Salinama i bilješke zaposlenika Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (1987.g.). O mogućim gnjezdaricama ima samo naznaka.

 

Za sisavce (13 vrsta) ima još najpotpunije podatke (1908-1997.g.), no za sitne sisavce nedostaje provjera jesu li te vrste i danas na otoku. Za velike biljojede sisavce (koji su svi redom unesene vrste, osim divlje svinje koja je sama preplivala na V. Brijun s kopna) postoje i interni podaci o prebrojavanjima koja se obavljaju dva puta godišnje. Još je spomo da li je zec unašan na otočje ili je autohton. Nedostaju podaci o šišmišima. Uz životinje koje su prirodno na Brijunima ili su kao unesene vrste postale stalni članovi otočne faune (zlatna ribica, fazan, paun, kućni miš, štakor, vjeverica, jelen aksis, jelen lopatar, muflon), znamo za niz unesenih egzotičnih vrsta koje su dijelom živjele u kavezima ili ograđenim prostorima, a dijelom i slobodno uglavnom na Velikom Brijunu. Na Brijune ih je od 1912. g. unašao vlasnik tada poznatog Zoološkog vrta kraj Hamburga. On je na V. Brijunu uz stalni Zoološki vrt osnovao stanicu za prilagođivanje (aklimatizaciju) životinja (ujedno i karantensku stanicu) prije otpremanja u zoološke vrtove Europe.

 

Za vrijeme predsjednika J.B.Tita takove životinje su stizale uglavnom kao darovi iz prijateljskih prekomorskih zemalja. Među tim životinjama je bilo i onih koje su na međunarodnim listama ugroženih i zaštićenih. Nažalost za čitavu aktivnost Zoološkog vrta nedostaje dokumentacija, a sačuvani preparati izloženi uglavnom u muzejskom postavu su većinom također bez potrebne dokumentacije.

 

Od živih vrsta danas je u 10 ha posebno ograđenog prostora Velikog Brijuna (Safari park) i nekoliko samostalnih kaveza samo još oko 60 većih sisavaca (indijski slon, zebra, razne antilope, ljame, jednogrba deva, somalijske ovce, indijsko govedo), te nešto ptica. Posebno postoji gospodarski uzgoj autohtonih jarebica kamenjarki i prepelica. Uz veće egzotične sisavce tu su i istarske autohtone domaće životinje, istarsko dugorogo govedo (istarski podolac, boškarin) i magarci.

 

1.3.3.

Kulturna (graditeljska) osnova

 

1.3.3.1.

Stanje očuvanosti prostora

i povijesnih elemenata

 

Rekognosciranjem terena utvrđeno je da na analiziranom području stanje povijesnih prostornih struktura i elemenata sa stajališta zaštite, bez obzira na namjenu, nije podjednako dobro. Najveći broj kulturno-povijesnih vrijednosti koje svjedoče o razvoju cjelokupnog područja nalazi se na Velikom Brijunu, pa se tom otoku u analizama daje više mjesta.

 

Taj je otok, nakon otvaranja područja za javnost godine 1984., prvi uključen u turističku ponudu. Veći se broj povijesnih građevina na tom otoku i dalje koristi za potrebe hotelsko-ugostiteljskih sadržaja i pratećeg pogona dok je jedan broj namijenjen muzejsko-galerijskim sadržajima. Pritom je manji broj objekata u cijelosti zadržao svoju izvornu funkciju, dakako s reduciranim sadržajima; neki su prilagođeni novim potrebama dok je nekoliko njih do danas ostalo bez namjene. Istraživanju i konzervaciji arheoloških lokaliteta nije posvećena nužna pozornost budući da se izletnički turizam potkraj 80-tih u prvome redu oslanjao na kulturno-povijesne resurse iz novije povijesti i na razumljivoj znatiželji posjetitelja za desetljećima nedostupno područje.

 

Ostali, manji otoci, razmjerno svojoj veličini i značenju unutar zaokruženoga prostora arhipelaga, imaju osjetno manje povijesnih ostataka, no, gotovo svaki od njih u svome arealu čuva dio brijunske povijesti. Zbog dugogodišnje izoliranosti njihov je prostor neistražen, a sačuvani povijesni ostaci, koji su potencijalne kulturno-povijesne vrijednosti, nisu dosad stručno obrađeni.

 

Razmatrajući stanje pojedinih vrsta sačuvanih vrijednosti utvrđeno je slijedeće:

 
Paleontološki nalazi i arheološke strukture

 

Paleontološki nalazi nisu obilježeni i time dostupni zainteresiranim. Svi se nalaze na Velikom Brijunu, izuzev jednoga koji je na otoku Krasnici (Vangi).

 

Veći dio pretpovijesnih lokaliteta oštećen je ili uništen eksploatacijom kamena, gradnjom vojnih građevina, cesta, vidikovaca, trkališta i drugim građevnim aktivnostima (lokaliteti Straža, Antunovac, Petrovac, Javornik na Velikom Brijunu, pretpovijesna gradina na lokaciji Velikoga fora na Malom Brijunu), a niti jedan od preostalih vrlo značajnih lokaliteta nije obilježen i prezentiran. Konzervatorski radovi manjega opsega izvedeni su samo na lokalitetu Gradina na Velikom Brijunu.

 

Od dvadesetak antičkih i bizantskih lokaliteta i nalaza (Veli i Mali Brijun, Krasnica, podmorje arhipelaga te pretpostavljeni lokaliteti na Gazi, Obljaku, Kozadi) tek ih je nekoliko (najznačajnijih) temeljitije istražen, od čega su samo dva prezentirana i dostupna javnosti (antički kompleks carske vile u uvali Verige i bizantski kastrum na V. Brijunu). Stanje prezentiranih ostataka arhitekture nije zadovoljavajuće zbog toga što su konzervatorski radovi izvođeni dosta davno, a pritom su neki dijelovi samo fragmentarno konzervirani (uvala Verige). U slučaju Kastruma primijenjena konzervatorska metoda ne omogućuje uvid u faze građevnoga razvoja toga za povijest Brijuna značajnoga lokaliteta. Treći lokalitet (bazilika sv. Marije) nalazi se u arealu vile Brijunke pa je zasad nepristupačan za razgledavanje. Preostali lokaliteti iz navedenoga razdoblja, iako neki od njih vrlo značajni (napr. rimska villa rustica s pogonom za preradu maslina na lokaciji Kolci ili ostaci rimskog (ilirskoga bunara) i vodovoda ispod Gradine, ranokršćansko groblje u Uv. Dobrika) slabo su istraženi i nedovoljno zaštićeni, a ima i u cijelosti neistraženih područja napr. brežuljak Mrtvi vrh (Moribon), lokacija “Povrtnjak” i dr.

 

Evidentirani ranosrednjovjekovni i srednjovjekovni nalazi i lokaliteti nisu brojni (među ostalim, ostaci objekata u Uvali Turanj i groblja na Velikom Brijunu, zatim lokacije srednjovjekovnih crkvica na Malom Brijunu i Sv. Jerolimu). Neznatan je broj tek dijelom istražen, a najbrojnija su groblja (ranoslavensko, ranosrednjovjekovno, srednjovjekovno). Dio je tih lokaliteta otkriven slučajno prilikom gradnje cesta, sanacije objekata i sl., a najveći se njihovi dijelovi nalaze još uvijek ispod zemlje. Neki objekti do danas nisu sa sigurnošću ubicirani (npr. crkva sv. Mikule na Malom Brijunu i crkva sv. Jerolima na istoimenom otoku). Nije sa sigurnošću utvrđen ni položaj, opseg i struktura srednjovjekovnoga naselja, a za neke lokalitete postoje tek indicije (npr. opatija na brežuljku Garme).

 
Građevine (arhitektonski objekti)

 

U cijelosti sačuvane građevine koje prezentiraju razdoblje od srednjega vijeka do 18. stoljeća malobrojne su i sve se nalaze na Velikom Brijunu. Neke od njih iako u upotrebi, zbog neredovitog održavanja zahtijevaju hitnu sanaciju (crkva Sv. Germana, crkvica Sv. Roka, ljetnikovac). Neke su već duže vrijeme bez odgovarajuće namjene (kula-donžon) ili osmišljenog programa unutarnjeg uređenja (tradicijska kuća “vila Pava”). Ostali lokaliteti, odavna u ruševnome stanju nisu istraženi (crkvica sv. Antuna).

 

Najbrojnije su građevine s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća (Veliki i Mali Brijun, Sv. Jerolim, Gaza), iako je velik broj srušen od 1948. do 1960. (dio hotela s pratećim i pomoćnim sadržajima u Luci te radničke nastambe u sklopu gospodarskog centra na Rtu Garme). Znatan je broj tih objekata građevinski sačuvan u izvornom stanju (napr. sve austrijske vojne građevine, dvije vile, hotel Karmen, i dr.); manji je broj doživio tek neznatne promjene ili vanjsko preoblikovanje, a u velikoj mjeri sačuvane su građevne strukture ili interijeri (hotel Neptun i zimski bazen) dok su neki radikalno preuređeni (hotel Istra).

 

Hoteli i depandanse koji su u funkciji uglavnom su u dobrom građevinskom stanju, uz manje nedostatke u redovitom tehničkom održavanju. Na nekim su objektima potrebni hitni sanacijski radovi zbog oštećenja koje prouzrokuje prokišnjavanje, vlaga, dotrajale instalacije i dr. No, većina tih objekata svojom opremom ni približno ne zadovoljava potrebne standarde te im predstoji nužno preuređenje. Jedan je niz tih objekata bez odgovarajuće namjene pa je stoga posebno ugrožen i građevinski prilično zapušten (vila Zagorka s vrijednim elementima izvorne unutrašnje opreme te “vile” Marica, Perojka i Fažanka).

 

Određen se broj povijesnih građevina na otočju tek povremeno koristi (napr. zimski bazen, loše održavan), a neki su već desetljećima sasvim izvan upotrebe, neodržavani, u vrlo lošem građevinskom stanju (npr. “kuća za čamce” u Luci, dijelovi kompleksa poljoprivredne ekonomije na Velikom Brijunu, sve austrijske utvrde i veći dio pratećih vojnih građevina na otocima Veliki i Mali Brijun, i dr.).

 

Ukupan prostor te ostali elementi i strukture

 

Na Velikom se Brijunu neposredan okoliš građevina u zoni namijenjenoj stacionarnom turizmu te dio krajobraznoga parka do rubova prirodnih šuma, redovito održava i njeguje: No, sadašnje se stanje krajolika uveliko razlikuje od onoga iz Kupelwieserova vremena pa sve do 50-tih godina, jer je već početkom 50-tih održavanje nekontroliranoga broja divljači počelo ozbiljno ugrožavati bogatu floru brijunskih otoka (nekad 557 vrsta bilja). Razlike su osobito velike u pogledu sezonske slike livada koje su, sudeći prema opisima od početka stoljeća pa sve do kraja 30-tih, bile među najprivlačnijim elementima brijunskoga krajolika.

 

Pri koncepciji uređenja i ozelenjavanja prostora iza 1948. nije se vodilo dovoljno računa o emotivnim aspektima doživljaja prostora što se uostalom i zapaža u sasvim pogrešnoj ekspoziciji i neadekvatnoj prezentaciji kulturno-povijesnih vrijednosti. Na primjer, kod nekih građevina sakrivenih visokim zelenilom posve je zanemarena njihova izvorna uloga u prostoru (kompleks Kaštela, nekad pažljivo eksponiran, vidikovci, i sl.), a neke su skulpture (“metalurški radnik”, Majka s djetetom) zbog nepoznavanja njihova simboličnog značenja (simboliziraju rad i ljubav koje su stvorile Brijune), smještene na neodgovarajući način.

 

Razgranata mreža kolnih putova (isključivo na Velikom Brijunu) tek je, u odnosu na Kupelwieserovu, neznatno proširena, a glavni su putovi u poratnom razdoblju asfaltirani. Brojne su pješačke staze na otocima Veliki i Mali Brijun i Sv. Jerolimu sasvim zapuštene. Nekad su u turističkoj ponudi otoka među vodećim atraktivnim elementima bile pomno osmišljene staze-šetnice, u koje su, osim prirodnih bile uključene i mnoge povijesnokulturne znamenitosti.

Zapuštene su također lokacije za povijest Brijuna izuzetno važnih memorijalnih spomenika, nekad uključenih u trase šetnica: npr. spomen obilježja Alojzu Čufaru i Robertu Kochu, zaslužnim za sanaciju i rekultiviranje otočkoga prostora, kao i obiteljska grobnica-mauzolej “Kupelwieserov mir” posebno harmonično uklopljen u krajolik (potkraj 80-tih statički je saniran i raščišćen od zelenila ali nije do kraja uređen i prezentiran). Uz to, zapuštena su i zanemarena nekad izvanredno promišljeno uređena i hortikulturno njegovana mjesta za odmor, sport i rekreaciju uključena u jedinstvenu cjelinu pejzažnoga parka; zapušteni su brižno kultivirani stari kamenolomi (Čufarov i Gospin kamenjak, kamenjak ispod Gradine i Straže i dr.), parkovna oprema i vidikovci, prekrasni, jedinstveni primjerci inženjerske arhitekture s kraja 19. st. u nas. Napuštene su skoro sve značajnije površine elitnih sportova: polo igralište, hipodrom, trkaće staze za konje, sportski kamp s brojnim igralištima, a nekad najveći golf-teren u Europi upotrebljiv i u zimskim mjesecima, posljednjih je godina, doduše, dijelom rekonstruiran, ali bez popratnih sadržaja i neodgovarajuće njegovan. Ponovno uvođenje tih sadržaja u uskoj je vezi s razvojnim ciljevima, a zatim i s programom korištenja prostora. Na Malom su Brijunu pak staze do pojedinih fortifikacijskih objekata, desetljećima izvan upotrebe, s vremenom postale sasvim neprohodne, a sami su objekti utonuli u gusto raslinje.

 

Velik broj objekata iz novijeg vremena, kojih je opet najviše na Velikom Brijunu, nepromišljeno je smješten (napr. vojne zgrade ispod tvrđave Tegetthoff i plažni kontejneri u uvali Saluga na Velikom Brijunu, vikendica u području Maloga fora na M. Brijunu, vojni bunkeri po manjim otocima - napose onaj na slikovitom otočiću Vrsar, bungalovi i ugostiteljski objekt na otoku sv. Jerolim) Većina je tih objekata i zapuštena pa time dodatno nagrđuju ambijent. Prilikom rada na ovoj temi nije bilo moguće provjeriti stanje niza objekata koji se nalaze na područjima posebnih namjena (rezidencijalni objekti te objekti pod vojnom upravom); zbog neodgovarajućeg održavanja nakon smrti predsjednika Tita i neriješenog financiranja njihova održavanja potkraj 80-tih i početkom 90-tih, njihovo je tehničko stanje (utvrđeno prilikom revizije pokretnog inventara) godine 1994. bilo izuzetno loše. Budući da je poznato da su na nekim objektima ili u njihovu neposrednom okolišu zadnjih godina izvođeni adaptacijski radovi može se pretpostaviti da su otklonjeni i svi nedostaci na objektima privedenim određenoj svrsi.

 

1.3.3.2.

Stanje istraženosti i konzervatorski radovi

 

Paleontološki nalazi: Godine 1991. obavljena je ekspertiza paleontoloških ostataka na Velom Brijunu (na poluotoku Vrbanj - Barban) na prostoru površine 170 m² te su uočena 33 otiska stopala dinosaura, a na rtovima Ploče i Peneda utvrđeni su lokaliteti s nalazima koštanih breča. Stručnjaci paleontolozi, domaći i strani, i nadalje se bave brijunskim paleontološkim nalazima.

Geofizikalna istraživanja:  U razdoblju od 1988. do 1990. na brijunskim arheološkim lokalitetima provedena su geofizikalna istraživanja. Georezistentnim i magnetometarskim mjerenjima provedenim na nizu lokaliteta (Verige – više lokacija, područje uz kastrum, Gradina, Gromače, nasad mandarina) ustanovljeno je da arheologe na Brijunima očekuju nova iskopavanja. To se osobito odnosi na rimsku vilu u zaljevu Verige gdje je istraživanje doprinijelo otkrivanju dosad nedokumentiranih građevinskih struktura kojima je upotpunjena slika ovoga jedinstvenog arhitektonskog kompleksa.

 

Aerofotografske analize:  Godine 1992. Analizirane su aerofotografske snimke arheološkog lokaliteta u zaljevu Verige, korištenjem postupka povećanja kontrasta.. Rezultati očitavanja aerofotografija dijelom se poklapaju s rezultatima geofizikalnih istraživanja.

Hidroarheološka istraživanja: Nakon dugogodišnjeg prekida, istraživanja u podmorju Uvale Verige obavljena od 1987. do 1997. pokazala su da je nalazima najbogatije područje na sjevernoj obali zaljeva, uz antičku operativnu obalu s kulturnim slojem debljine 250 cm i nalazima od 1. do 6. st.

Konzervatorski radovi:  Usporedo s hidroarheo-loškim istraživanjima u zaljevu Verige, započeto je s konzervatorskim radovima na kopnu. Geodetski je 1987.g. snimljen cijeli kompleks te su započela detaljna snimanja kompleksa. Nakon izrade analize postojećeg stanja i opisa hitnih sanacijski radova pristupilo se konzervatorskim zahvatima na rezidencijalnome dijelu. 1990.g. arheološki je snimljena rimska villa rustica na brdu Kolci. 1992.g. nastavljeni su radovi u zaljevu Verige. No, iako je već prije desetak godina postojao plan hitnih sanacijskih radova (koji je pored rezidencijalnog dijela obuhvaćao i hramove, loggiu, terme te gospodarski dio) uslijed nedostatka sredstava nisu izvedeni ni svi radovi predviđeni na rezidencijalnome dijelu. Radovi koji su prije desetak godina bili hitni, danas su apsolutno nužni, te bi konzervatorske radove trebalo što prije nastaviti. Potkraj 80-tih obavljani su i manji sanacijski radovi na sakralnim objektima u Luci (sv. German, sv. Rok), koji su danas opet u vrlo lošem tehničkom stanju.

Pokretni inventar: Godine 1992. provedena je revizija ukupnoga inventara (7647 inventarna broja s oko 40 000 predmeta)  u četiri rezidencijalna objekta (Bijela vila, vila Jadranka, Brijunka i rezidencija na Krasnici (Vangi). Tom prilikom označeni su predmeti umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti. U 1997.g. dovršena je procjena materijalne vrijednosti umjetničkoga inventara (slike i skulpture) NP Brijuni koji se nalazi izvan rezidencijalnih objekata (muzejska zbirka, hoteli, manje vile i dr.).

 

1.3.3.3

Objekti i lokaliteti kulturno-povijesne vrijednosti

 

Prostor Nacionalnog parka Brijuni obilježava izuzetna kulturna slojevitost. Pregledom postojećih popisa te provjeravanjem činjeničnoga stanja na terenu utvrđeno je da su na 9 od 14 otoka brijunske skupine evidentirani brojni tragovi materijalne kulture, objekti i lokaliteti kulturno-povijesne vrijednosti koji prezentiraju razdoblja od prethistorije do najnovijega doba. Tu su također utvrđeni i brojni paleontološki nalazi. Prema kronološkom popisu brojčano je stanje sačuvanih lokaliteta/objekata sljedeće:

- paleontološki lokaliteti                                               6

- pretpovijesni lokaliteti                                                8

- antički i bizantski lokaliteti                                       21

- od ranijeg srednjega vijeka do 18 st.

  lokaliteta/objekata                                                   14

- objekti/lokaliteti od 19. st. do 1945.                         51

- objekti od 1945.                                                         7

 

Uz gore navedeno evidentirano je 18 bez sumnje povijesnih lokaliteta ili objekata za koje je, bez dodatnih istraživanja, teško utvrditi vremensko razdoblje nastanka. Ti se lokaliteti/objekti uglavnom nalaze na manjim otocima Gaza, Obljak, Vrsar, a u većem broju na Malom Brijunu.

Osnovne informacije o sačuvanim kulturno-povijesnim vrijednostima pruža popis složen kronološkim slijedom njihova nastanka:

 


Paleontološki nalazi

Veliki Brijun, Zelenikovac, Rt Ploče (Debeli rt)

-         otisci noge Iguanodonta iz mezozoika

-         (ili grabežljivog Theropodima); evidentirano

Veliki Brijun, Zelenikovac

-      okamenjen kosti u breči, evidentirano

Veliki Brijun, Vrbanj (Barban) Rt Pogledalo

-      otisci dinosaurusa iz mezozoika (33 otiska), evidentirano

Veliki Brijun, Rt Plješevac (Peneda)

-      otisci stopala neidentificirane vrste, evident.

Veliki Brijun, Rt Brodine (Peneda)

-      okamenjene kosti neidentificirane vrste, evident.

Otok Vanga, (Krasnica, Vanjski), južni dio

-      okamenjene kosti diluvijalnoga goveda,  evidentirano

 

Pretpovijesni objekti i lokaliteti (3000. p.n.e. – 2. st. p.n.e. )

Veliki Brijun, Gradina

-          pretpovijesno naselje s nekropolom, 17. st. p. n. e.,

-          djelomično istraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Rt Gromače (Rt Berta) - Uv. Javorika (Soline, Saline)

-                  pretpovijesno naselje zemuničkog tipa (1700. pr. n. e.) istraženo najznačajniji eneolitski i ranobrončani lokalitet u Istri; registriran.

Veliki Brijun, Straža (Gvardia)

-                  pretpovijesno naselje gradinskoga tipa, najvećim dijelom uništeno gradnjom tvrđave Tegetthoff 1860-tih, neistraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Javornik (Ciprovac)

-               pretpovijesni lokalitet, neistraženi tumulus, djelomično uništen gradnjom vidikovca potkraj 19. st., registriran.

Veliki Brijun, Petrovac

-               pretpovijesni lokalitet, neistražen, registriran.

Veliki Brijun, Antunovac

-               pretpovijesni lokalitet, ranobrončani grobovi, djelomično uništen gradnjom kule-vidikovca, neistraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Rankun, (vrh Kosir)

-               pretpovijesni lokalitet (otkriven ranobaročni grob; djelomično istražen, registriran

Mali Brijun, brežuljak sjeverno od Uv. Sv. Mikula 

-               pretpovijesno gradinsko naselje  uništeno gradnjom tvrđave Veliki for neistraženo, registrirano.

 

Antički i bizantski objekti i lokaliteti (2. st. p.n.e. – 6/7. st.)

Veliki Brijun, Uvala Dobrika (Dobrinka, Gospina uvala, val Madonna)

-               villa rustica, 2/1. st. p. n. e., u sklopu Kastruma, evidentirano

Veliki Brijun, Uvala Verige (val Catena)

-               antički kompleks iz 1. st. n. e. rezidencijalna vila s gospodarskim objektima, vrtovima, ostacima hramova, porticima, termama, spremištima za vodu, ostacima obale, ostacima objekata nepoznate namjene, velikim dijelom istraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Uvala Verige

-               hidroarheološki lokalitet, ostaci obale antičkoga kompleksa (najveće antičko lučko postrojenje u Istri), te ostaci vivarija (ribnjaka); nalazi u podmorju potječu od 1. do 6. st., registrirano.

Veliki Brijun, Gradina

-               ostaci rimskog (ilirskog) bunara i rimskog vodovoda (1700. pr. n. e. - 1. st.),), vjerojatno funkcionalno povezan s kompleksom Verige, registrirano.

Veliki Brijun, Gradina (sjev. podnožje brežuljka)

-               ostaci neidentificiranoga rimskog objekta (zid, tegule, keramika); evident., neistraženo.

Veliki Brijun, Mrtvi rt (Moribon)

-               hidroarheološki lokalitet, nalazi fragmenata keramike i amfora; evident.,neistraženo.

Veliki Brijun, položaj “Povrtnjak” (sjeverno od Gradine)

-               rimska villa rustica, evident., neistraženo.

Veliki Brijun, Uvala Turanj

-               ostaci arhitekture pod vodom, 1. - 4. st., neistraženo, registirano

Veliki Brijun, Uvala Turanj, tjesnac između Velikog i Malog Brijuna do Rta Brestovac

-               ostaci kamenoga rimskog vodovoda koji se pružao od Gradine do Malog Brijuna, evidentirano, neistraženo.

Veliki Brijun , Luka Brijuni (hotelsko naselje)

-               ostatke rimskih objekata početkom stoljeća evidentirao; uništeni gradnjom hotelskoga pogona Neptun.

Veliki Brijun, Uvala Čeprljan

-               hidroarheološki lokalitet, ostaci antičke obale, evident., neistraženo

Veliki Brijun, Uvala Javorika (Val Laura)- Soline (Saline),

-               ostaci antičkih (i mletačkih) solana (antičke su skroz pod vodom), neistraženo, evidentirano.

Otok Mali Brijun, Uvala Sv. Mikule, luka

-               villa rustica i ostaci obale, 1. st., evidentirao i dijelom dokumentirao, uništeno početkom stoljeća gradnjom austrijske luke.

Otočić Sv. Marko

-               hidroarheološki lokalitet, amforište, 1. st., neistraženo, registrirano

Otok Krasnica (Vanga, Vanjski), Nutarnja Draga

-               villa rustica, ostaci, neistraženo, registrirano

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

-               bizantski kastrum, utvrđeno naselje; razvilo se oko gospodarskih vila iz 2. st. p. n. e. i 1. st; u 6. st. podignut snažni obrambeni zid; kontinuirano nastanjeno do 12/16. st., evidentirao, istraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Mirine (jugozapadno od Kastruma)

-               Ranokršćansko groblje (možda i rimsko) djelomično uništeno gradnjom ceste, dijelom istraženo; evidentirano.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

-               trobrodna bazilika sv. Marije, ostaci, 5/6. st., istraživano, konzervatorski radovi, registirano.

Veliki Brijun, Petrovac (u blizini crkve sv. Marije)

-               ruševine crkve sv. Petra iz 6. st., djelomično istraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

-               hidroarheološki lokalitet, u podmorju ispred kastruma pojedinačni nalazi, 1-14. st., neistraženo, registrirano.

Kanal između otoka Vange i Rta Turanj na Velikom Brijunu

-               hidroarheološki lokalitet, na polovici navedene razdaljine ostaci amforišta, možda nedirnut nalaz broda, neistraženo, registrirano.

 

Objekti i lokaliteti od ranoga srednjega vijeka do 18. stoljeća.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika (sjeveroistočno od Kastruma, uz gornju i donju cestu)

-               ranoslavensko groblje, neistraženo. Evidentirano

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

-               ranosrednjovjekovno groblje oko crkve sv. Marije, (danas pod lovorovom šumom), neistraženo, evidentirano

Veliki Brijun, Uvala Dobrika, uz baziliku sv. Marije

-               ostaci Benediktinske opatije uz baziliku sv. Marije, 10-14. st., registrirano

Veliki Brijun, Uvala Turanj

-               ostaci mletačkih kula (ili akvilejskih) od kojih je jedna sačuvana u visini od 2 m; djelomično istraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Uvala Soline

-               Ostaci mletačkih solana, (kontinuitet proizvodnje soli od antičkih vremena do 18. st.); ostaci arhitekture; evidentirano, neistraženo.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               kula-donžon, 12/13. (16.) st., trokatni, nekad samostojeći objekt, obrambenog, a potom stambenog karaktera (danas s ljetnikovcem iz 16. st. i vilom “Magnolijom” iz 1912. čini jedinstveni povijesni ansambl Kaštel). U njoj je jedno vrijeme bio muzejski postav, danas je bez namjene, registrirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               crkva sv. Germana iz 1481, gotička, preuređivana, trijem (lopica) i sakristija dograđene 1912. (stupovi trijema i brojne spolije s antičkih i ranokršćanskih objekata), registrirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               zavjetna crkvica sv. Roka, s gotičkim značajkama iz 1504, oko crkvice otkriveno groblje, djelomično istraženo, registrirano.

Veliki Brijun, južno od Luke

-               ostaci grobljanske gotičke crkvice sv. Antuna, 14/15. st; oko crkve srednjovjekovno groblje u funkciji do 18., a vjerojatno i u tijeku 19. st., neistraženo, registrirano.

Otok Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula

-               crkva sv. Mikule (Nikole), na brežuljku iznad luke na padinama bivše ilirske gradine, najvjerojatnije uništenao prilikom gradnje Velikoga fora; neistraženo.

Otok Sv. Jerolim

-               crkva sv. Jerolima, ostaci srednjovjekovne crkve na vrhu otoka; neistraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Luka (južno od Kaštela)

-               “Seljačka kuća” (“Vila Pava”), tradicijska kuća nastala od 16-18. st. (s dvorištem u kojemu su ostaci građevine kvadratičnoga tlocrta). U zidovima brojne spolije i tragovi pregradnja; dekorativne prigradnje iz Kupelwieserova vremena (“kapelica” s mozaikom iz 1910.); do 1990. muzejski prostor (etnografska zbirka), registrirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               ljetnikovac iz 16. st., u sklopu Kaštela, jednokatna je građevina, tijekom vremena obavljane mnoge intervencije, zadržala renesansno-barokna obilježja. Pri adaptacijama god. 1955. i 1960. dograđen trijem s brojnim antičkim arhitektonskim elementim i spolijama), registriran.

Veliki Brijun, brežuljak Opatija iznad Luke

-               pretpostavlja se da je tu bila crkva Gospe od Karmela, potpuno neistraženo;

 
Objekti i lokaliteti od 19. st. do 1945. god.

Veliki Brijun, brežuljak Straža

-               tvrđava Tegetthoff, 1864/68, austrijska fortifikacija kružnoga tlocrta, iz prve generacije forova oko Pule, jedine austrijske pomorske pojasne tvrđave; neistražena, registrirana.

Veliki Brijun, Rt Penda

-               svjetionik iz 1870., do nedavno u funkciji (na prelasku stoljeća na njemu bila mala meteorološka stanica); neistražen, evidentiran.

Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula

-               kompleks “Siemens”, 1886, sklop od tri zgrade s unutarnjim dvorištem smješten u bivšem kamenolomu; servisi, radionice za potrebe gradnje i održavanja fortifikacija na Malom Brijunu, zapušteno, evident.

Veliki Brijun, Javornik (Ciprovac)

-               vidikovac, jedan od triju koje je Kupelwieser postavio na brijunskim brežuljcima vjerojatno 1895.g.; pogled prema jugu i jugoistoku; jedinstveni očuvani primjerci inženjerske arhitekture u nas, potkraj 80-tih prosjecima kroz šumu otvorene pojedine vizure; danas zapušten, evidentiran.

Veliki Brijun, brežuljak Crnikovac (Saluga)

-               vidikovac, 1895, istovjetan onome na Ciprovcu (vizure prema Fažanskom kanalu i kopnu: sjever i sjeveroistok); očuvan, danas okružen lovorovom šumom; zapušten, evidentiran.

Veliki Brijun, brežuljak Opatija (iznad Luke)

-               ostaci vidikovca iz 1895, istovjetnog onima na Ciprovcu i Salugi (pogledi na sjever i sjeverozapad, zapad), srušen, očuvani temelji, evidentiran.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               vila “Zagorka”, sagrađena između 1895-1899.g., jednokatna obiteljska kuća P. Kupelwieserova. U tijeku vremena adaptirana; u unutrašnjosti sačuvana osnovana organizacija prostora, zapuštena, evidentirana.

Veliki Brijun, Peneda, Rt Kamik

-               “For Kavanela”, potkraj 19. poč. 20. st., austrougarska fortifikacija, dio sustava brijunskih utvrda u sklopu pojasne tvrđave Pula, neistražena, registrirana.

Veliki Brijun, Peneda, Rt Trstike

-               “For Peneda”, potkraj 19. poč. 20. st., fortifikacija, dio sustava brijunskih utvrda u sklopu pojasne tvrđave Pula; neistražena, registrirana.

Veliki Brijun, Peneda, rt Brodine

-               “Mali for”, kraj 19. poč. 20, st., fortifikacija u sustavu pojasne tvrđave Pula, neistražena, registrirana.

Veliki Brijun, Peneda, Borik (Draga, Giacone)

-               artiljerijska baterija s prelaska stoljeća, neistraženo, registrirano.

Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula, sjeverna strana

-               For Mali Brijun” (Veliki For), austrijska fortifikacija s početka 20. st., jedna od najvećih u sklopu pojasne  tvrđave Pula, uglavnom sačuvana, neistražena, registrirana.

Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula

-               spomen obilježje (admiralu Tegetthoffu ?) na putu od luke prema Velikom Foru, početkom stoljeća uređeno  spomen obilježje, devastirano, evidentirano.

Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula, sjeverna strana

-               kapelica sv. Barbare, u stijeni, ispred Velikoga Fora uređena kapelica za držanje mise vojnicima na otvorenom; devastirana, evidentirana.

Mali Brijun, istočna strana otoka

-               artiljerijska baterija “Mali For”, s prelaska 19/20. st. u sustavu pojasne tvrđave Pula, arhitektura sačuvana, neistražena, registrirana.

Mali Brijun, Rt Glavina (Femina)

-               ostaci artiljerijske baterije (četiri topa), početak 20. st., neistraženo, evidentirano,

Mali Brijun, Rt Hlibine (Hlebine)

-               ostaci artiljerijske baterije u sklopu brijunskih utvrda, evidentirano.

-               pet prizemnih objekata s velikom cisternom (smještaj za vojnike); u upotrebi do 1989, danas devastirano, evidnetirano.

Mali Brijun, Rt Kadulja

-               artiljerijska baterija poč. 20. st., najočuvanija baterija brijunskog sustava, neistraženo, evidentirano.

Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula, luka

-               sedam prizemnih objekata,; uz obalu, građeno početkom stoljeća za potrebe vojske, evidentirano.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               “Kuća za čamce” (Boothaus, čamčarnica). Nad spremištem za čamce sagrađen 1902. stan, kraće vrijeme upravna zgrada. Od 1903-1938. stan i ordinacija brijunskoga liječnika. Jedini, u cijelosti sačuvan Kupelwieserov objekt; duže vrijem bez namjene, registrirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni, Kochov kamenjak

-               “Kochov kamenjak” spomen obilježje dr. R. Kochu, 1905., mramorni reljef simbolizira sanaciju Brijuna od malarije; kamenolom koji se pruža istočnim i jugoistočnim podnožjem brežuljka Opatija jedan je od pet kamenoloma, kultiviranih i krajobrazno uređenih početkom stoljeća (dio kamenoloma uređen za zvjerinjake), prezentiran, registrirano.

Veliki Brijun, Luka Brijuni (ispred vile Zagorka)

-               skulptura “Rad” iz 1905.g., prezentirana, evidentirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni (pored crkve sv. Germana)

-               skulptura “Majka s djecom” 1905.g. skulptura simboliziraju rad i ljubav, prezentirana, evidentirana.

Veliki Brijun, zapadno podnožje brežuljka Crnikovca

-               “Čufarov kamenjak” spomen obilježje A. Čufaru, 1906.g.; bronačni reljef s likom A. Čufara (zaslužnog za pošumljavanje i uređenje Brijuna), Cijeli potez toga kamenoloma početkom stoljeća parkovno i hortikulturno uređen; danas zapušten, evidentiran.

Veliki Brijun, Gradina (sjeverni i sjeverozapadni dio)

-               kultivirani kamenolom, uređen početkom stoljeća (parkovna oprema, specifično hortikulturno uređenje); danas zapušten, evidentiran.

Veliki Brijun, Straža (jugoistočno podnožje)

-               kultivirani kamenolom (parkovna oprema, hortikulturno uređenje) početkom 20. st., tenis igralište; 5o-tih u njemu uređeno ljetno kino i dječje igralište; danas potpuno zapušten, evidentiran.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

-               “Gospin Kamenjak”, kultivirani kamenolom, uređen početkom stoljeća (od bazilike sv. Marije do sjevernoga dijela uvale). Poznat po izvanrednim zimskim klimatskim prilikama; evidentiran.

Veliki Brijun, brežuljak Crnikovac

-               rezervoar za vodu uz vidikovac, sagrađen 1903.-1908.g. kada je građen brijunski vodovod, evidentirano.


Veliki Brijun, Rt Karme

-               radnička kolonija”, “kaštel”, stambeni kompleks iz 1910.g., građen za radničke nastambe po uzoru na istarsku ruralnu arhitekturu; danas adaptiran za posebne namjene (državni protokol), evidentiran.

Veliki Brijun, Luka Brijuni (Kaštel)

-               vila “Magnolija”- bivša gospodarska zgrada u sklopu Kaštela god. 1909. i 1912. dogradnjom kata i proširenjem adaptirana je. za stambeni prostor. Preuređena 1958; restoran u prizemlju, kat za pansionski smještaj, evidentirana.

Veliki Brijun, Rt Karme, Karmen (Garme)

-               “Perojka”, mala jednokatna zgrada građena 1909/1910.g., više godina bez namjene, evidentirana.

Veliki Brijun, Rt Karme

-               “Fažanka”, mala jednokatna zgrada, 1909/1910.g., preuređena 1958., za pansionski smještaj, danas bez namjene, evidentirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni (iza hotela Karmen)

-               zgrada Parne kupelji, 1910/1912.g., (praonica rublja i javno kupalište), jednokatnica s potkrovljem; u sredini patio; adaptacije 1953. i 1986, muzejsko-izložbeni sadržaji, evidentirana:

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               hotel “Istra” (nekadašnji Neptun II), sagrađen 1910.g. adaptacije i 1954, 1962, rekonstrukcija 1978.g., registriran;

Veliki Brijun Luka Brijuni

-               Hotel “Neptun” 1912, (nekadašnji “Neptun III), oštećen bombardiranjem 1945; adaptacijama god. 1952/76, 1979. dobija današnji izgled, registriran.

Veliki Brijun, Rt Karme

-               kompleks poljoprivredne ekonomije od (1906) 1912-1914.g.: stanovi za radnike, radinoce, pekara, konjušnice, staja za krave, silos (srušen 1952.), sjenik, skladišta, pojilište, kolnica, krčma, restoran za radnike, jedno vrijeme dvorazredna škola, kuglana, dom kulture i dr. Središnji stambeni dio građen 1906. srušena 1960.g.; danas dijelom u uporabi (radionice, skladišta); evidentirano.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               sakristija i trijem crkve sv. Germana, dograđeni 1912.g., prema tradicijskim istarskim uzorima, svojevrsni lapidarij s antičkim, bizantskim i srednjovjekovnim arhitektonskim elementima i fragmentima, u sakralnoj funkciji; cjelina registrirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni (istočno od Kaštela)

-               kuća “Borika” 1912.g., jednokatni objekt,  danas depadansa hotela,  neistražena, evidentirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni (istočno od Kaštela)

-               kuća “Robilant” 1911/12.g., jednokatni objekt građen za uzgajalište nojeva; stan na katu; između dva rata vila, danas uprava NP Brijuni; evidentirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               zimski bazen uz hotel “Neptun” iz 1913.g., prvi zimski bazen s toplom morskom vodom na Jadranu s nizom popratnih terapeutsko-medicinskih i kozmetičkih sadržaja; dijelom preoblikovan 1965.g., unutrašnjost dijelom preuređena 1989., južno pročelje očuvano u izvornom obliku; registriran, zapušten, izvan funkcije.

Veliki Brijun, između Straže i Petrovca

-               “Kupelwieserov mir”, prije 1915.g., grobnica-mauzolej obitelji Kupelwieser. Arhitektura mauzoleja usklađena s ambijetnom i krajolikom. Dugo vremena zapušten, devastiran i skriven zelenilom. Potkraj 80-tih statički saniran, dijelom uređen i prezentiran; evidentiran.

Veliki Brijun, Rt Rankun

-               ostaci sustava podvodnih mreža na potezu Rankun-Jerolim-Kozada-rt Proštine protiv podmornica, iz I svjetskog rata; slično na potezu M. Brijun-Barbariga; evidentirano, neistraženo.

Veliki Brijun, Uvala Slana (na lokaciji Stari vinogradi)

-               uzletište za avione (“aeroport”) iz 20-tih godina, evidentirano

Veliki Brijun, Rt Slanac (Slanik)

-               vila “Jadranka” građena cca 1930.g.; preuređena 1949. i 1960.g., s vrijednim inventarom iz 18-19. st., neistraženo, danas državna rezidencija, registrirana.

Veliki Brijun, Uvala Kozlac

-               vila “Lovorka” 1931.g., jednoprizemni manji objekt,  preuređen 1958., neistražena, danas u sklopu brijunskih hotela; evidentirana.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               Hotel “Karmen” građen od 1939. do 1942.g. kao luksuzni hotel na mjestu staroga hotela Carmen; trokatni izdužen objekt, god. 1945. bombardiranjem oštećen; obnavljan i uređivan 1952, 1995, 1966, 1976, 1986. Velikim dijelom očuvana izvorna stolarija, namještaj, parketi; zidne obloge, rukohvati uz stubište i dio kupaonica s kvalitetnom mramornom oblogom i sanitarnom opremom; registriran.

Veliki Brijun, Luka Brijuni (iza hotela Karmen)

-               kuća “Marica” (bivša zgrada Vojna komanda, potom Zgrada milicije) prizemno-katni objekt građen vjerojatno između dva svjetska rata, danas bez namjene; evidentirana.

Veliki Brijun, Rt Rankun-Dubovac

-               ostaci vidikovca u sklopu natkrivenoga gledališta uz polo teren (srušen 50-tih), evidentiran.

Veliki Brijun, Rankun – Dubovac

-               uzletište za avione između dva svjetska rata, evidentirano.

 
Objekti i lokaliteti poslije 1945.god.

Otok Krasnica (Vanga)

-               kuća za odmor, iz god. 1955.g.,. prizemni sklop paviljonskog tipa, skromna oblikovanja i unutrašnje opreme,s popratnim objektima i parkom, građen za J. B. Tita, Danas također predsjednička kuća za odmor; registrirana.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

-               “Bijela vila”, građena 1953. za službenu predsjedničku rezidenciju s parkom skulptura. Jednokatna vila sagrađena je na mjestu vile Otto (građena, proširivana 1901-1914, srušena iza 1950). Namještaj je posebna vrijednost ove vile, kao i umjetnički i kulturno-povijesni inventar. Danas također predsjednička rezidencija, registrirana.

Veliki Brijun, Rt Nosac (Nozdre, Naso)

-               vila “Primorka”, 1954., proširena i dograđena vila Berta, dijelom sačuvani elementi interijera; evidentirana.

Veliki Brijun, Živa voda, zapadno od Luke

-               spomen-zdenac sa skulpturom “Primorka” iz 1956.g., evidentirano, prezentirano.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

-               skulptura “Kupačica” 1957.g., postavljena na gromade stijena (vjetrobran) donešenih na mjesto nekadašnje šetnice iz Kupelwieserova vremena, evidentirana,

Veliki Brijun, Rt Nosac

-               vila “Dubravka”, građena 1956.-1960.g., evidentirana

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

-               vila “Brijunka” iz 1957.g., sagrađena uz lokalitet Kastrum; veliki reprezentativan objekt građen za rezidenciju stranih državnika ; uz kvalitetan namještaj iz vremena gradnje u vili ima i stilskoga namještaja te velik broj predmeta kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti, danas je državna rezidencija. Registrirana.

 

Objekti i lokaliteti neutvrđenoga vremenskog nastanka

Veliki Brijun, Antunovac

-               kamena kula kvadratnoga tlocrta s ravnim krovom; nepoznate namjene i vremena gradnje, neistražena, evidentirana.

Veliki Brijun, Gradina, južna padina

-               uz stari kamenolom, krajobrazno uređen početkom stoljeća, na južnoj padini u lovorovoj šumi, nalaze se ostaci dva izdužena objekta, vjerojatno nekadašnje kamenoklesarske kuće (sačuvan ostatak kamenog uređaja za brušenje alata); evidentirano.

Otok Mali Brijun, istočna strana

-               grobnica (ili spomen-obilježje?) južno od “Maloga fora” ,skromno uređeno (stazice, zidići); vjerojatno iz austrijskog vremena; neistraženo. evidentiran.

Otok Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula (uz istočnu obalu)

-               ruševine dviju kuća, udaljenih jedna od druge oko 200 m, sačuvane do krovnoga vijenca, s prepoznatljivim elementima istarske tradicijske arhitekture (u južnom objektu u unutrašnjosti lijep primjer “gotički” oblikovanih sjedala uz ognjište, oko objekta vidljivi ostaci gospodarskog dvorišta; neistraženo, evidentirano.

Otok Mali Brijun, predio Cer

-               ostaci omanjih građevina, zidovi sačuvani do visine 1 m; neistraženo, evidentirano

Otok Mali Brijun, istočna strana iznad luke

-               ostaci suhozida perimetra oko 50x 20 m, bez tragova ulaznih otvora; nepoznate namjene; neistraženo, evidentirano.

Otok Mali Brijun, iznad uvale Pisak

-               iznad kamenoloma ostaci dviju (kamenoklesarskih) kuća, sačuvanih do visine vijenca, neistraženo, evidentirano.

Otok Mali Brijun, desno uz put, prije odvojka za Rt Glavine

-               ostaci ruralnoga objekta, vjerojatno vrlo starog, s ograđenim dvorištem; neistraženo

Otok Mali Brijun, Uvala Ženadija (Sanadigo)

-               jednostrešna građevina, kamena, s trijemom, sačuvana do krovnoga vijenca, (vidljiva četverodijelna podjela unutrašnjosti), ispred mali gat; vjerojatno za vojne potrebe iz autrijskog ili talijanskog razdobljla; neistraženo, evidentirano.

Otok Mali Brijun, Rt Lansir

-               ostaci ruralnoga (kamenoklesarskog) objekta, neistraženo, evidentirano

Otok Gaza

-               zidovi objekta četverokutnoga tlocrtnog oblika, oko 80x70 m, zidovi sačuvani dijelom do visine 4 m; debljine oko 1m na tri strane otvori za vrata; okružen s tri strane (na 20-tak m udaljenosti) suhozidom (do 80-tak cm visin). Moguće je da je riječ o fortifikaciji iz bizantskoga doba (straža, predstraža): U perimetru prvoga zida, na sjevernoj strani, ruševina većega stambenog objekta u blizini, sjevernije, cisterna za vodu. neistraženo evidentirano.

Otok Sv. Jerolim

-               ostaci starih građevina na vrhu otoka- uz rub kamenoloma; u neposrednoj blizini prizemnice, vjerojatno stambene zgrade s kraja 19. st. poč. 20. st. koje je okoliš bio parkovno uređen (ostaci sjenice, raslinja), zapušteno, evidentirano.

Otočić Obljak, (Okrugljak, Toronda)

-               ostaci stambenoga sklopa s krušnom peći; na litici; iznad kamenoloma; sjevernoj obali otoka sačuvani zidovi dvije oveće građevine, vjerojatno stambene; neistraženo, evidentirano.

Otok Vrsar,

-               ostaci oveće kamenoklesarske nastambe sačuvane do visine krovnoga vijenca (ruševina već potkraj 19. st.). Uz kuću se nalazi i zapuštena cisterna. (80-tih evidentirano i grlo cisterne koja sada nije pronađena); neistraženo, evidentirano.

 


 

Iz priloženoga je popisa razvidno da relativno mali prostor Brijunskoga arhipelaga pruža raznovrstan i slojevit pregled kulturne baštine. Navedene vrijednosti zajedno s prirodnim kvalitetama prostora čine to otočje izuzetno zanimljivim, a time i turistički atraktivnim područjem. Stoga je razumljiv interes turističke privrede već potkraj 40-tih godina da se ovaj, do pred rat izuzetno atraktivan turistički prostor opet aktivira. No, stjecajem okolnosti brijunski je arhipelag kao prostor posebne namjene (rezidencije predsjednika države) dugo godina bio pod posebnim režimom što je isključivalo bilo kakve aktivnosti javnoga turizma, pa je, zahvaljujući rezidencijalnoj namjeni taj prostor dosad pošteđen od pogubne turističke ekspanzije sa svim negativnim posljedicama.

 

Unatoč izvjesnim odstupanjima od načela zaštite, kako prirodnih tako i kulturno-povijesnih vrijednosti, to je jedan od malobrojnih sačuvanih prostora integralnih vrijednosti na jadranskoj obali. Ta je činjenica s konzervatorskog stajališta odlučujuća pri valorizaciji ukupnoga prostora.

 

1.4.

Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja

 

1.4.1.

Morski akvatorij

 

Izvori onečišćenja s kopna

 

Na temelju popisa postojećih kanalizacijskih ispusta u akvatoriju NP Brijuni nema značajnih izvora zagađenja. Osim same kanalizacije sa Malog Brijuna i nekih objekata na zapadnom dijelu Velog Brijuna i na Krasnici preostali ispusti, koji vode iz hotela, vojarni i drugih objekata ulijevaju se u Fažanski kanal. Procjenjuje se da se u more ispušta otpadnih voda u količini između 50 i 80 Ls_1. Svi su ispusti vrlo kratki, protežu se u more svega nekoliko desetina metara od obale, i leže vrlo plitko i na manje od 5 metara ispod površine mora a njihovo prisustvo, ovisno o hidrometeorološkim uvjetima, osjeća se i na samoj obali pojavom neugodnih mirisa. To se naročito osjeća u glavnom pristaništu na Velom Brijunu, najčešće za vrijeme bonace. Jednim dijelom je to prouzročeno i nepravilnim funkcioniranjem septičkih jama i taložnica u koje se slijevaju otpadne vode hotela i drugih zgrada.

 

 

S kopnene strane Fažanskog kanala nalazimo nekoliko naselja. Na sjeveru novoizgrađeno turističko naselje Barbariga, zatim Peroj te Fažana i Valbandon. Navedena naselja su sada spojena zajedničkim kolektorom. Međutim, treba naglasiti da sadašnja lokacija difuzora sustava Barbariga-Mandriol nije dobro odabrana jer se nalazi na dubini od svega 14m, gdje se ljeti ne uspostavlja stabilni sustav vertikalnog raslojavanja morske vode. Osim toga podvodni cjevovod je kratak a difuzor je udaljen manje od 700m od obale i znatno je udaljen od glavne struje otvorenih voda. Na temelju ranijih mjerenja projektom je bilo predviđeno da će se u drugoj, završnoj fazi ispust produžiti do 1200m od rta Grota, čiji bi difuzor bio na dubini od približno 33m.

 

Južno od Brijunskih otoka na visini Valkane, približno 1300m od obale, položen je glavni difuzor pulske gradske kanalizacije koji će u završnoj fazi imati kapacitet ispuštanja otpadnih voda od 1200 Ls-1. Udaljenost od obale i dubina difuzora su zadovoljavajući, izabrani su na temelju izvršenih mjerenja o raslojavanju vodenog stupca i horizontalne dinamike vodene mase na tom području, te se pretpostavlja da razrijeđene otpadne vode neće ugroziti ekološku kakvoću Brijunskog akvatorija.

U neposrednoj blizini, nalazi se još jedan izvor aeroonečišćenja koji potječe iz pogona za obradu Boral stakla tvornice Boris Kidrič iz Pule a koji bitno ne ugrožava morski ekosustav.

 

Sanitarna kakvoća mora

 

Na području Brijuna do sada nisu započeta sustavska mjerenja sanitarne kakvoće mora kao što je odgovarajućim pravilnikom koji je danas na snazi propisano. Prvi raspoloživi podaci odnose se na područje luke Peroj, Fažana, Valbandona te na luku na Velom Brijunu za razdoblje 1976/78. Kasniji sporadični podaci postoje za razdoblje 1978/89 za luku i plaže na Velom Brijunu koji u većini slučajeva pokazuju da je onečišćenje mora mikroorganizmima fekalnog porijekla ispod dozvoljenih granica. U skladu s tadašnjom Uredbom o klasifikaciji voda ... (Sl.L. SFRJ, 6/78 i N.N. SRH, 15/81) i Pravilnika o kontroli kvalitete morske vode (N.N. SRH 48/86), more je uglavnom bilo uvijek pogodno za kupanje, rekreaciju te i za potrošnju školjkaša s tog područja. Neki nalazi koji se odnose na kakvoću morske vode neposredno iznad hotelskih ispusta u luci na Velom Brijunu, pokazali su da je morska voda bila znatno opterećena fekalnim mikroorganizmima i zbog toga nepogodna za kupanje.

 


 


Sanitarna kakvoća mora za kupanje prema Uredbi o standardima kakvoće mora na morskim plažama (ANNŽ 33/96) za područje Pule, kao i cijelu županiju Istru redovito se provodi od 1994 na temelju sveobuhvatne mreže postaja. Međutim otočje Brijuni je od toga uglavnom izostavljeno a jedina postaja za 1994., 95. i 96. bila je određena na rtu Rankun.

 

Kako je akvatorij otočja Brijuni i pod uplivom kakvoće mora duž kopnenog dijela Fažanskog kanala, potrebno je naglasiti da su na tom dijelu (uglavnom izvan NP) sva dosadašnja mjerenja pokazala da je morska voda bila visoke sanitarne kakvoće. U vremenskom razmaku od svibnja do listopada 1997. god. provedeno je 9 uzorkovanja, koja obuhvaćaju vizualni pregled morskog dijela plaže, mjerenje temperature, te određivanje pH, amonijaka, totalnih i fekalnih koliforma (TC i FC) kao i fekalnih streptokoka (FS) kao indikatora fekalnog onečišćenja. U svih 9 uzoraka zabilježena je visoka sanitarna kakvoća mora. Broj bakterija fekalnog porijekla ni u jednom uzorku nije prelazio vrijednost od 10 na 100 ml i stoga je to područje uvršteno u prvu kategoriju kakvoće. Podaci iz 1998. god. potvrđuju ranija ispitivanja. Zbog nedostatka sredstava (?!) u 1998. god. na otočju Brijuni nisu provedena potrebna ispitivanja. Uzet je samo jedan uzorak morske vode na vanjskom - zapadnom dijelu za vrijeme ljetnih mjeseci. Rezultat je pokazivao trenutačno stanje i ukazao da je kakvoća mora za kupanje zadovoljavajuća. Međutim i bez odgovarajućih mjerenja, a na temelju vizualnog stanja morske vode, nitrofilne bentoske vegetacije i mirisa u zraku, morska voda u Brijunskoj lučici i u neposrednoj blizini ne zadovoljava uvjete visoke kakvoće koja bi trebala biti prisutna na takvim dijelovima priobalnog mora a pogotovu na području nacionalno parka. Preostali dio priobalnih voda NP Brijuni može se u sadašnjim uvjetima bez sumnje svrstati u I ili II razred boniteta. Kako je ranije navedeno, povremeno zadnjih desetljeća tijekom ljeta prijeti opasnost zagađenja priobalnih voda sa sluzavim agregatima fitoplanktonskog cvata (tzv. cvjetanje mora) koji se stvaraju u otvorenim vodama sjevernog Jadrana odnosno u Venecijanskom zaljevu i donošeni su vjetrom i površinskim strujama do priobalnih voda zapadne istarske obale, uključujući i Brijune. To je prvenstveno vrlo neugodna estetska pojava ali s higijensko sanitarnog aspekta ne predstavlja izravnu opasnost za zdravlje kupača koji se zateknu u tim vodama. Provjereno je da u sastavu fitoplanktonskog cvata nije zabilježeno prisustvo opasnih fitotoksina.

 

Na kraju potrebno je naglasiti da je prikazana procjena stanja u akvatoriju NP Brijuni proizišla iz analize podataka izmjerenih većinom na širem području odnosno izvan granica NP. Razlog je tome što je to podruje uvijek bilo pod paskom stroge kontrole službe državne sigurnosti te je pristup i mogućnost znanstvenog istraživanja bilo onemogućeno. Iz istih razloga dobar dio akvatorija NP Brijuni ostao je nedostupan za takvu vrstu radova. Korišteni podaci su u nekim segmentima dosta zastarjeli i nedostatni. To se naročito odnosi kako na sanitarnu kvalitetu plaža i drugih uvala, tako i na inventarizaciju bentoskih biocenoza i na druge adekvatne analize o hidro-kemijskim odlikama cijelog sustava NP Brijuni. Kao i za druge predjele priobalnih voda, na temelju zakonskih propisa potrebno je i za to otočje postaviti odgovarajuću mrežu postaja za uredno praćenje potrebnih parametara.

 


Odvodnja otpadnih voda

 

S posebnom pažnjom treba analizirati problem odvodnje otpadnih voda sa svih objekata kako na Velom tako i na Malom Brijunu. Svojevremeno zbog planiranih povećanih smještajnih kapaciteta na Velom i Malom Brijunu prišlo se analizi sustava za ispust otpadnih voda.

 

Što se tiče obrade i definitivnog odlaganja otpadnih voda razmotrene su dvije bitno različite ali obje racionalno  prihvatljive varijante. Dispozicija tekuće faze nakon mehaničkog predtretmana sa ispustom u more spada u već uobičajena rješenja koja se primjenjuju na priobalnom području.

 

Polazi se najme od pretpostavke da je receptivni kapacitet mora dovoljno velik za prihvat i daljnju prirodnu obradu takvog otpada. Međutim moraju zato biti zadovoljeni neki osnovni uvjeti: dubina difuzora najmanje ispod 25 m i efikasno razređenje efluenta putem horizontalnih struja. Za realizaciju te varijante predlaže se postavljanje podmorskog ispusta zapadno od rta Vrbanj na Velom Brijunu u dužini od 300 m, ali naglašava se da će se definitivna lokacija difuzora biti određena na temelju odgovarajućih hidrodinamskih mjerenja. To će biti u svakom slučaju potrebno jer udaljenost od 300 m od obale, ostavlja otpadne vode unutar jednog dijela akvatorija u kojem bi, zbog blizine mnogobrojnih brakova, pličina i tjesnaca dinamika vodenih masa mogla nepovoljno utjecati na razrijeđene i raspored oblaka otpadnih voda.

 

S druge strane razmotrena je i varijanta za biološko pročišćavanje i reciklažu vode na samom otočju. To rješenje ima svoje opravdanje i, što se tiče zaštite morskog ekosustava je znatno povoljnije. Konačni izbor o predloženim alternativama će bez sumnje ovisiti o raspoloživim tehnološkim rješenjima, o fizičkom obimu zahvata i o financijskoj težini investicija kako na kopnenom dijelu kao i na morskom dijelu.

 

1.4.2.

Prirodne vrijednosti flore i faune

 

Ono što je u prošlosti bilo svojstveno Brijunskom otočju je osobita biološka raznolikost zahvaljujući geografskom položaju, geološkoj podlozi i geomorfologiji, raznolikosti staništa i otočnoj izoliranosti. Prirodnu biološku raznolikost je posebno još obogatio i čovjek svojim tradicionalnim gospodarenjem. Iako su od početka XX. stoljeća otočno bilje i životinje već duže vremena pod jakim negativnim promjenama staništa utjecajem čovjeka i pretjerane ispaše i brsta stoke i useljenih divljih životinja, Brijuni još i danas imaju očuvane prirodne vrijednosti koje treba sačuvati i njegovati. Brijuni u statusu nacionalnog parka moraju u nužnom kompromisu sa zaštitom kultumo-povijesnih vrijednosti očuvati postojeću prirodnu i poluprirodnu vegetaciju, floru i faunu, te omogućiti njeno razgledanje.

 

Otočna flora - nema nekih značajnijih posebnosti, iako je krajem XIX. i početkom XX. stoljeća zabilježena velika biljna raznolikost Brijuna: ukupno čak oko 600 (680) biljnih vrsta, što je gotovo polovica flore Velike Britanije (koja ima oko 240.000 km2 ili oko 30.000 puta veću površinu). U flori je zabilježeno osam kacuna (Orhidaceae). Flora sadrži i biljke za koje su Brijuni zanimljivi kao nalazište, npr. jadranski endem mekinjak (Drypis spinosa), crni grab (Ostrya carpinifolia). U popisu ugroženog bilja  (Hrvatska 1994. g.) na Brijunima su: kacuni Orchis papiliorurcea, Ophrys bertolonii i Anacamptis pyramidolis, tacetica h’arcissus tazetta, primorska ciklama Cyclamen repandum osljebad Silybum marianum i trava trsovcz Ampelodesrnus tenax (Sv. Jerolim).

 

Otočna vegetacija - ima osobitosti koje je ističu u ovom dijelu Europe i koje su posebno vrijedne zaštite. To su prije svega šikaraste sastojine (makija) krkavine s tršljom (Pisracio-Rhamnetum alaterni) svojstvene samo brijunskom i rovinjskom otočju. Po svom sastavu osobito treba istaknuti makiju na Vrsaru i Malom Brijunu. Posebna su zanimljivost bušinjaci ružmarina (Rosmarinus oficinalis) na Malom Brijunu, bez obzira što se radi o polusamoniklim sastojinama podivljalog ružmarina kojeg je na otok unio čovjek. Na Malom i Velikom Brijunu ima i dosta lokaliteta sa starijim, na Jadranu rijetkim, upravo reprezentativnim šumama hrasta česmine i cmog jasena (Orno-Quercetum ilicis) s lovorom ili zelenikom.

 

Otočna fauna - nema izraženu vrijednost u smislu neke posebnosti. Potencijalno su vrednije samo neke vrste poput velikog zelembača (Lacerta trilineata) kome bi na Brijunima bila izolirana reliktna populacija, ukoliko se dokaže da stvarno pripadaju toj vrsti. To isto vrijedi i za zeca (Lepus europaeus ssp.?), ukoliko se molekularno-genetičkim metodama dokaže njegova moguća autohtonost. Svi gmazovi su i zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode. Još neistraženi šišmiši, te također neistražena fauna ptica gnjezdarica školjeva i otočića, te ptica selica i zimovalica (naročito močvarnih vrsta!) je također potencijalno vrijedna, jer bi među njima moglo biti u Europi i Hrvatskoj ugroženih vrsta, a sve su i zaštićene zakonom. Pažnje vrijedno je i držanje ugroženih autohtonih pasmina domaćih životinja: goveda (boškarin), a posebno magaraca, koji su u posljednje vrijeme u Hrvatskoj postali naglo ugroženi, gotovo pred izumiranje, promjenom načina gospodarenja.

 

Morska flora i fauna - nemaju osobitih vrijednosti koje bi se isticale od susjednog podmorja, točnije, one nam nisu poznate. Od morskih organizama koji su zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode, u podmorju Brijuna živi još periska (Pinna nobilis). Kao već duže vremena zaštićeno područje, akvatorij Brijuna je moguće značajan kao mrjestilište riba, a u svakom slučaju je značajan kao reprezentativna oaza (morski park) za tipične morske organizme sjevernog Jadrana, odnosno njihovih naselja i zajednica, u širem području koje je intenzivno turistički i ribarstveno eksploatirano, te pod jačim utjecajem onečišćenja iz naseljenih mjesta na obali.

 

Ocjena očuvanosti

prirodne vegetacije, flore i faune

 

Kopnena vegetacija - Šuma na Velikom Brijunu većinom prostorno sačuvana, ali su s botaničkog i šumarskog gledišta jako degradirane. Degradacija je vidljiva u sastavu šuma, pomlatku, sloju grmlja i zeljastim biljkama, a uzrok tome je prevelik utjecaj unesene slobodne visoke divljači (jelena lopatara, jelena aksisa i muflona). Travnjačka vegetacija je na čitavom otoku pretjeranom ispašom ruderalizirana i vidljivo osiromašena. Mišljenje je botaničara da bi za oporavak vegetacije bilo potrebno oko 10 godina nakon uklanjanja uzroka degradacije. Nažalost isto je ustanovljeno i na Malom Brijunu, iako stanje nije tako loše kao na V. Brijunu. Na nekim manjim otočićima ustanovljen je također vidljiv utjecaj biljojeda ali je na njima flora za sada najbolje očuvana.

 


Kopnena flora - Za ocjenu očuvanosti kopnene flore moraju se obaviti bar jednogodišnja istraživanja, no nakon općeg pregleda staništa nema mjestu optimistički pogled na stvarno stanje. Procijenjeno je da je osiromašenjem flore zasigurno osiromašena i kopnena fauna, ali to se može ustanoviti samo jednogodišnjim istraživanjem nekoliko odabranih skupina životinja koje su bile poznate prije promjena koje su dovele do sadašnjeg stanja.

 

Flora i fauna vodenih i vlažnih staništa -  Prvotna flora i fauna vodenih i vlažnih staništa je većinom uništena još početkom XX. stoljeća (u doba R. Kocha) u cilju uništavanja legla malarije. Ostaci ovih staništa, među kojima je bila najznačajnija zaslanjena močvara u Salinama, uglavnom su zatrpani oko 1953. Za ocjenu očuvanosti flore i faune preostalih uglavnom umjetnih vodenih staništa (tri jezera u Salinama, bara i niz umjetnih vodenih objekata) potrebna su cjelovita jednogodišnja istraživanja.

 

Flora i fauna obalnih staništa - Iako među obalnim staništima (hridinaste obale, šljunčane obale) ne treba očekivati neku posebno vrijednu floru i faunu, njih tek treba kartirati, istražiti i utvrditi im očuvanost. Također nisu još locirana i valorizirana potencijalna stjenovita staništa (kamenjari, ostaci kamenoloma, zidine tvrđava i sl.), odnosno njihova flora i fauna na otočju. U priobalnoj podmorskoj zoni Velikog Brijuna su još vidljivi tragovi nekadašnjeg vađenja prstaca, a ostala morska flora i fauna su relativno dobro očuvane. Pojave cvjetanja mora, koje su postale češće u sjevernom Jadranu, ne mimoilaze Brijune, no uzroci te pojave su u širem akvatoriju sjevernog Jadrana. Pojava u Jadranu nedavno unesene otrovne alge iz roda Caulerpa koja potiskuje prirodne zajednice nije zabilježena, no to može biti i zbog nedostatnih novijih istraživanja.

 

1.4.3.

Kulturno-povijesne vrijednosti

 

Ocjena stanja

 

Opće se stanje objekata i prostora u cjelini uveliko pogoršalo od vremena izrade konzervatorskih studija za Prostorni plan NP (1986.) i za PUP Centralne zone (1990.), unatoč manjim akcijama koje je proteklih godina provela nadležna služba Javne Uprave NP. Konzervatorski se režim zaštite najčešće ne poštuje, smjernice nisu dosljedno provedene, a najvažnija je činjenica da na čitavom prostoru Nacionalnog parka još uvijek nedostaju vidljiva razgraničenja između pojedinih prirodnih predjela (onih najvrednijih, sa najstrožim režimima zaštite, od ostaloga prostora) te se stječe dojam da najstrože zaštićenih prirodnih predjela ovdje i nema. Odnos prema prostoru samih korisnika, a nadasve potencijalnih investitora ne uključuje dužan oprez prema zaštićenom području o čemu svjedoče nepromišljeni potezi i inicijative. To je osobito prisutno na Velikom Brijunu gdje se isprepleću različiti interesi.

 

Tu u najvećoj mjeri dolaze do izražaja problemi koji proistječu iz neusklađenih interesa sadašnjih korisnika i nedefiniranog načelnog stajališta o zaštiti, upravljanju i korištenju ukupnoga prostora Nacionalnog parka, što se napose očituje kolizijom sadržaja u Centralnoj zoni (hotelski pogon, sigurnosno-obrambeni i rezidencijalni sadržaji). Naime, brojni objekti u zoni namijenjenoj stacionarnom turizmu kojima je u 1990. napokon upravljao Nacionalni park opet su (kao i godine 1986.) pod vojnom upravom (hoteli Jurina i Franina), čak i neki objekti u kojima vojska nikad nije ni bila (“vile” Marica i Borika) što je nespojivo s osnovnom turističkom i odgojno-obrazovnom funkcijom prostora NP.

 

Prostor tvrđave Tegetthoff potkraj 80-tih vojska je prepustila Nacionalnom parku pa je raščišćen u namjeri da se uključi u turističke trase, sada je opet pod vojnom upravom, prepušten raslinju, krajnje zapušten i bez stručnoga nadzora. Također su mnogi objekti u širem prostoru otoka, koji su u dogovoru s JNA PUP-om iz 1990. bili predviđeni za supstituciju nužnih servisa (smještenih na visoko valoriziranoj lokaciji Gospodarskog centra koju je moguće adaptirati za potrebe stacionarnoga turizma) opet pod vojnom upravom: npr. prateći objekti uz fortifikacije na Penedi, objekti na području Arboretuma i dr. Pod vojnom su upravom izvanredno, tipološki i građevno vrijedne fortifikacije na Penedi čime se do daljnjega odgađa mogućnost njihove svrsishodne adaptacije budući da ni bivša, a ni sadašnja vojska nije pokazala interes za njihovo uključivanje u bilo kakve funkcije. Poseban su problem prilično devastirani objekti napušteni od vojske za koje danas nitko ne pokazuje zanimanje, a i oni, koji očigledno degradiraju neposredan okoliš značajnih turističkih atrakcija (npr. tvrđaveTegetthoff) a počeli su se obnavljati.

 

Jedini kompleks napušten od vojske i nedavno dolično adaptiran jest zgrada slikovite radničke nastambe (“kaštel”) iz Kupelwieserova vremena nadomak Ribnjaku na Velikom Brijunu, no i taj je kompleks izuzet iz uprave NP te uključen u grupu državnih rezidencijalnih objekata.

 

Niz problema u funkcionalnom pogledu izaziva koegzistencija triju zahtjevnih faktora u prometnom pogledu (izletnika, stacionarnih gostiju te servisnoga prometa), budući da se ne koriste sve postojeće mogućnosti za odvijanje prometa bez kolizija. Tomu se svakako danas pridružuje i promet posebnih vozila, koji, zbog disperzije sadržaja prometuju po cijelom otoku bez osobitih ograničenja. Uočeno je da je, u odnosu na 80-te, promet daleko intenzivniji, apsolutno neprimjeren režimima ponašanja u Nacionalnom parku.

 

Drugi po veličini otok arhipelaga, Mali Brijun, strukturom prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti sasvim je različit od Velikog Brijuna. Desetljećima zapuštan od bivšeg korisnika (JNA), godinama izvan funkcije, bez ikakva osmišljena programa korištenja njegovih prirodnih i kulturno-povijesnih resursa koji bi pružio mogućnost reaktiviranja prostora u skladu s obvezujućim zaštitnim mjerama. Obrastao je gustom vegetacijom, prepuštenoj prirodnom rastu bez ikakvih intervencija na održavanju tako da su putovi do pojedinih lokacija potpuno neprohodni. Nekada njegovane parkovne površine u dnu duboke uvale devastirane su, a veliki dio obale nagrđen je i zatrpan betonskim blokovima. U potrazi za hranom tu dospijevaju životinje sa susjednoga Velikog Brijuna.

 

Fortifikacije, povijesno obilježje otoka, nakon gubitka strateške važnosti postupno devastirane i godinama sasvim zapuštene, zbog izuzetno kvalitetne gradnje odolijevaju vremenu. No, građevna struktura, na prvi pogled u dobrom stanju, uveliko propada uslijed djelovanja atmosferilija. Iz istog su razloga svi željezni dijelovi zahvaćeni korodivnim procesom uslijed čega dolazi do statičkih poremećaja ziđa. Oborine su također uzrok erozije zemljanih nasipa na Velikom foru koje se godinama ne održavaju pa rapidno propadaju, a osuta zemlja zatrpava prolaze, destruira pojedine elemente objekta i ozbiljna je opasnost po živote eventualnih posjetitelja.

 

Uključivanje otoka u turističke programe podrazumijeva čitav niz radova na uređenju prostora. Prema netom izrađenom planu aktivnosti u sklopu Programa zaštite i korištenja otoka, radna jedinica NP pristupila je krčenju putova, raščišćavanju širega prostora i građevina te u relativno kratkom roku, ove turističke sezone (ljeto 1998.) dio Velikoga fora i baterija na Kadulji Na M. Brijunu već su prezentirani prvim posjetiteljima. Time je učinjen važan korak u uključivanju otoka u turističke programe.

 

Otok Sv. Jerolim s tragovima nekad brižno uređenih parkovnih površina doima se prilično slikovito iako je zapušten a veći je dio otoka uveliko okrnjen eksploatacijom kamena. Postojeće građevine nemaju osobitih povijesnih niti tradicijskih obilježja.

 

Ostali otoci (izuzev kultiviranih dijelova Krasnice i Galije) više su ili manje prepušteni djelovanju prirode te su, što zbog teškog pristupa ili što su se našli u zoni zabrane plovidbe, zasad pošteđeni negativnih utjecaja čovjeka. Otoci Kozada, Vrsar, osobito Gaza i Obljak posjeduju potpuno neistražene lokalitete nesumnjive kulturno-povijesne vrijednosti.

 

Vrednovanje (valorizacija)

 

Pri izradi konzervatorske studije godine 1986., zbog nemogućnosti uvida u stanje čitavoga prostora, valorizacijom je obuhvaćen samo prostor Velikoga Brijuna i memorijalna cjelina otoka Vange (Krasnica). Naime, ti su otoci tada bili okosnica brijunskog turizma. Uzimajući u obzir značenje objekata unutar jednoga, uistinu malog ali povijesno i geografski zaokruženog područja, uspostavljena vrijednosna hijerarhija maksimalno uvažava povijesno-umjetničke, društvene i ostale kriterije. Provedena valorizacija ne podliježe znatnijim korekcijama jer ima uporište u već odavno obavljenoj stručnoj i znanstvenoj valorizaciji (npr. arheoloških spomenika, od kojih su neki antologijski primjeri građevne djelatnosti svoje vrste pa značenje izlaze iz regionalnih, pa i nacionalnih okvira. Objekti smješteni u Centralnoj zoni godine 1990., prigodom izrade PUP-a valorizirani su u sklopu te mikrocjeline putem analiza i ocjene postignute integracije gradnje i prirodnoga krajolika. Nova pak saznanja nekima od njih neminovno podižu kategoriju, nadasve zbog šireg znanstvenog i kulturno-povijesnog značenja, stanja sačuvanosti izvorne strukture, jedinstvenih funkcionalnih, stilskih, oblikovnih ili konstruktivnih rješenja i dr.

 

Lokaliteti od izuzetnog značenja

 

Prema navedenim kriterijima značajnijim mikrocjelinama (Kastrum, Verige, Centralna zona, Krasnica ) pridružuje se sustav fortifikacija na Penedi, a prvoj se grupi objekata – lokaliteta od izuzetnog značenja (prethistorijsko naselje Gradina, antički kompleks na lokalitetu Verige, bizantski Kastrum, bazilika sv. Marije i crkva sv. Petra) također pridružuju:

-     paleontološki nalazi na rtu Vrbanj (Barban) - po brojnosti utvrđenih nalaza (tridesetak otisaka stopala dinosaurusa) među najznačajnijim je paleontološkim lokalitetima u regiji.

-     lokalitet Gromače - najvažniji lokalitet eneolita i ranobrončanog razdoblja u Istri

-     tvrđava Tegetthoff i Veliki for na Malom Brijunu - izvanredni, impresivni primjerci fortifikacijske arhitekture u sustavu pomorske pojasne tvrđave, jedine na cijelom Jadranu

-     “kuća za čamce” -čamčarnica - jedinstvena u koncepciji, smještaju, jedina u cijelosti sačuvana secesijska građevina na Brijunima.

-     vidikovci na Ciprovcu (Javornik) i Salugi - jedinstveni primjeri inženjerske arhitekture toga tipa s kraja 19. stoljeća u nas, a možda i šire

-     hotel Istra - memorijalni spomenik važan zbog značenja događaja vezanih za Brijunski plenum

 

Treba napomenuti da zbog nepostojanja utvrđenih i ujednačenih kriterija za objektivno vrednovanje i kategorizaciju memorijalnih spomenika iz novijega doba, na državnoj razini, nije revidirana kategorija memorijalnih spomenika vezanih uz osobu predsjednika J. B. Tita, pokret Nesvrstanih i Brijunski plenum (Krasnica, Bijela vila, vila Brijunka, hotel Istra); o tome će konačna ocjena biti donesena kada se utvrde kriteriji na znanstvenoj razini. Činjenica je da se funkcija tih prostora ni danas nije promijenila te su predsjedničke rezidencije i dalje mjesta važnih političkih zbivanja, kao i prostor u kojem se održao Brijunski plenum.

 

Lokaliteti od  visokog značenja

 

U uspostavljenoj vrijednosnoj hijerarhiji u tom specifičnom prostoru drugoj grupi objekata od visokog značenja (kompleks Kaštela u Luci, vila Brijunka), također se pridružuje nekoliko objekata:

-     ranobrončani grob na Rankunu - relativno dobro istražen i očuvan spomenik tog razdoblja u nas

-     lokalitet Kolci- gospodarski kompleks iz rimskoga doba (villa rustica s pogonom za preradu maslina) među prvim je važnim, istraženim lokalitetima iz rimskog doba na području Istre;

-     crkva sv. Germana - kvalitetno ostvarenje domaćih klesara i graditelja i najveći srednjovjekovni sakralni objekt na Brijunima s dograđenom sakristijom, primjerom izvanredno promišljene afirmacije istarskoga tradicijskoga graditeljstva, koja je sama po sebi svojevrstan arheološki lapidarij;

-     fortifikacijski objekti na Penedi i baterija na Malom Brijunu; relativno dobro očuvane strukture, specifičnih detalja, oružja i oruđa, te su građevine važan dio jedinstvenog i složenog obrambenog sustava pojasne tvrđave ratne luke Pula i izvanredan doprinos proučavanju razvoja fortifikacija s prelaska 19. u 20. stoljeće;

-     “Kupelwieserov mir”- mauzolej obitelji Kupelwieser harmonično uklopljen u ambijent, jedino je memorijalno obilježje obitelji koja je za kratko vrijeme nezdrav i malaričan otok uzdigla do vrhunskog lječilišta i ljetovališta;

-     Hotel Karmen netaknute strukture i vanjskog oblikovanja s djelomično sačuvanom izvornom luksuznom opremom; jedina je građevina na otočju u kojoj se mogu naslutiti nekadašnji visoki standardi brijunskih hotela, a vjerojatno je jedini hotel na našoj obali koji u posljednjih 50-tak godina nije radikalnim adaptacijama u cijelosti promijenio svoj izvorni unutrašnji a i vanjski izgled;

-     hotel Neptun - s dobro očuvanom izvornom tlocrtnom i funkcionalnom dispozicijom, a u dobroj mjeri i strukturom, dolično čuva i prenosi memoriju mjesta;

-        zimski bazen – zbog sačuvane funkcije (i organske povezanosti s hotelima), unutrašnjosti i detalja, spada u red vrlo značajnih objekata u ovom prostoru, a nadasve je važan kao prvi i zadugo jedini zimski bazen s grijanom morskom vodom na Jadranu, pa stoga ima šire kulturno-povijesno

-        značenje, napose za povijest turizma u nas.

-     vila Jadranka – jedna od dvije vile sagrađene u međuratnom razdoblju; lijep primjer dobro proporcioniranoga i skladno oblikovanog ladanjskog objekta; osobita je vrijednost dijelom sačuvan namještaj i inventar iz 18. i 19. stoljeća (koji je pripadao vlasnicima vile obitelji Fries- Stinnes), te kvalitetni namještaj iz 50-tih (kojeg je dizajnirao I. Crnokrak, projektant Bijele vile i dizajner njezine unutrašnje opreme).

 

Lokaliteti od lokalnog značenja

 

Treću grupu čine preostali evidentirani objekti koji imaju usko lokalno značenje ili isključivo ambijentalne vrijednosti. U toj su grupi, uvjetno, i povijesni a neistraženi objekti.

 

S aspekta kulturno-povijesnih vrijednosti značajan je prostor otoka Mali Brijun.

 

U obrambenoj funkciji, namijenjen isključivo potrebama vojske i u tu svrhu dosljedno uređen još potkraj 19 st., sve je do novijeg vremena služio toj svrsi, bez većih intervencija u prostoru i na postojećim građevinama. Taj prostor i danas pruža izvanredno očuvanu sliku izvornoga ambijenta, a sve su građevine, iako neke prilično devastirane, pogodne za adaptacije u funkciji Nacionalnog parka i izletničkog turizma.

 

U valorizaciji ostalih otoka zasad su odlučujući čimbenici prirodne vrijednosti, a o kulturno-povijesnom značenju tih prostora odlučit će rezultati istraživanja. Ovom prilikom valja upozoriti na moguću visoku vrijednost lokaliteta na otocima Gazi i Obljaku.

 

1.4.4.

Okoliš

 

U važećem prostornom planu zaštita okoliša je ograničena u skladu s tadašnjim shvaćanjima na nekoliko pitanja zaštite okoliša pretežito na području komunalne infrastrukture i prometa. S gledišta zaštite okoliša također vrijede ocjene o zapuštenosti, nebrizi, negativnom utjecaju čovjekovog djelovanja u prirodnom okruženju, neprikladnosti funkcija, te krivoj slici o vrijednostima Nacionalnog parka.

 

U ovom Prostornom planu i daljnjim radovima opredjeljuje se za integralni planski pristup posebice imajući u vidu karakter promatranog područja. S tog gledišta treba se založiti za traženje optimalnih funkcionalnih rješenja (usluga, posjećivanja, infrastrukture) koji odgovaraju malim otočkim jedinicama i osjetljivosti krajobraza.

 

I dalje, kao jedan od ključnih čimbenika djelovanja na okoliš ostaju neriješena pitanja komunalne infrastrukture i prometa na otoku (osobito odvodnja, grijanje i zbrinjavanje otpada).

 

Brijunsko otočje je nacionalni park i stoga je osnovni zadatak ovoga Plana predvidjeti korištenje i zaštitu cjelokupnog prostora sukladno tom statusu. S gledišta zaštite okoliša svrha i cilj Prostornog plana je trajno očuvanje svih prirodnih i spomeničkih vrijednosti otočja u okviru jedinstvene fizionomsko-estetske slike brijunskog krajolika. S obzirom na dosadašnji način korištenja područja NP Brijuni, jedan od  prioritetnih zadataka je stvaranje potpune i realne slike o brijunskom prostoru u kojoj bi ravnomjerno i primjereno bile zastupljene sve raznolike komponente koje čine njegovu ukupnu vrijednost.

 

U ovom Prostornom planu vodilo se računa o potrebi osiguranja postupnosti njegove realizacije i elastičnosti rješenja. Pod postupnošću podrazumijevamo sukcesivno otklanjanje problema u prostoru i pogrešaka u upravljanju uz osiguravanje razvoja u trajnoj ravnoteži s vrednotama nacionalnog parka. Elastičnost rješenja treba omogućiti kontinuiranu provjeru odabranih rješenja, ispitivanje novih zanimljivih zamisli, primjenu najboljih mogućih rješenja i odbacivanje usmjerenja koja su se pokazala neprikladnima.

 

Osnovna obilježja područja i njegove vrijednosti te karakteristični procesi koji su utjecali i/ili utječu na korištenje prostora i okoliša nisu ujednačeno istraživani, osvjetljavani i prikazivani, posebice podmorje. Upravljanje parkom u velikoj mjeri obilježava neuravnoteženost u odnosu prema pojedinim vrijednosnim kategorijama, prirodnim i ljudskim djelovanjem stvorenim.

 

Kao što je naglašeno Prostorni plan treba zasnivati na stvarnom postizanju statusa nacionalnog parka na cjelokupnom području Brijuna pa se ocjena stanja okoliša temelji na prikazu najizrazitijih nepovoljnih pojava i osnovnih oblika ugrožavanja okoliša čije je otklanjanje prvenstveni zadatak. Karakteristični nepoželjni elementi u okolišu Brijuna su:

·          zapuštenost, nebriga, neprimjereno održavanje građevina: tvrđava na Malom Brijunu, pristaništa na Malom Brijunu i Sv. Jerolimu, ostaci ribarskih kućica na Malom Brijunu i dr.

·          vidljivi negativni utjecaj čovjekovog djelovanja u prirodnom okruženju: neprimjerene lokacije, putevi i dr. na Malom Brijunu; devastacije uslijed eksploatacije kamena i dr.

·          neprikladnost (neprirodnost) funkcija i sadržaja: safari, zoološki vrt, arboretum, vojska, odmarališta i dr.

·          neodgovarajuće arhitektonsko oblikovanje i materijali: objekti odmarališta, vojne građevine, uslužne građevine i sl.

·          nepristupačnost velikog dijela prostora - otočnog i morskog, odnosno ograničenost posjete parku samo na dio jednog otoka, primjerice ograničena pristupačnost obala Velikog Brijuna.

·          kriva i nepotpuna slika o vrijednostima nacionalnog parka: još uvijek je dominantna simbolika političke rezidencije, prirodne i povijesne vrijednosti parka nisu u cijelosti poznate, doživljaj brijunskog prostora u standardnoj ponudi posjetiteljima parka svodi se na uski dio ukupnih vrijednosti prostora, izostali su elementi prirodne lokalne prepoznatljivosti, obilježja otočja, povijesnog kontinuiteta i sl.

 

1.4.5.

Posjetiteljski programi

 

Turistički promet Brijunskog otočja do II. svjetskog rata bilježi slijedeće maksimume: 1913.g 5.000 boravišnih turista i 45.000 dnevnih izletnika, a 1925.g. s 3.900 boravišnih turista ostvaruje 81.878 noćenja. U godini 1926. bilo je 4.068 boravišnih gostiju, a u "špici" sezone prosječno 550 gostiju dnevno. U to vrijeme na otočju je radilo oko 400 radnika.

 

Najuspješnija turistička sezona je bila 1989. godine kada je broj noćenja bio 74.705 a izletnika 178.324. Koncem sezone 1997. god. bilo je 21.532 noćenja i oko 80.000 dnevnih izletnika. Kretanje broja posjetitelja od 1989. god. je u stalnom padu do 1995. god. kada se bilježi blagi porast, ali još uvijek u okviru 50-55% izletnici i samo oko 35% noćenja u odnosu na maksimalnu turističku 1989. god. U 2000. godini je bilo oko 26.000 noćenja i oko 102.000 dnevnih izletnika.

 

U prostoru Nacionalnog parka Brijuni djeluju tri sustava korištenja i posjećivanja:

 

Izletnički sustav - izletnička komponenta ograničena je na dvije ture (standardna i proširena) na dijelu Velog Brijuna i organizirani obilazak akvatorijem. Prostor na kojem je organiziran obilazak Velog Brijuna proteže se u rasponu od oko 3,5 km s dužinom staze za obilazak oko 9 km. Neorganizirano se koristi gotovo cijela pristupačna obala Velog Brijuna i Sv. Jerolima kao prirodna plaža.  Na Sv. Jerolimu u sezonskoj je funkciji restoran i rekreacijski neuređeni prostor uključivši i prirodne plaže što koriste stanovnici Pule.

 

Otvaranjem prostora Malog Brijuna i Sv. Jerolima posjećivanju, kao i postavljanjem jasne i konzistentne koncepcije korištenja Velog Brijuna, ukazuju se nove, do sada neiskorištene mogućnosti proširenja i podizanja kvalitete turističke ponude, osobito dnevne izletničke komponente. Prostor organiziranog posjećivanja objektivno se može produžiti na liniju koja uključuje Mali Brijun, još nekorištene južne dijelove Velog Brijuna i Sv. Jerolim uz kombinaciju kopnenog i pomorskog prijevoza.

 

Gospodarski centar ima rezerve prostora za daleko svrsishodnije korištenje. Tomu treba pridodati 2 muzeja i skromni ugostiteljski objekt za izletnike, te plaža sa sezonskim uslužnim mjestom. Istovremeno neki se sadržaji ocjenjuju neprimjerenim kao ZOO i safari, a neki nedovoljno afirmirani (konjički šport, atraktivnost povijesnih cjelina, osobito tvrđava, dijelovi akvatorija i drugo).

 

Unutar bližeg okruženja središnje zone osobito značenje ima tvrđava Tegetthoff, koja se danas posjetiteljima nepristupačna i u stanju je propadanja (osim manjeg vršnog dijela posebne namjene, koji ne ograničava uređenje i korištenje tvrđave u turističke svrhe).

 

Stacionarni turistički sustav - smještajni kapaciteti i ostali prateći prostor zadnjih su godina podložni procesu zapuštanja i krajnje otežanog održavanja nužne funkcionalne i ambijentalne razine. Nekorišteni prostor i građevine u stanju su vidnog propadanja. U okviru korištenih kapaciteta 1999. godine, s ukupno 216 smještajnih jedinica i 412 kreveta, sadržajna ponuda i oprema su ispod razine očekivane atraktivnosti.

 

Klasični turizam koncentriran je samo na Velikom Brijunu i to u ograničenom prostoru centralne zone. No na tom otoku postoji 32 građevine različite namjene (ne računajući područje Penede). Ako se izuzmu 6  vila u korištenju pod posebnim režimom, na raspolaganju su stvarno i potencijalno 26 građevina različitih, pa tako i smještajnih mogućnosti (od toga 20 građevina u središnjoj zoni- potez uz obalu i u unutrašnjost). U središnjoj zoni u pogonu su tri hotela a od vila koriste se tri (uglavnom improvizirano i bez dovoljnog standarda), 8 vila su prazne i neodržavane ili djelimično korištene za prateće funkcije upravljanja parkom.

 

Smještajni kapaciteti 1984. godine bili su: u hotelima (Neptun, Karmen i Istra) 116 soba i 41 apartman s 251 krevetom, a u 6 vila (Primorka, Dubravka, Lovorka, Zagorka, Magnolija i Fažanka) 9 apartmana s 38 kreveta - ili sveukupno 116 soba, 50 apartmana i 289 kreveta.

 

Ugostiteljski smještajni kapaciteti 1999. godine bili su nešto izmjenjeni: u hotelima (Neptun, Karmen i Istra) 101 soba i 41 apartman s 245 kreveta, a u 5 vila ("L" kategorija: Primorka, Dubravka, Lovorka i "A" kategorija Magnolija i Fažanka) 7 apartmana s 33 kreveta - ili sveukupno 101 soba, 48 apartmana i 278 kreveta. Dva hotela koriste se za posebne namjene (hoteli Franina i Jurina sa 67 soba i 134 kreveta te pratećim nužnim zajedničkim prostorima). Sveukupno je 1999. godine u ugostiteljskim smještajnim objektima na otočju bilo korišteno 216 smještajnih jedinica ("ključeva") sa 412 kreveta. Kapaciteti rezidencijalne zone nisu iskazani (oko desetak kreveta). U mjestu Fažani je u sustavu NP Brijuni i hotel sa 61 krevetom.

 

Državno-rezidencijalni sustav s pratećim ustrojem osiguranja - koji isključuje redovno i neograničeno posjećivanje (računajući i zabranu korištenja akvatorija-plovidbe) nije sam po sebi u koliziji sa zaštitom prirodnih i kulturnih vrijednosti, ali u jednom dijelu isključuje ili ograničava dostupnost ovim izuzetnim atraktivnostima, što je  suprotno osnovnim načelima gospodarenja nacionalnim parkovima. Isključeni dio parka (rezidencijalni dio i posebna namjena) zauzimaju oko 35% ukupne površine parka (s akvatorijem), odnosno 5 otočića i oko 18 % površine Velog Brijuna.

 

1.4.6.

Glavni problemi i

ograničenja korištenja prostora

 

U slici o vrijednostima Nacionalnog parka dominira simbolika političke rezidencije, dok prirodne i povijesne vrijednosti nisu u cijelosti poznate. S gledišta prostornog uređenja i zaštite područja Nacionalnog parka Brijuni ocjenjuje se o sobito važnim:

 

·          Nedovoljna posjetiteljska pristupačnost atraktivnim lokalitetima, umanjuje atraktivnost nacionalnog parka.

 

·          Standardna ponuda posjetiteljima svodi se na uski dio ukupnih vrijednosti. Izostali su elementi lokalne prepoznatljivosti otočja i povijesnog kontinuiteta, uz nedovoljnu afirmiranost i gubljenje prirodne komponente.

 

·          Odnos prostor očuvane prirode i kultiviranog dijela (posebno izgrađenog) zahtjeva uspostavu stupnjevane zaštite i specifičnih oblika posjećivanja.

 

·          Nepostojanje jedinstvenog sustava gospodarenja i vođenja turističke djelatnosti otežava gospodarske i ekološke učinke (konflikt specijalnih sadržaja od interesa za Državu u zoni komercijalnog turizma.)

 

·          Ostali otoci danas nisu pripremljenji za posjećivanje. (Mali Brijun, Sv. Jerolim) pa su  potrebna znatna ulaganja u njihovo puno osposobljavanje za uključenje u ponudu

 

·          Postoji velik i neiskorišten potencijal u postojećim objektima središnje zone Velog Brijuna uz ocjenu o zapuštenosti dijela građevina i postojanju znantnih prostornih rezervi za razvoj.

 

·          Dosadašnji oblici, veličine i raznolikost turističke ponude ne zadovoljavaju (osobito stacionarni), mogući su znatno bolji kvalitativni učinci ne narušavajući temeljne značajke prostora poboljšanjem promidžbe i pratećih usluga.

 

·          Ugroženost graditeljske baštine izražena je prvenstveno kroz zapuštenost i propadanje dijela građevina, neuređenost i devastaciju nekih prostora (ostaci građevina vojske bivše Jugoslavije) što nalaže brza sanacijska i preventivna ulaganja.

 

·          Postojanje neprimjerenih sadržaja (ZOO, Safari) zahtijeva prostorne intervencije i prenamjenu tih prostora za novu ponudu uz znatne troškove.

 

·          Nekvalitetna i necjelovita opskrbljenost infrastrukturom ima negativan funkcionalni i ekološki utjecaj (osobito neriješen sustav odvodnje, kritična situacija s uslugama nautičarima, deponiranje otpada na otoku, vodoopskrba-gubitci).

 

Problemi i ograničenja različite su prirode. Stoga njihovo rješavanje zahtijeva etapnost i djelovanje na više razina i kroz više sustava (od jednostavnih zahvata uspostave reda do većih prostorno funkcionalnih intervencija), te kontinuirani rad na način integralnog pristupa prostornim vrijednostima radi usklađenja interesa i otklanjanja konflikata.

 

1.5.

Ocjena infrastrukturnih sustava

 

1.5.1.

Prometni sustav

 

Stanje sustava

 

Povoljan zemljopisni smještaj NP “Brijuni” omogućuje posjetiteljima dolazak u mjesto Fažanu korištenjem različitih vrsta prometa – cestovni, pomorski, željeznički i zračni.

 

Cestovni  prilaz omogućen je preko cesta državnog i regionalnog značaja Slovenija (Koper)-Pula i Rijeka-Pula (kroz tunel “Učka”) i priključnim prometnicama od Pule, Galižane i Vodnjana.

 

Prometnicama lokalnog značaja omogućeni su prilazi mjestima Fažana i Peroj, turističkim i odmarališnim lokalitetima priobalnog prostora s prometnice Pula-Fažana-Peroj-Barbariga, s poboljšanjem tehničkih obilježja cesta i gradnjom zaobilaznica oko naselja.

 

Preko zrakoplovne luke “Pula”, koja je povezana sa zračnim lukama u zemlji i Europi, omogućeno je korištenje zračnih veza komercijalnim i osobnim zrakoplovima.

 

Preko željezničkih stanica u Puli i Vodnjanu, omogućeno je korištenje željezničkog prometa.

 

Brodski promet može se ostvarivati preko luke grada Pula i turističke lučice mjesta Fažana,  

 

Kopneni promet i prometnice

 

Na prostoru Nacionalnog parka “Brijuni” tijekom 20. stoljeća izgrađeno je ukupno 274 km javnih prometnica, od toga 100 km internih cesta (asfaltnih i makadamskih) i 174 km uređenih posjetiteljskih staza.

 

Od 1947. godine izgrađivan je sustav važnijih putova, koji funkcionalno povezuju pojedine lokalitete i sadržaje, a namijenjen je lakom automobilskom prometu (vozila službi čuvanja, održavanja i opskrbe NP) i prometu kočija, prilagođen pejzažnim obilježjima.

 


Postojećim asfaltiranim putovima odvija se promet turističkih posjetitelja izletničkim “vlakovima” (posebnim vozilima). Ovi putovi (“cestice”) nalaze se samo na Velom Brijunu u ukupnoj dužini oko 47 km, a široke su 3-6 m (2,6 m, 3,4 m i 4,2 m širine asfaltne plohe).

 

U pošumljenim prostorima uređeni su makadamski putovi u dužini oko 29 km, prvenstveno namijenjeni prometu konjskim zapregama (kočijama) i vatrogasnim vozilima (vatrozaštitnim potrebama). 

 

Pomorski promet i pristaništa

 

Na obala Brijunskog otočja uređeno je 10 lokaliteta (luka i pristaništa) za pristajanje brodova i drugih plovila.

 

Glavna luka na Velikom Brijunu – izgrađena je početkom 20. stoljeća u prrirodnoj uvali, na prostoru nekadašnjeg teretnog pristaništa (za odvoz kamena i dr.). Rekonstrukcija je dovršena 1953. god. Ova luka predstavlja najbliži pomorski-lučki objekt u odnosu na istarsku obalu i luku mjesta Fažana, i preko nje se odvija gotovo sav promet posjetitelja nacionalnog parka.

 

Ima jedan lukobran od 86 m, s valobranom dužine 30 m, nedovršeni kameni mol (od nabacanog kamena) dužine 80 m i uređenu obalu s pristanom za izletničke brodske linije dužine 370 m.

 

Pristan je osposobljen za prihvat brodova dužine do 50 m i gaza do 5 m. U luci ima prostornih mogućnosti za organizaciju sezonskih vezova 30-40 manjih nautičkih plovila (jahti do 7-15 m) i čamaca.

 

Sadašnja luka nije potpuno zaštićena od bure (iz NE smjera). Postojeći nedovršen lukobran treba urediti i dograditi valobran.

 

Glavna teretna luka “Mletački kaštel”, uz uvalu Tore, služi za prihvat trajekata. Izgrađena je u obliku slova “L”, ukupne dužine 48 m s dubinama mora od 3-6 m. Uz molo je kosi navoz za prilaz trajekata s mostom. Preko ovog mola na Brijunsko otočje stiže pretežni dio teretnog prometa (dnevna opskrba, građevinski materijali, komunalni servisi i dr.).

 

Na otočju ima još nekoliko izgrađenih pristaništa. Kamena pristaništa (molo) izgrađena su u uvali Sv.Mikula (2 pristana) na otoku Malom Brijunu i na njegovoj sjevernoj obali uz bivšu torpednu stanicu, uz vilu “Jadranka” (dužine 16 m i dubine 1-4 m), ispred “Bijele vile” (dužine 75 m i dubine 2-6 m – vezovi jahti do dužine od 25 m), uz vilu “Brijunka” (dužine 15 m i dubine mora 1-5 m), uz vilu “lovorka” (dužine 12 m i dubine mora 1-3m), te na Penedi dužine 25 m (oštećen u nevremenu). Ostala pristaništa su na otoku Sv.Jerolimu, Vrsaru, Vangi (Krasnici) i Kozadi.

 

1.5.2.

Vodoopskrba

 

Stanje sustava

 

Godine 1954. započeta je izgradnja nove vodovodne mreže na Brijunima, kao i sustava koji podmorskim cjevovodom povezuje otok Veliki Brijun sa kopnenom mrežom iz koje se i obavlja vodoopskrba otočja. Najveći dio magistralnog sustava za vodoopskrbu na otočju je završen iste godine. Kasnijih godina učinjene su dogradnje odnosno proširenja sustava. Tako je godine 1979. položen novi podmorski cjevovod Fažana - Veliki Brijun i Veliki Brijun - Mali Brijun, a u skladu s tada novim i povećanim potrebama i na novim lokacijama.

 

Promatrani vodoopskrbni sustav funkcionira tako da voda dolazeći s kopna, iz Raškog vodovoda, direktno opskrbljuje objekte i prostore na Brijunima, a viškom se puni vodospremnik na Tegetu (na koti 46 m n.m.). Opisana situacija vrijedi u slučaju uobičajene potrošnje, dok se u slučajevima povećane potrošnje akumulirana voda iz vodospremnika na Tegetu vraća u magistralnu otočnu mrežu, te tako nadopunjuje sustav.

 

Kontrola stanja u vodospremnicima provodi se svakodnevnim pregledom i u slučaju punog vodospremnika (ili rada preljeva) vrši se zatvaranje zasuna.Upravljanje i nadzor nad vodovodnom mežom provodi se putem raznih zasuna, ventila i vodomjera, dok se sama mreža sastoji od slijedećih osnovnih dijelova:

·          osnovni magistralni cjevovodi raznih profila u ukupnoj duljini od L = 12.000 m;

·          podmorski cjevovodi koji povezuju kopneni sustav sa otokom Veliki Brijun i sa otocima Madona, Krasnica, Galija, Mali Brijun i Sv.Jerolim, u ukupnoj duljini od L = 5.500 m;

·          priključci sa magistralnih cjevovoda na objekte (hotele, vile, i sl.), krugove objekata, zoološki vrt i sl., u ukupnoj duljini od 15.500 m;

·          mreža protupožarnih hidranata, ukupno 20 kom.;

·          okna sa zasunima, hidrantima i vodomjerima, ukupno 200 kom.;

·          vodospremnici Teget - 3.600 m3, Vall di Torre - 200 m3 i Krasnica - 100 m3;

·          2 bazena za navodnjavanje s pripadajućim sustavom.

 

Opisani sustav u svakodnevnom korištenju uglavnom uspijeva pokrivati potrebe u opskrbi vodom objekata i prostora na otočju, ali samo u slučaju normalne i redovite opskrbe vodom s kopna. Problem u opskrbi javlja se rijetko, kada je pritisak vode oko 1.5 bar u hidrantskoj mreži, i to samo u slučaju vrlo velike potrošnje.

 

Budući da su cijevi vodovodne mreže građene od različitih materijala (ljevano-željezo, azbestcement, alkaten, itd.) i često su polagane u kamenitom terenu, bez nužne pješčane posteljice, često na pojedinim dionicama dolazi do kvarova i pucanja cijevi. Godinama su i novčana sredstva za održavanje sustava bila nedovoljna za kvalitetno održavanje, kako u pogledu mogućnosti obnove pojedinih dionica, uređaja i postrojenja, tako i u pogledu kadrovske opremljenosti.

U sadašnjem trenutku cjelokupno održavanje, radi smanjenih financijskih mogućnosti, svodi se na tekuće najosnovnije popravke, a na taj se način ne može provoditi sveobuhvatna i kvalitetna kontrola sustava, u smislu njegove dnevne ispravnosti.

 

Kako je vodoopskrba NP Brijuni usko povezana s problematikom vodoopskrbe područja općine Vodnjan jer se opskrba provodi iz istih izvorišta vode, nužno je obrazložiti i tu problematiku. Gotovo sva naselja Općinea Vodnjan priključena su na javni vodoopskrbni sustav Vodovod Pula. Izgrađenost vodovodne mreže po naseljima - na tehnički ispravan način - iznosi oko 60%. Ostali dio korisnika opskrbljuje se vodom putem tzv. provizorne vodovodne mreže.

 

Područje općine Vodnjan opskrbljuje se vodom iz slijedećih sustava:

·          sustav “Rakonek”, opskrbljuje vodom i otočje Brijuni;

·          sustav "Gradole", opskrbljuje vodom i naselje Fažana;

·          zdenac “Karpi”, povremeno opskrbljuje i naselje Fažana.

Svi navedeni sustavi, kao i priključci na iste, dimenzionirani su za potrebe maksimalne dnevne potrošnje. Nažalost, nisu izgrađeni vodospremnici za pokrivanje vršne satne potrošnje, pa zbog toga neka područja - naročito u ljetnom periodu - povremeno ostaju bez vode.

 

Najizraženiji je problem vodoopskbe u naselju Vodnjan i na otoku Brijuni. Ovdje su ujedno locirani i najveći potrošači na području općine Vodnjan. Obzirom da se i Brijuni i Vodnjan opskrbljuju vodom iz istog magistralnog cjevovoda RAKONEK - MARČANA - VODNJAN - FAŽANA - BRIJUNI, a samo naselje Vodnjan se nalazi na nadmorskim visinama od 140 do 160 m n.m. (tj. relativno visoko), to za vrijeme maksimalne satne potrošnje Vodnjan povremeno ostaje bez vode, pogotovo što se s obzirom na značenje NP Brijuna nisu smjele uskratiti ili smanjivati potrebne količine vode.

 

U sklopu do sada naznačene problematike, kao osnovni cilj razvijanja vodoopskrbnog sustava je  utvrđivanje svih relevantih pokazatelja o budućim potrebama vodoopskrbe NP Brijuni, sukladno s konceptom rvoja Javne ustanove "Brijuni". Time se istovremeno osiguravanju nužni preduvjeti za izgradnju i rekonstrukciju vodovodnog sustava na kopnu, koji u budućnosti mora osigurati veće količine vode za NP Brijune i za cijelo priobalje od Štinjana do Barbarige.

 

Dosadašnja potrošnja vode na području NP Brijuni kretala se u slijedećim odnosima:

·          u ljetnim mjesecima 20.000 do 22.000 m3/mjesečno (prosječno 700 m3/dan),

·          u zimskim mjesecima 8.000 do 12.000 m3/mjesečno (prosječno 350 m3/dan).

Pri tome je struktura potrošnje (u ljetnim mjesecima) bila:

·          potrošnja u hotelima, izletnika, održavanje 10.000 m3/mjesečno (ili 350 m3/dan),

·          potrošnja u rezidencijalnom dijelu 6000 m3/mjesečno (ili 200 m3/dan),

·          potrošnja Hrvatske vojske 4.000 do 5.000 m3/dan (ili 150 m3/dan).

·          maksimalna zabilježena potrošnja vode (srpanj 1998.g.) 26.500 m3/mjesecu ili oko 900 m3/dan.

·          procjenjuje se da 40% vode služi za zalijevanje (od toga 3.000 do 4.000 m3/mjesečno za rezidencijalni dio otočja).

 

Prema dostupnim podacima nisu dovoljno detaljno rasčlanjene pojedine skupine potrošača (primjerice specifična potrošnja za kategoriju ekskluzivnog turizma iznosi oko 2.600 l/gostu/dan, od toga oko 40% za zalijevanje, što bitno odskače od maksimalnih vrijednosti koje se navode u stručnoj literaturi). Jednako tako se specifična potrošnja za jednog gosta komercijalnog turizma visoke kategorije danas kreće od 160 do čak 1500 l/gostu/dan.

 

Idejno rješenje vodoopskrbe obvezno treba promatrati u kontekstu rješavanja problematike vodoopskrbe općine Vodnjan. Rješenje daje snovne pokazatelje u pogledu potreba i aktivnosti za poboljšanje sadašnjeg sustava kao i buduće potrebe usklađene s novim razvojnim programom Javne ustanove "Brijuni".

 

1.5.3.

Odvodnja i pročišćavanje

otpadnih voda

 

Stanje sustava

 

Područje Nacionalnog parka Brijuni nema organiziranog kanalizacijskog sustava. Sirove otpadne vode pojedinih građevina ili grupe građevina, evakuiraju se najkraćim putem prema moru te ispuštaju kratkim obalnim ispustima u priobalno more bez ikakvog prethodnog pročišćavanja.

 

Ovakvo postupanje predstavlja ograničavajući čimbenik bilo kakvom daljnjem razvoju te utječe na neodrživost takvog stupnja sanitarnog stanja obalnog mora koje se, inače koristi za sport i rekreaciju.

 

Izlijevi otpadne vode hotela "Neptun" i "Istra" nalaze se u luci, dok je izlijev za hotel "Karmen" smješten u priobalnom dijelu iza lukobrana u centralnoj zoni Velog Brijuna. Slično stanje je i s hotelima "Franina" i "Jurina" te gospodarskim središnjim dijelom sa centralnom praonicom. Svaka od 6 rezidencijalnih vila (3 na zapadnom dijelu, a 3 na južnom dijelu Velog Brijuna) ima kratki ispust u more u neposrednoj blizini vile. Navedeno vrijedi i za safari park s konjušnicom, čiji se ispust, također nalazi u blizini pratećih građevina.

Kod sadašnje "optimalne" ljetne popunjenosti turističkih objekata procjena ispuštene otpadne vode u more je slijedeća:

 

Hoteli "Neptun", "Istra" i "Karmen" ,

uključivo lučica i izletnici (3 ispusta) .................     160 m3/dan

Gospodarski  centar s praonicom rublja .........         11 m3/dan

(2 ispusta)

Hoteli "Franina" i "Jurina" te golf klub "Kaštel" .         55 m3/dan

(2 ispusta)

Plažni objekti (1 ispust) ..................................            2 m3/dan

Vile (3 vile) na južnoj strani otoka ....................          8 m3/dan

(3 ispusta)

Safari park s konjušnicom i vilom "Jadranka" ...      10 m3/dan

(2 ispusta)

Vila "Brijunka" (1 ispust) .................................          3 m3/dan

Vila "Bijela vila" (1 ispust) ...............................          3 m3/dan

Rasadnik, zoološki vrt i sl. ..............................           6 m3/dan

 

Sveukupne sadašnje količine otpadne vode:

258 m3/dan

 

Hidraulički količine odgovaraju za 1.000 - 1.300 ES. Količine otpadne vode procjenjene su na oko 35 % od ukupne dnevne količine vode isporučene s kopna, odnosno od prosječnih 700 m3/dan (20.000 22.000 m3/mjesec). Razlog tome su velike potrebe za zalijevanjem (cca 40% od svih količina), gubici u dotrajalim dijelovima vodovodnog sustava, te isporučene količine rezidencijalnom dijelu na otok Krasnica (Vanga), vojnim objektima na jugu Velikog Brijuna (poluotok Peneda), te na otoke Mali Brijun i Sveti Jerolim. Podaci su dobiveni od strane RJ "Tehnički poslovi" u sklopu Javne ustanove Nacionalni park Brijuni. U količine su uključeni kapaciteti hotela "Franina" i "Jurina" koje koristi vojska, a nakon rekonstrukcije će biti uključeni u komercijalnu turističku ponudu.    

 

Planirane potrebe

 

Primarna svrha i zadaća razmatranog sustava odvodnje i pročišćavanja je osiguranje kvalitetnog i učinkovitog prikupljanja, evakuacije, pročišćavanja i dispozicije otpadnih voda na prostoru Nacionalnog parka Brijuni. Osnovnou planiranju sustava odvodnje i pročišćavanja otpadne vode, kao i u procjeni funkcionalnosti eventualnih postojećih građevina, je procjena broja ES i potrošnih normi, te određivanje tehnologije pročišćavanja i izlaznih parametara pročišćenih otpadnih voda. Prilikom određivanja ES (ekvivalent stanovnika) treba što cjelovitije analizirati broj posjetitelja (uz poznat broj djelatnika) NP Brijuni, uzimajući u obzir i stanje i određeni razvojni period za koji se projektira sustav. Programom i Konceptom zaštite i korištenja NP Brijuni utvrđeni su osnovni brojčani pokazatelji za: (1) komercijalni turizam, (2) izletnički turizam, (3) ekskluzivni turizam i (4) sustav održavanja - osoblje NP.

 

U načelu, svaka od navednih kategorija potrošača, bilo da se radi o komercijalnom, eksluzivnom ili izletničkom turizmu, bilo o uposlenicima, ima svoje norme koje služe kao osnova za planiranje i projektiranje sustava kanalizacije i pročišćavanja otpadnih voda. U mnogim zemljama je odabir potrošne norme reguliran odgovarajućim zakonskim propisima. Kod nas takvi propisi ne postoje te se, stoga, ova veličina odabire u skladu s podacima sadržanim u dostupnoj stručnoj literaturi i normama, odnosno na temelju iskustvenih vrijednosti zasnovanih na usporedbi sa sličnim potrošačima za koje postoje podaci mjerenja. Mjerodavne količine sanitranih otpadnih voda se, u principu, određuju na osnovu specifične potrošnje vode koja je najčešće iskazana kao količina vode koja "pripada" jednom stanovniku tijekom dana. U novije vrijeme u svijetu, a i kod nas, formira se novi mentalitet u odnosu na potrošnju vode.

 

Na osnovu preporuka vodoprivrednih službi predloženo je za usvajanje slijedećih normi dnevne potrošnje pitke vode.

 

 

sadašnja potrošnja

kraj planskog perioda (2025.)

 

zima

ljeto

zima

ljeto

Stanovništvo

(l/stan/dan)

 

150

 

200

 

250

 

300

Komercijalni turizam visoke kategorije

(l/turist/dan)

 

 

400

 

 

500

Izletnički turizam

(l/turist/dan)

 

 

80

 

 

100

Zaposleni

(l/radnik/dan)

 

60

 

150

 

Poznato je da od ukupne dnevne potrošnje veći dio dospije u kanalizaciju. Manji dio se "potroši" za zalijevanje nasada, pranje javnih površina, isparavanje, otjecanja po terenu i infiltriranja u tlo, odnosno čini gubitke u vodovodnoj mreži.

 

Na osnovu naprijed navedenog količinu sanitarno potrošnih otpadnih voda treba u prosjeku računati da 80% ukupne utrošene vode dospijeva u kanalizaciju. Na ovu količinu otpadnih voda kod proračuna kanalizacije računa se s dotokom tzv. "strane" ili "tuđe" vode. Budući da će količina ‘strane’ vode biti ovisna o melioracijskoj vodi u terenu, vodonepropusnosti kanalizacije, pravilnoj izvedbi priključaka, stoga se za potrebe kanalizacije otpadnih voda predlaže pretpostavljeni dotok strane vode u fekalnu kanalizaciju kao 30% protoke u sušnom periodu.

 

Kao optimalno rješenje koje će udovoljiti svim zahtjevima za ispravno funkcioniranje kanalizacijskog sustava Nacionalnog parka Brijuni predlaže se količinu sanitarnih potrošnih fekalnih otpadnih voda pretpostaviti u prosjeku sa 80-90% mjerodavne vodoopskrbne norme.

Količina i kakvoća fekalnih otpadnih voda:

 

Hidrauličko opterećenje

Biokemijsko opterećenje

 

 

 

 

kgBPK5/st.

Stanovništvo

(l/stan/dan)

 

 

 

     250

 

 

 

                   0,060

Komercijalni turizam visoke kategorije

(l/turist/dan)

 

 

     400

 

 

                   0,075

Komercijalni turizam (“L”-ktg. Þ ekskluzivni i rezidencijalni dio gostiju)

(l/gostu/dan)

 

 

 

     500

 

 

 

 

 

                   0,100

Izletnički turizam

(l/turist/dan)

 

 

       75

 

 

                   0,020

Zaposleni

(l/radnik/dan)

 

     100

 

                   0,030

 

Temeljem utvrđenih podataka obavljen je izračun mjerodavnih količina otpadnih voda, a odnosi se na ljetno razdoblje na kraju planskog perioda (2025.g.):

Broj ekvivalentnih stanovnika prema hidrauličkom opterećenju : N = 625 m3/dan : 0,250 m3/ES,dan = 2500 ES . Razmještaj sadržaja, odnosno građevina na obuhvatnom području kanalizacijskog sustava Brijuni te konfiguracija terena upućuje na etapno planiranje te izgradnju jedinstvenog sustava odvodnje otpadnih voda, iz čega slijedi i izbor načina pročišćavanja i odabir mjesta dispozicije pročišćenih otpadnih voda. Srednja dnevna količina otpadnih voda kanalizacijskih sustava dobivena je proračunom iz ukupnog dnevnog dotoka, uz pretpostavljeni specifični dotok po potrošaču tijekom ljetnog razdoblja. Na osnovu srednjih dnevnih protoka otpadnih voda kanalizacijskih sustava za ljetni period utvrđene su i maksimalne satne količine 15,50 l/s.

 

Tražena obilježja otpadnih voda

 

Na promatranom području nisu organizirana nikakva mjerenja kvalitete otpadnih voda. Međutim, količina zagađenja koju čovjek proizvodi dnevno je slična te se, u slučaju nedostatka izvornih podataka, mogu koristiti za izračun ispitivanja provedena za čitav niz naselja, kako kod nas, tako i u inozemstvu. Izračun je obavljen na osnovu slijedeće st4rukture otpadnih tvari:

-krupne plivajuće tvari                             20-30 l/stan/dan

-ulja, masti, nafta                                     3-5 gr/stan/dan

-suspendirane tvari                                 65-90 gr/stan/dan

-BPK5.,20 C                                           54-80 gr/stan/dan

-ukupni dušik (N)                                     10-30 gr/stan/dan

-ukupni fosfor (P)                                    4-7 gr/stan/dan

-ukupnih koliformnih bakterija  2.5* 108 - 2.5 *  1012b.c./stan/dan

 

Izračun kakvoče otpadnih voda tj. biokemijsko opterećenje odnosi se na ljetno razdoblje na kraju planskog perioda (2025.g.). Broj ekvivalentnih stanovnika prema hidrauličkom opterećenju :      N = 139 kgBPK5/dan : 0,060 kgBPK5/ES,dan = 2317 ES tj. N @ 2500 ES . Korištenjem podataka o broju turista te uposlenika procjenjene količine otpadnih tvari po ekvivalentnom stanovniku, orijentacijski se utvrđuju veličine pojedine vrste otpada koje se mogu očekivati tijekom ljetnog i zimskog razdoblja.

Ljetno razdoblje  1998. 2005.

Naselje

Ekviva-lentni

kg/dan

 

stanov-nici

ukupno suspenzija

BPK5

ukupni  N

ukupni P

Ukupno

1250 ES

97,0

75,0

25,0

6,9

Ukupna količina otpadnih voda:      

Q dan          = 312 prostornih m/dan

Maksimalne satne količine (fekalnih voda):

q max.sat = 8,0  l/s

 

Ljetni period, 2025.g.

Naselje

Ekviva-lentni

kg/dan

 

stanovnici

ukupno suspenzija

BPK5

ukupni  N

ukupni P

Ukupno

2500 ES

190,0

150,0

50,0

14,0

Ukupna količina otpadnih voda:                      

Q dan           = 625 prostornih m /dan

Maksimalne satne količine (fekalnih voda):

q max.sat = 15,50  l/s

 

Oborinske vode - Oborinske vode dolaskom na tlo poniru u podzemlje ili otječu po površini do recipijenta. Ispiranjem atmosfere dolaze do tla s određenim sadržajem otopljene i suspendirane tvari. Prema namjeni površine koju ispiru ovisi i njihov sustav. Moguća je izgradnja manjih oborinskih kanala, koji bi trebali riješiti problem odvodnje oko građevina, odnosno prostor eksploatiranih za rekreacijsko – sportske sadržaje. Oborinske vode se u pravilu mogu izravno ispuštati u recipijent - more.

 

Zakonska regulativa - Kriteriji ili mjerila te standardi ili norme jesu dio pravnih mjera, koje se primjenjuju kod projektiranja i realizacije građevina odvodnje, pročišćavanja i ispuštanja otpadnih voda te kod nadzora ispuštanja otpadnih voda, a temelje se na zakonskim propisima. To su: Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94), Zakon o vodama (NN 107/95), Uredba o kategorizaciji vodotoka (NN ./99), Uredba o klasifikaciji voda (NN 77/98). Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98) i Uredba o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96).

 

Kakvoća efluenta za ponovnu uporabu (za natapanje golf-igrališta i parkovnih površina). U Republici Hrvatskoj ne postoje mjerila, a niti norme za ponovnu uporabu vode, odnosno uporabu pročišćene otpadne vode, a izostala je i praksa. Zbog toga se, dodatno daju smjernice koje su donijele međunarodne organizacije i primjenjuju se u onim zamljama gdje je razvijen postupak ponovne uporabe vode. Obzirom da se ponovna uporaba kućanskih otpadnih voda najćešće primjenjuje u poljodjeljstvu i akvakulturi kao i navodnjavanju parkova i općenito zelenila, Svjetska zdravstvena organizacija pripremila je 1989.godine smjernice za ponovnu uporabu vode. Iz smjernica je vidljivo da je bitan “zdravstveni” kriterij, tj. £ 100 koliformnih bakterija na 100 ml otpadne vode.

 

Stoga je potrebno posebnu pažnju obratiti na kriterij kakvoće otpadne vode za ponovnu uporabu, odnosno odrediti i eventualne druge ograničavajuće čimbenike kao što su sadržaj hranjivih tvari (dušika i fosfora) i ostalih elemenata te sadržaj suspenzija zbog transportnih uvjeta i uvjeta sustava dispozicije otpadne vode.

 

1.5.4.

Elektroenergetska mreža

 

Pod energetskom infrastrukturom smatra se smještaj energetskih kabela različitih naponskih razina: 0,4 kV, 10 kV i 20 kV. Vrednujući elektroenergetiku, kao jedan od bitnih čimbenika razvoja NP Brijuni, polazišta su bila programski utvrđeni sadržaji i broj posjetitelja (stalnih i povremenih) iz Programa i Koncepta zaštite i korištenja NP Brijuni iz 1997.g. te slijedeći kriteriji:

 

·          utvrditi stanje elektroenergetskih elemenata kao i današnju potrošnju

·          strukturno razraditi karakteristične potrošače na otocima Veliki Brijun, Mali Brijun i Sv. Jerolim

·          analizirati izgrađenost elektroenergetske mreže

·          prognozirati buduću potrošnju kao i vršno opterećenje

·          analizirati stanje rezervi u mreži, uvažavajući principe podmirivanja potreba potrošača u količini energije, kao i u sigurnosti napajanja

·          ukazati na načine racionalizacije potrošnje i efikasnost korištenja energije

 

Stanje sustava

Elektroenergetska postrojenja

 

Brijunsko otočje snabdijeva se električnom energijom iz elektroenergetskog sustava Hrvatske Elektroprivrede d.d. Zagreb, DP Elektroistra Pula, Pogon Pula, putem 10 (20) kV podmorskih kabela. Prvi podmorski kabel završava u  TS 10(20)/0,4 kV Plaža, te nastavlja do TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni, dok drugi završava u TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni. Mjerenje se vrši na srednjem 10(20) kV naponu preko strujnih transformatora 2 AMA 2-24, 2x75/5 A. Iz TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni granaju se četiri radijalna 10kV odnosno 20 kV kabela. Elektrificirani su i otoci Madona, Krasnica, Galija i Mali Brijun. U postojećoj SN mreži danas postoji 14 trafostanica. Mreža 10kV izgrađena je u fazama 1953-54. godine a kabeli su tipa IPO 13 3x 10(16) mm2,  a 20kV mreža  djelomično 1978. godine, a djelomično 1986. godine. Iste godine rekonstruirana je TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni. 20kV kabeli su tipa EHP 48 3 x 1 x 95 mm2.

 

Osim gore navedenog, dio objekta opremljen je, radi sigurnosti, agregatima za proizvodnju električne energije i to:

·          TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni

·          Vila Jadranka

·          Bijela Vila

·          Vila Brijunka

·          Otok Krasnica

·          Otok Sv. Jerolim

 

Iz TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni granaju se četiri radijalna kabela, dva 10 kV i dva 20 kV. Prvi 10 kV kabel ide do TS Praonica, te nastavlja do TS M. Brijun. Na drugom 10 kV kabelu je 5 trafostanica ( Raskrižje, Lovorka, Krečana, Vatrogasna i Peneda ).  20 kV kabel iz TS Centar-Brijuni ide do TS Bijela Vila te nastavlja do TS V. Jadranka. Drugi 20 kV kabel ide do TS Brijunka, te nastavlja prema TS Krasnica.

 

Otok Sv. Jerolim nema pravu energetsku mrežu, već ima generatorsko napajanje za svoje potrebe.

 

Javna rasvjeta

 

Početkom pedesetih godina (1954.) započeta je izgradnja novog sustava vanjske rasvjete na otočju Brijuni. Tim sustavom obuhvaćena je rasvjeta objekata centralne zone, rezidencija i vila, te saobraćajnica koje ih povezuju, kako slijedi :

·          središnja luka i okoliš hotela : Neptun, Istra i Karmen

·          krugovi vila Primorka, Dubravka i Lovorka

·          krugovi Bijele Vile, Vile Brijunka i Vile Jadranka

·          slijedeće prometnice: 1. iz centra prema plaži, Vili Primorka, Vili Lovorka i Vili Dubravka; 2. iz centra prema Bijeloj Vili; 3. iz centra prema Vili Brijunka; 4. iz centra prema hotelima Jurina i Franina, te Vili Jadranka i 5. iz Bijele Vile prema Vili Brijunka.

Ukupna dužina dionica javne rasvjete iznosi 9835 m. Za spomenuto rješenje ugrađeno je 179 rasvjetnih stupova visine 2 m s običnom žaruljom. Postoji još 60 rasvjetnih stupova visine 2,5 m sa FN žaruljom. U središnjoj zoni luke i pristaništa postoje tri rasvjetna stupa visine 8 m, te dva armirano betonska stupa na novoj obali za rasvjetu pristaništa.

 

Stanje mreže vanjske rasvjete kao i rasvjetnih tijela u vrlo je lošem stanju. Na više mjesta podzemni kabeli su u prekidu tako da rasvjeta samo djelomično funkcionira. Veliki dio rasvjetnih stupova je oštećen (utjecaj vlage, slabo održavanje) te kao takvi narušavaju okolinu, a prijeti i opasnost od pada. Početkom osamdesetih godina u središnjoj zoni zamijenjena je kabelska mreža kao i rasvjetna tijela. Danas na tom dijelu postoje brončani kandelabri s plastičnim kuglama.   

 

Stanje glavnog energetskog napajanja

 

Glavno napajanje je izvedeno iz TS 35/10(20) kV Fažana. Instalirana snaga trafostanice je 8 + 4 MW, te snabdijeva električnom energijom osim naselja Fažane i turističko naselje Barbariga, te naselja Peroj, Valbandon i Štinjan. Cjelokupno prosječno vršno opterećenje u 1997. g.  TS 35/10(20) kV Fažana iznosilo je 4,9 MW.  Napajanje za otočje Brijuni ide iz TS 10(20)/0,4 kV Fažana 2 i TS 10(20)/0,4 kV Fažana 5. Napojni podmorski kabeli su tipa NPHO 36 3 x 1 x 70/16 mm2. Osim ova dva glavna napojna kabela postoje još dva kabela manjeg presjeka ( NKBA 3 x 16 mm2 i NKBA 3 x 35 mm2 ) koji služe za napajanje u izvanrednim situacijama.

 

Današnje vršno opterećenje Nacionalnog parka Brijuni na razini TS 10(20)/0,4 kV Centar- Brijuni, prema godišnjem izvještaju  Službe za tehničke poslove  HEP - a d.d. DP Elektroistra Pula - Pogon Pula iznosi 615 kW, s ukupnom godišnjom potrošnjom od 2.072 MWh i prosječnim cosj od 0,977.

 

1.5.5.

Grijanje i hlađenje

 

Stanje sustava

 

Za središnju zonu otoka Veliki Brijun izrađena je studija "Odabira energenata i načina grijanja/hlađenja postojećih i planiranih građevina. Postojeći sustav grijanja je izveden kao centralni sustav i obuhvaća središnju zonu otoka Veliki Brijun, a sastoji se od kotlovnice, toplovodne mreže te instalacije unutar građevina.

 

Toplovodna kotlovnica locirana je u zasebnoj prizemnoj građevini u blizini rasadnika. U njoj su smještena tri kotla , svaki kapaciteta 1750 kW. Dva su nova, ugrađena 1998. godine, a treći je dotrajao, te nije u funkciji. Kao energent se koristi tekuće gorivo (ulje za loženje specijalno), koje se skladišti u dva podzemna sezonska spremnika goriva, svaki kapaciteta 50 t, locirana pored kotlovnice. Prateća oprema u kotlovnici je dotrajala, te je vjerojatnost stalnih kvarova velika. Ukoliko bi se htjelo dovesti kotlovnicu u ispravno funkcionalno stanje, bilo bi potrebno zamijeniti i treći kotao, te svu prateću opremu i cjevovod.

 

Toplovodna mreža je od kotlovnice do građevina ukopana u zemlju. Uslijed dotrajalosti toplinske izolacije i korozije, mreža je u vrlo lošem stanju i ima velike gubitke vode, što se odražava i na stanje kotlova, zbog nemogućnosti omekšavanja dodatne vode koja se unosi u sustav. Parcijalni popravci mreže nisu riješili spomenuti problem s mrežom, te bi kao pouzdano rješenje bilo potrebno zamijeniti cijelu mrežu između kotlovnice i građevina. U podstanici hotela “Neptun” odnosno “Istra” nalazi se rashladnik vode tipa voda - voda s kondenzatorom hlađenim  morskom vodom, koji služi za potrebe hlađenja odnosno klimatizacije zajedničkih prostora i apartmanskog dijela hotela “Neptun” i “Istra”. Ostale građevine nemaju izveden sustav hlađenja.

 

Bilanca energije - stanje Qg= grijanje Qh= hlađenje


 


1.5.6.

Telekomunikacije

 

Stanje sustava

 

Telekomunikacijski sustavi se već danas razvijaju kao jedinstvena digitalna mreža integriranih službi (ISDN), integracija  govornih i negovornih komunikacija. Budući suvremeni sustav komunikacija treba omogućiti komunikaciju govora, teksta, slike i podataka. Postojeći sustav telekomunikacija NP Brijuni (donekle je razvijena samo telefonija) uglavnom je analognog tipa, koji po kapacitetima telefonskih priključaka ne zadovoljava sadašnje potrebe, a korištenje svih novih kumunikacijskih usluga nije moguće. Poseban problem predstavlja potkapacitirana, loša kvaliteta podzemnih TK kabela izgrađena prije 25 i više godina, potpuna centralizacija komutacijskog PABX sustava   i  nemogućnost integracije telekomunikacijsko-informatičkog sustava cjelokupnog kompleksa u jedinstven sustav. Problematika je tim veća što se Uprava i gospodarstveni poslovi NP Brijuni obavljaju u mjestu Fažana. Posjetiteljske izletničke grupe organiziraju se na kopnu, te je lokaciju Fažana nužno uključiti u jedinstven telekomunikacijski sustav NP Brijuni.

 

Komutacijski PABX sustav

 

Sveukupna koncentracija kabelske TK mreže Nacionalnog parka “Brijuni”, nalazi se u zasebnoj zgradi ATC-a u blizini vile Borike i rasadnika, odnosno izvan središnje zone otoka Veliki Brijun. U toj je zgradi instalirana jedina kućna telefonska centrala ( PABX )  Nacionalnog parka, poslovni komunikacijski sustav MD 110, proizvođača Ericsson. Instalirani PABX MD 110 se sastoji od dva modula linijskog interfejsa (LIM), kapaciteta 416 telefonskih priključaka, od čega  360 analognih i 56 digitalnih.

 

PABX je u javni telekomunikacijski sustav povezan sa  60 digitalnih telefonskih kanala.  U Tabeli 1 prikazan je tip i kapacitet komutacijskog sustava, a u Tabeli 2 dan je raspored uključenih telefonskih priključaka po pojedinim objektima u Nacionalnom parku “Brijuni”.

 

TABELA 1: Postojeći PABX komutacijsk sustav N.P. “Brijuni” i povezivanje u javnu  HT PSTN mrežu

 

 

Tip PABX

Instalirani kapacitet

Lokacija

 komutacijskog sustava

Priključak

lokalni telefonski priključci

 

 

na PSTN

analogni

digitalni

ukupno

Zgrada ATC-a Veliki Brijun

MD 110 Ericsson

2×2Mbit/s

360

56

416

 

TABELA 2: Raspored uključenih pretplatničkih kapaciteta PABX-a MD110 i instalirane TK mreže po pojedinim objektima NP “Brijuni”

 

Red.

br.

LOKACIJA

Broj korisničkih priključaka

Instalirani kapacitet TK mreže

Veliki Brijun – središnja zona

1.

Hotel Neptun

87

90×4×0.8

2.

Hotel Istra

39

90×4×0.8

3.

Čamčarnica

1

  5×4×0.8

4.

Hotel Karmen

62

60×4×0.8

5.

Muzej-fotoizložba

2

 5×4×0.8

6.

Vila Pava

0

 5×4×0.8

7.

Gospodarski objekti

11

25×4×0.8

8.

Vila Perojka

1

 5×4×0.8

9.

Vila Fažanka

3

 5×4×0.8

10.

Kaštel

0

Nema mreže

11.

Hotel Jurina

1

20×4×0.8

12.

Hotel Franina

1

20×4×0.8

13.

Vila Magnolija

7

10×4×0.8

14.

Etnografski muzej

0

Nema mreže

15.

Vila Zagorka

9

10×4×0.8

16.

Vila Borika

0

  2×4×0.8

17.

Administrativna zgrada

10

10×4×0.8

Veliki Brijun – izvan središnje zone

18.

Tvrđava Tegettoff

3

15×4×0.8

19.

Vatrogasna postaja

5

  4×4×0.8

20.

Vila Lovorika

2

  5×4×0.8

21.

Vila Dubravka

4

  5×4×0.8

22.

Vila Primorka

3

10×4×0.8

Mali Brijun

23.

Luka

3

  5×4×0.8

Fažana 

24.

Upravna zgrada

18

25×4×0.8

25.

Garaža i računovodstvo

9

25×4×0.8

 

SVEUKUPNO:

281

 

 

Budući je centralizirana TK mreža loše kvalitete i prema određenim destinaciji upravne zgrade u Fažani velike udaljenosti, nije moguće koristiti digitalne telefonske priključke i samim time usluge koje temelje na prijenosu podataka. 

 

Postojeća TK mreža

 

Javna TK mreža - Kompleks NP Brijuni spojen je na javnu TK mrežu prijenosnim sustavom svjetlovodnim kabelom Pula-Veli Vrh-Štinjan-Fažana-Brijuni. U završnoj fazi izgradnje je i drugi pravac svjetlovodnog kabela Brijuni-Muzil-Stoja-Veruda-Pula. Završetkom izgradnje ovog kabela stvoriti će se prsten svjetlovodnih kabela i omogućiti realizaciju SDH sustava prijenosa. Ovakav sustav će pouzdanost povezivanja telekomunikacijskog sustava nacionalnog parka Brijuni, pored komutacija javne TK mreže, podići na znatno višu razinu.

 

Interna TK mreža

 

Kabelska TK mreža je na području Nacionalnog parka “Brijuni” građena  i rekonstruirana u više navrata i to tijekom 1956. do 1963. godine, zatim 1985. godine. Prema otoku Veliki Brijun položena su tri podmorska kabela iz dva različita smjera. Iz pravca Fažane prema uvali između rta Saluga i rta Marban, položena su dva podmorska kabela: TD 25×4×08  mm i TD 15×4×0.8 mm. Iz pravca Muzila prema uvali Rakun, položen je podmorski kabel TD 5×4×0.8 mm. Od otoka Veliki Brijun, u pravcu tjesnaca “Tisnac”, položen je do otoka Mali Brijun, podmorski kabel TD 5×4×0.8 mm.

 

Mjesna kabelska TK mreža na otoku Veliki Brijun izgrađena je od telefonskih kabela TD 4×0.8 mm različitih kapaciteta, položenih do svih objekata. Kapaciteti po pojedinim objektima prikazana je u Tabeli 2. Svi navedeni TD kabeli su sa papirnom izolacijom, uglavnom su oslabljenih karakteristika (prekid, odvod ili kratki spoj parica), te više ne zadovoljavaju kapacitetom ni karakteristikama za prijenos suvremenih komunikacijskih usluga.  

 

Tijekom 1997. godine u pravcu rezidencijalnih vila ( Bijela vila, vile Brijunka i Jadranka), izgrađena je suvremena kabelska kanalizacija sa PEHD  cijevima i kabelskim šahtovima, te položen je kabel sa plastičnom izolacijom kapaciteta 75×4×0.6 mm.

 

Stanje sustava javnih telekomunikacija

 

Postojeće stanje - Telekomunikacijski sustav Nacionalnog parka “Brijuni”, naslanja se na javni SPC komutacijski sustav AXE10 proizvođača Ericsson, koji je instaliran u Puli. U Fažani je instaliran udaljeni pretplatnički stupanj RSS, kapaciteta 1512 pretplatnika. Navedeni komutacijski sustavi su digitalni, te spadaju u suvremenu svjetsku tehnologiji.   

 

Međusobno povezivanje  javnog komutacijskog sustava AXE10 PULA i udaljenog pretplatničkog stupnja RSS Fažana ostvareno je uz upotrebu digitalnih transmisijskih sustava po SVJETLOVODNOM kabelu, te je omogućen velik prometni kapacitet.

Tijekom 1995. godine položen je svjetlovodni kabel (24 niti) na relaciji Fažana prema Velikom Brijunu. PABX MD110 Nacionalnog parka "Brijuni” je putem svjetlovoda i pripadajućeg transmisijskog sučelja,  priključen na grupni stupanj AXE10 PULA sa kapacitetom 2×2 Mb/s. To predstavlja ekvivalentni kapacitet od 60 telefonskih kanala.  Kao signalizacijski dijagram koristi se CAS (Common asociated signalization) signalizacija po pridruženom kanalu, koja omogućuje produženo (indialing) biranje, ali ne predstavlja temelj za suvremenu ISDN (Integrated Services Digital Network) telekomunikacijsku mrežu.

 

Tijekom 1998. godine tvrtka “Hrvatske telekomunikacije” d.d. su u eksperimentalni rad uvele javnu ISDN, a u gradu Puli je instaliran suvremeni ISDN AXE10 komutacijski sustav koji omogućava priključak kako baznih priključaka BRA 2B+D (Basic Rate Acces) tako i primarnih PRA 30B+D(Primary Rate Acces) priključaka. To je procesorsko upravljani sustav koji ima mogućnost posluživanja 5.000.000 poziva u minuti i spada u red najsuvremenije generacije. Korisnici koji u eksperimentalnoj fazi korištenja ISDN priključka, uglavnom PRA, koriste se samo osnovnim uslugama ISDN-a, pored usluga prolaznog biranja, teletarife i jedinstvenog korisničkog pozivnog broja koriste se i uslugama prijenos podataka na 64 kb/s komutacijom kanala.

 

Mogućnosti i smjernice razvoja

 

U neposrednoj budućnosti, tijekom 1999. godini, u javnu TK  mrežu uvodi se u komercijalni rad ISDN usluge. ISDN usluge se u mreži ostvaruju nadogradnjom postojećih javnih digitalnih centrala. Budući su ovi uvjeti već ispunjeni u gradu Puli, ovaj idejni koncept rješenja telekomunikacijskog sustav Nacionalnog parka “Brijuni” temelji se na PABX ISDN tehnologiji i svim njenim prednostima.

 

Korisnik ostvaruje mogućnost korištenja usluga uvođenjem odgovarajućeg priključka i priključivanjem ISDN terminalne opreme. Dvije su vrste ISDN priključaka: osnovni pristup (2B+D) za koji se koristi telefonska parica i primarni pristup (30B+D) za koji se koristi 2Mb/s vezu.

 

Osnovni pristup (BRA) ostvaruje se priključkom u komutaciji javne TK mreže te instalacijom mrežnog terminala (NT) na korisničkoj strani telefonske parice. Primarni pristup (PRA) ostvaruje se uspostavljanjem 2 Mb/s veze između korisnika (koji priključuje PABX, router, ili sl.) i primarnog priključka u komutaciji javne TK mreže. ISDN daje mogućnost potpune digitalne veze, brzinu prijenosa 64 ili128 kb/s i veliki broj usluga. Osnovne ISDN usluge omogućuju prijenos govora, podataka i slike brzinom od navedenih 64 ili 128 kb/s.

 

1.5.7.

Postupanje s otpadom

 

U postupanju s otpadom u zaštićenim područjima i na otocima polazi se, kao i uvijek, od temeljnih načela:

·       izbjegavanje nastanka otpada,

·       ponovno korištenje otpada koji se ne može izbjeći,

·       neškodljivo odlaganje otpada koji se više ne može

      iskoristiti.

 

Izbjegavanje nastanka otpada postiže se nizom različitih mjera i postupaka, npr.: izbjegavanje nastanka otpada, korištenje povratne ambalaže, izbjegavanje korištenja proizvoda za jednokratnu upotrebu, izbjegavanje nepotrebne ili predimenzionirane ambalaže itd.

Preduvjet za ponovno korištenje otpada je skupljanje otpada prema vrstama.  a zatim korištenje tvari kao sirovina za novu proizvodnju (tzv. oporaba ili reciklaža). Više puta oporabljena (reciklirana) tvar koja se više ne da reciklirati koristi se kao gorivo u odgovarajućem uređaju za pridobivanje energije, a tek negorivi ostatak se odlaže na neškodljiv način. Ispravno odlaganje se provodi tako da se odlaže samo tvar koja ne sadrži više od 3 - 5 % organske tvari i to na uređena odlagališta. Uređeno odlagalište je građevina koja osigurava najmanje moguće utjecaje odloženog otpada na okoliš i koja se nakon predviđenog ispunjenja zatvara, prekriva i izgledom i funkcijom ponovo uklapa u okoliš. U Hrvatskoj je stanje u postupanju s otpadom još vrlo daleko od ovako opisanog idealnog, ali su nacionalni parkovi i drugi dijelovi zaštićene prirode svakako područja gdje se najprije i najviše mora težiti ispunjenju ovih postavljenih ciljeva.

 

U svijetu su pokazala iskustva da je najekonomičnije i najpovoljnije za okoliš da se u nacionalnim parkovima otpad samo skuplja i odvozi na daljnji postupak van područja parka. Isti slučaj je i sa manjim otocima koji i ne moraju biti dijelovi nacionalnih parkova. To tim prije vrijedi ako se radi o turistički interesantnim otocima. Izuzetak se ponegdje čini sa otpadom pogodnim za kompostiranje, a pogotovo ako na otoku postoje uvjeti za organizaciju kompostiranja i potreba za gnojenjem poljoprivrednih ili parkovnih površina.

 

Stanje sustava

 

Djelatnosti u NP Brijuni i

vrste otpada koje njima nastaju

 

Poslovi u Nacionalnom parku Brijuni podijeljeni su na četiri radne jedinice:

·       Hotelijerstvo i turizam

·       Nacionalni park

·       Tehnički poslovi

·       Opći i zajednički poslovi (radna jedinica smještena u Fažani).

 

Hotelijerstvo i turizam i otpad koji nastaje tom djelatnošću

Djelatnost radne jedinice čine dvije vrste usluga:

·       usluge hotelskog smještaja i

·       organiziranje dnevnih izleta.

 

U skladu s Programom i konceptom zaštite i korištenja prostora nacionalnog parka Brijuni [7] za hotelski smještaj koriste se čvrsti objekti na Velikom Brijunu, dok se na ostalim dijelovima Nacionalnog parka ne predviđa takva djelatnost. Ukupni smještajni kapacitet je 400 kreveta, ali je popunjenost u punoj sezoni (kolovoz) najviše oko 200 gostiju dnevno. Sada se ostvaruje godišnje oko 22 tisuće noćenja, a može se očekivati porast do 40 tisuća noćenja godišnje.

 

Otpad koji nastaje iz djelatnosti hotelskih usluga (otpad iz kuhinja, restorana, soba, plaža i sa okolnih rekreacijskih površina) po sastavu je vrlo sličan uobičajenom komunalnom otpadu iz gradova. Oko 30 % mase tog otpada čini otpadna papirna, metalna, staklena i plastična ambalaža. Po jednom noćenju u ovakvoj djelatnosti prosječno nastaje oko 1 kg otpada, što za 22 tisuće noćenja daje 22 tone, odnosno za 40 tisuća noćenja 40 tona otpada godišnje. Kao što je rečeno, od toga je 6,6 odnosno 12 tona ambalažni otpad. U organizaciji jednodnevnih posjeta sada dolazi godišnje oko 80 tisuća izletnika, a predviđa se ubuduće i 200 tisuća izletnika godišnje.

U ovu brojku su uračunati i nautičari. Otpad koji ostaje iza jednodnevnih izletnika je samo ambalažni otpad i moguće manje količine ostataka hrane (sendviči, kruh, slatkiši i sl.). U ovoj vrsti djelatnosti se računa sa najviše 0,1 kg otpada po izletniku, što daje 8 odnosno najviše 20 tona otpada godišnje. Od toga 90 % čini ambalaža (7,2 odnosno 18 tona), a 10 % ostaci hrane (0,8 odnosno 2 tone).

 

Svi dosadašnji podaci se odnose na kruti otpad, dok se otpadne vode prema posebnom projektu odvode kanalizacijskim sustavom u more.

Posebna vrsta tekućeg otpada su otpadna jestiva ulja iz kuhinja koja se ne smiju ispuštati u kanalizacijski sustav. Količina ovog otpada jako ovisi o vrsti i načinu pripreme jela tako da se ne može točno predvidjeti. Uz hotelsko-ugostiteljsku djelatnost mogu se javljati i manje količine starih lijekova kao i baterija iz malih radio-prijemnika, kamera i sl.

 

Otpad iz djelatnosti Nacionalnog parka

Djelatnost radne jedinice Nacionalni park koje generiraju otpad čine:

·       sanitarna sječa šume

·       čišćenje obale od naplavina (drvo, plastika, limenke i sl.)

·       čišćenje prostor uz puteve (košenje trave, skupljanje lišća i iglica četinara)

·       održavanje parkova, travnjaka i cvjetnjaka

·       obrađivanje poljoprivrednih površina

·       pošumljivanje i revitalizacija šuma

·       briga o životinjama

 

Uklanjanjem bolesnih i osušenih stabala i grmlja, grana, dijelova slomljenih vjetrom i slično, godišnje nastane oko 2 tisuće kubnih metara otpadnog drveta i granja. Skupljanjem lišća, trave i iglica četinara nastane također oko 800 do 1.000 kubnih metara otpada. Na vrlo dugim obalama (46 km) skupi se također još do 400 kubnih metara naplavljenog drveta i plastike. Ovako skupljeni otpad može imati prosječnu gustoću oko 200 kg/m3, što za ukupni volumen od 3.400 m3 daje masu od 680 tona. Prema spomenutom programu Vlade RH predviđa se proširenje djelatnosti Nacionalnog parka i na konjički sport, odnosno rekreacijsko jahanje. To podrazumijeva i izgradnju odgovarajućih staja za konje i uz to nastanak izvjesne količine stajskog gnojiva.

 

Tehnički poslovi i otpad iz te djelatnosti

Tehnički poslovi su podijeljeni između Odjela održavanja i Odjela transport. Otpad koji nastaje kod održavanja infrastrukture, objekata i opreme sastoji se obično od otpadnog građevinskog materijala, metalnih i nemetalnih istrošenih dijelova, starih baterija, materijala za čišćenje, kudjelje, krpa, starih boja i lakova i sl.

 

Otpad iz Odjela transport mogu biti rabljena ulja, istrošeni dijelovi i automobilske i traktorske gume.

 

Opći i zajednički poslovi

Radna jedinica Opći i zajednički poslovi smještena je izvan granica Nacionalnog parka, u Fažani, a s uobičajenim komunalnim otpadom iz te djelatnosti se postupa u skladu s mjesnom organizacijom zbrinjavanja otpada.

 

 

 

2.

Ciljevi prostornog

razvoja i uređenja

 

Polazeći od vrednovanja prostora i osobitih vrijednosti obuhvaćenog područja, te uvažavajući prostorne promjene uvjeta korištenja i povećanu dostupnost prostora posjetiteljima, ovim Prostornim planom NP Brijuni afirmira se kategorija zaštite: Nacionalni park uz sve konzekvence koje iz tog proizlaze, osobito u zaštiti vrijednosti prostora i posjetiteljskom turističkom korištenju.

 

Sve oblike razgledavanja treba razvijati kao dio temeljne ponude Nacionalnog parka sa svrhom unaprjeđenja odnosa posjetitelja prema okolišu. Stoga upoznavanje s vrijednostima nacionalnog parka mora biti osmišljeno tako da potiče na promišljanje o potrebi i smislu očuvanja okoliša općenito. Na tim osnovama treba osmisliti sadržajno obogaćivanje ponude uvođenjem različitih programa posjećivanja, a u širi razvojni i funkcionalni sustav uključiti Fažanu (i Pulu), kao polazna mjesta s prihvatnim i ostalim pratećim sadržajima koji su vezani za NP Brijuni, ali koji ne mogu biti u prostornom obuhvatu parka.

 

Prostornim planom NP "Brijuni" utvrđuju se opći ciljevi zaštite i uređivanje prostora nacionalnog parka i to naročito:

·          osnovnom funkcijom nacionalnog parka smatra se očuvanje prirodnog okoliša i graditeljskog nasljeđa, u izvornom i zatečenom obliku, te znanstveno-istraživačka, kulturna, odgojno-obrazovna i turističko-rekreacijska funkcija,

·          jedinstven sustav opće zaštite, očuvanja i unapređenja osnovnih funkcija nacionalnog parka,

·          korištenje nacionalnog parka svim kategorijama posjetilaca pod jednakim uvjetima (jednodnevnim izletnicima i višednevnim stacionarnim turistima),

·          "ekološki kapacitet" morskih i kopnenih prirodnih sustava, optimalni broj višednevnih i dnevnih posjetitelja i način posjećivanja nacionalnog parka,

·          određuju se područja za rekonstrukciju ili gradnju na način primjeren uvjetima zaštite i uređivanja prostora nacionalnog parka,

·          utvrđuju se kapaciteti prostora u odnosu na sadržajnu strukturu planirane turističko-ugostiteljske ponude,

·          određuju se etape ostvarivanja plana u cilju zaštite nacionalnog parka,

·          utvrđuju se opći urbanističko-tehnički uvjeti za područja predviđena za rekonstrukciju ili gradnju,

·          predlažu nužne prioritetne mjere za provedbu,

·          predlažu se programske smjernice uređenja i zaštite prostora priobalnog mjesta Fažana za nužne sadržaje u funkciji NP Brijuni, koji moraju biti smješteni na kopnu izvan prostora nacionalnog parka.

 

Sukladno s naprijed navedenim, utvrđuju se glavni ciljevi i temeljna načela zaštite i uređenja prostora Nacionalnog parka "Brijuni" (NP):

 

·          maksimalno afirmirati kategoriju zaštite "nacionalni park" kojeg čini sustav temeljen na prirodnim vrijednostima i djelovanju čovjeka kroz povijest,

 

·          zaštitu provoditi na cijeloj površini parka pa tako i u zonama posebnih uvjeta korištenja i to na temelju utvrđene valorizacije prirodne i graditeljske baštine,

 

·          uvjete korištenja prostora odrediti na temelju stupnjevane zaštite, s propozicijama za određene dozvoljene intervencije u prostoru osnovnih kategorija zaštite i korištenja,

 

·          zaštita okoliša mora biti integralna sastavnica uređenja i korištenja prostora, kako u izradi dokumenata prostornog uređenja tako i u sustavu gospodarenja prostorom,

 

·          sve oblike razgledavanja NP razvijati kao temeljni dio ponude sa svrhom unaprjeđenja odnosa posjetitelja prema zaštićenom prostoru i boljeg upoznavanja sa svim vrijednostima,

 

·          povećati prostor posjećivanja na prostore donedavno nepristupaćne posjetiteljima i primjereno obogatiti posjetiteljsko-izletničku komponentu,

 

·          uključiti prostore otočja i akvatorij u širi i specifični posjetiteljski turizam vezan na posebne atraktivnosti i programe (kultura, obilazak sustava tvrđave, rekreacija, edukacija, znanost, istraživanje, zdravstvo),

 

·          sadašnja raznolikost oblika korištenja prostora i sadržaja (rezidencijalna zona i zona posebne namjene - koje su u procesu promjena uvjeta korištenja), uvažava se kao specifičnost ovog NP na temelju koje treba unaprijediti atraktivnost parka, a dio neprimjerenih sadržaja postupno isključiti,

 

·          uspostaviti novu kvalitetnu i prostoru primjerenu turističku koncepciju i tome odgovarajuće upravljanje u skladu s uvjetima zaštite i korištenja prostora, utemeljeno na cjelovitom prostorno-funkcionalnom konceptu,

 

·          uvjete korištenja odrediti na temelju stupnjevane zaštite s propozicijama za određene dozvoljene intervencije u prostoru osnovnih kategorija zaštite i korištenja,

 

·          sve potrebe razvitka treba zadovoljiti prvenstveno u postojećim građevinama, a iznimno vršiti proširenja ili novogradnje u sklopu rekonstrukcija postojećih građevina, te računati na unutarnju funkcionalnu reorganizaciju i premještanje nekih sadržaja u druge građevine. Postojeće fortifikacijske građevine mogu se revitalizirati novim sadržajima uvažavajući pravila konzervatorske struke u suradnji s nadležnim Ministarstvom, a sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,

 

·          razvitak stacionarnog turizma visoke kategorije planirati i organizirati u središnjoj zoni V. Brijuna (kao glavnom uslužno-receptivnom mjestu) prvenstveno u okviru već formiranih građevinskih struktura sveukupno do 400 smještajnih jedinica s najviše 800 kreveta, te razvijati mrežu manjih uslužnih sadržaja koji prate program posjećivanja na ostalim lokalitetima-otocima,

 

·          smještajne kapacitete stacionarnog turizma dimenzionirati premjereno prihvatljivom opterećenju prostora, a u slučaju konflikta s ostalim oblicima posjetiteljskog turizma dati prednost dnevnom izletničkom tipu, te u tom smislu prostorno i funkcionalno prilagoditi organizaciju posjećivanja,

 

·          prostor bivše rezidencijalne zone određuje su kao zona rezidencijalnog turizma sa smještajnom ponudom najviše kategorije, a vrijedni pejzažni prostori na Velikom Brijunu su dostupni za posjećivanje, pod posebnim uvjetima.

 

·          prostore razvoja standardnog stacionarnog turizma odijeliti od prostora rezidencijalnog turizma najviše kategorije, posebnim i nužnim uvjetima korištenja i to provesti usklađeno s nadležnim državnim tijelima.

 

·          prostor bivše zona posebne namjene na poluotoku Peneda  određuje se za zonu posebne turističke ponude, u kojoj su i sadržaji u funkciji zaštite i kontrole morskog i kopnenog prostora NP, a graditeljski sklopovi austrougarskih utvrda uključuju se u posjetiteljske programe.

 

·          infrastrukturne sustave planirati primjereno značajkama prostora i pri tom istražiti rješenja temeljena na lokalnim uvjetima, manjim jedinicama za pojedine otoke i funkcionalne grupe a samo najnužnije sustave planirati kao jedinstvenu mrežu. U prvoj fazi izvršiti nužne intervencije na postojećim mrežama i građevinama radi saniranja dotrajalosti i kritičnih točaka-dionica (prvenstveno na segmente od direktnog utjecaja na okoliš kao što su odvodnja otpadnih voda, promet - ograničenja vožnje motornim vozilima i dobra organiziranost i sigurnost pomorskog prometa,

zbrinjavanje otpada - odvoz i deponiranje isključivo na kopnu),

 

·          otocima Sv.Jerolim i Kozada dati sve mogućnosti razvoja za rekreacijsko posjećivanje za stanovnike priobalja i šire regije, i to otvorenijeg tipa, uz nužnu nazočnost nadzora Javne ustanove NP "Brijuni",

 

·          posjetiteljski nautički turizam ograničiti (dozvolama) na postojeću luku Velog Brijuna (samo izvan glavne posjetiteljske sezone), a na ostalim pristanišnim lokalitetima (Mali Brijun, Sv.Jerolim, Kozada) omogućiti prvenstveno pristup plovila organiziranog prijevoza posjetitelja od JU NP "Brijuni" ili drugih tvrtki s koncesijskim pravima,

 

·          naselje Fažanu (i grad Pulu) uključiti u širi razvojni i funkcionalni sustav kao polazno mjesto sa sadržajima koji su vezani za park te planirati proširenje prijemnih kapaciteta u Fažani (nova lokacija parkirališta), posjetiteljske ture organizirati već na kopnu te tako kontrolirati vršna opterećenja,

 

·          na kopnenom obalno dijelu Istre (u naseljima Fažana i Peroj) treba prvenstveno planirati nužnu gradnju komplementarnih hotelskih kapaciteta, receptivnih prometnih i drugih punktova, nautičkih luka i privezišta i ostalo, kako bi područje NP Brijuni bilo prije svega mjesto izletničkog posjećivanja i razgledavanja krajobraznih, geomorfoloških, paleontoloških, šumsko-vegetacijskih i kulturno-spomeničkih vrijednosti.

 


3.

Plan prostornog uređenja

 

3.1.

Prikaz prostornih struktura

NP Brijuni u odnosu na razvojna opredjeljenja Države i Istarske županije

 

Prostorni plan Nacionalnog parka "Brijuni" pripada vrsti prostornih planova sa zajedničkim nazivom "Prostorni planovi područja posebnih obilježja". Prostorne planove nacionalnih parkova (NP) i parkova prirode (PP), prema zakonima o prostornom uređenju i zaštiti prirode, donosi Hrvatski sabor. U cilju osiguravanja stručne i znanstvene utemeljenosti ovih planova Vlada Republike Hrvatske osniva i koristi Savjet prostornog uređenja Države, koji daje mišljenja, prijedloge i ocjene o Prijedlozima ovih vrsta dokumenata prostornog uređenja prije njihovog upućivanja na donošenje u Hrvatskom saboru. Iz navedenog je vidljivo da zaštita, korištenje i namjena prostora unutar granica nacionalnog parka ne podliježu planskim određenjima utvrđenim u Prostornim planovima županija, unutar kojih se nalaze, jer su im prema sustavu donošenja, nadređeni. Nadalje, kontaktno područje a osobito utjecajni prostor nacionalnog parka znatno su širi od samog zaštićenog područja, pa je nužno tijekom izrade PPNP obaviti usuglašavanja svih sastavnica prostornih rješenja, koja su utvrđena ili će se utvrditi Prostornim planom županije. U slučaju NP Brijuni sretna je okolnost da je izrada Prostornog plana Istarske županije i Generalnog plana grada Pule u tijeku, a radovi na Prostornim planovima općine Fažana i Vodnjan još nisu započeli.

 

Zato su u cilju osiguranja prostornih i funkcijskih potreba nacionalnog parka "Brijuni" na Istarskom kopnu Prostornim planom NP utvrđene te potrebe i u vidu smjernica upućene subjektima izrade prostornih planova navedenih jedinica lokalne samouprave i uprave. Nositelji izrade tih prostornih planova trebali bi ih ugraditi u planska određenja. To se prije svega odnosi na korištenje i namjenu obalnog prostora i na sustav infrastrukture. Stoga na kopnenom obalno dijelu u općini Fažana (općini Vodnjan, ili gradu Puli) treba za potrebe NP Brijuni osigurati prostore za nužnu gradnju komplementarnih hotelskih kapaciteta (više vrsta kategorija hotela i drugih objekata za različite skupine posjetitelja), receptivnih, prometnih i drugih punktova (ugostiteljskih, za prihvat autobusa i osobnih vozila), nautičkih luka i privezišta i drugih nužnih sadržaja, kako bi područje NP Brijuni bilo i ostalo mjesto pretežito izletničkog posjećivanja i razgledavanja. Posjećivanje Nacionalnog parka vršit će se isključivo organiziranim prijevozom plovilima. Terminal za prijem posjetitelja s kopna je mjesto Fažana gdje treba urediti odgovarajuća uređena i čuvana parkirališta za osobna vozila i autobuse te prihvatne urede za daljnju distribuciju posjetitelja prema programima.

 

Sada važeći Prostorni plan NP "Brioni" i kontaktnog obalnog područja (iz 1986. god.) odredio je u širem prostoru mjesta Fažana slijedeće potrebe i sadržaje: (1) južno od Fažane turističku zonu u funkciji NP veličine 34 ha  u kojoj je planirano 1.200 kreveta i turističkom lukom, (2) sjeverno od Fažane turističku zonu u funkciji NP veličine 14 ha  u kojoj je planirano 400 kreveta, (3)južno od mjesta Peroj turističku zonu u funkciji NP veličine 44 ha  u kojoj je planirano 3.500 kreveta i turistička luka i (4)u mjestu Fažana turističku luku i marinu, kao ishodišta za posjetiteljske grupe u NP. Budući da je pripadajući priobalni prostor, u općinama Fažana i Vodnjan, već sada znatno angažiram različitim izgradnjama i planiranim programima razvoja, ovim Prostornim planom NP Brijuna obvezuje se Istarska županija da kroz Prostorni plan Istarske županije (čije donošenje je u tijeku), kroz izmjene i dopune postojećih programa, te kroz izradu novih prostornih planova jedinica lokalne samouprave, osigura u obalnom prostoru općine Fažana prostor za glavne prihvatne sadržaje u funkciji NP Brijuni.

 

Planska određenja iz Prijedloga Prostornog plana Istarske županije koja se odnose na prostor općine Vodnjan (Fažana), a koji pripada kontaktnom i utjecajnom prostoru NP Brijuni su slijedeća:

·          mjesto Fažana uvršteno je u urbana područja, koja su nositelji svekolikog razvoja županije,

·          mjesto Fažana je u prostoru priobalja, gdje će broj stanovnika (općina Vodnjan, 3.800-4.3000) i sukladno tome širenje prostora za razvoj naselja rasti brže nego u ostalim dijelovima županije,

·          prema sustavu naselja konurbacija Fažana-Valbaldon je uvrštena u II. rang (C-skup) ili treći po važnosti (Pula je I. rang) - ova naselja moraju imati najmanje pet osnovnih središnjih funkcija,

·          planirani turistički smještajni kapaciteti u općini Vodnjan su od min. 3.000 do max. 6.000 kreveta (bez stambeno-turističkih područja),

·          luke nautičkog turizma po značaju su: državnog značaja Barbariga a županijskog značaja Fažana,

·          luke nautičkog turizma po kategorizaciji su: marine Barbariga (200-650 vezova) i Fažana (150-200 vezova),

·          planirani rekreacijski kapaciteti u općini Vodnjan su prema tipu korištenja: 30 ha zatvorenih prostora, 300 poluotvorenih i 300 ha otvorenih prostora,

 

Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske utvrđene su slijedeće obveze ili smjernice za Prostorne planove županija:

·          prostorno-razvojne prioritete usmjeriti prvenstveno na poboljšanje učinkovitosti u okvirima već izgrađenog i korištenog prostora, te na stvaranje uvjeta za nove programe radi pokretanja gospodarskih aktivnosti i poboljšanja kvalitete života na svim područjima.

·          turističke zone, utvrđene u važećim prostornim planovima, u kojima su već djelomično ili u cjelini izgrađeni planirani smještajni i drugi kapaciteti, treba prioritetno kvalitativno restrukturirati i dograđivati.

·          strateški resurs hrvatskog turizma treba ostati do sada očuvani visokovrijedni prostor, koji će dugoročno sve više dobivati na značaju,

·          nautičke centre prvenstveno planirati i graditi uz i unutar gradskog područja i naselja gradskog karaktera s već izgrađenom lukom,

·          građenje turističkih smještajnih kapaciteta za potrebe nacionalnih parkova usmjeriti na njihovo rubno područje, izvan granica zaštite.

·          treba osigurati dostupnost obali i javni interes za korištenje tog prostora, kao i mogućnost prioritetnog korištenja za rekreaciju i pomorske djelatnosti, te osobito uvesti odgovarajuće režime očuvanja i korištenja prirodnih plaža.

 

3.2.

Organizacija i osnovna namjena i korištenje prostora

 

3.2.1.

Temeljna opredjeljenja zaštite i korištenja prostora

 

Iako se još od vremena proglašenja Brijunskog otočja nacionalnim parkom (1983.g.) vode brojne rasprave treba li ovaj prostor imati status NP, prevladavaju stručna mišljenja da ovaj prostor to zaslužuje. Naime, nesmije se zanemariti činjenica da je gotovo 4/5 zaštićenog prostora NP Brijuni more, u kojem su sadržani i očuvani gotovo svi izvorni elementi morskih ekosustava Jadrana, osobito civilizacijskim utjecajima ugroženih ekosustava sjevernog Jadrana. Nadalje kopneni prostori, dijelom kultivirani u skladni krajolik travnjaka i pejzažnih parkova, sadrže pored izuzetno vrijednih ostataka graditeljske baštine i očuvane vegetacijske sustave zapadnoistarskog klimatskog tipa.

 

Sve navedeno znači da Nacionalnim parkom Brijuni treba narednih desetljeća tako upravljati da sve više udovoljava strogim međunarodnim kriterijima koji vrijede za nacionalne parkove, a pored ostalog, može i treba preuzeti ulogu referentnog prostora za praćenje promjena u biljnim i životinjskim zajednica mora i kopna sjevernog Jadran.

 

Temeljna koncepcija prostornog uređenja NP "Brijuni" izrađena je na postavkama koje proizlaze iz definicije nacionalnog parka i sustava njegove zaštite, iz uvjeta i obilježja samog prostora te iz uvjeta koji proizlaze iz onih elemenata zatečenog stanja koje nije moguće racionalno u većoj mjeri promijeniti, a ne predstavljaju značajnije opasnosti po nacionalni park.

 

Prostor NP "Brijuni" podvrgnut je jedinstvenom sustavu zaštite kako je definirano u Zakonu o zaštiti prirode. Međutim, on je istovremeno i prirodni rezervat za složene funkcije koje se pojavljuju u tri temeljna oblika:

(1) znanstvena funkcija NP je u tome da je on prirodni laboratorij istraživanja prirode i njezinih ekosustava, autonomnog razvoja prirode i njezine zaštite.

(2) odgojno obrazovna funkcija NP ima svrhu razvijanja smisla za prirodu i Ijubavi prema njoj, kod mladih i u najširim slojevima naroda, čime se postiže estetski odgoj i razvija s jedne strane osjećaj prema ukupnom svijetu, a s druge strane razvija kod čovjeka plemenitost i humanizam.

(3) rekreacijsko-turistička funkcija NP podstiće vrednovanje prednosti odmora u izvornoj prirodi i time razvija svjesniji odnos prema potrebi zaštite prirode i uopće prema zaštiti okoliša i pobuđuje želja za boljom zaštitom i drugih predjela u zemlji.

 

Sve su te funkcije nacionalnog parka međusobno povezane i jedna zavisi o drugoj. Iz njih se već uočava složenost prostora i vide ciljevi i zadaci prostornog plana, koji te funkcije mora uskladiti kako međusobno tako i s načelima zaštite prirode nacionalnog parka. Turizam i rekreacija nisu cilj nego sredstvo za razgledavanje NP i za uživanje u prirodnim Ijepotama (tj. bez turističke funkcije prirodni rezervat ne može nositi naziv ”nacionalni park”). Pritom pojam ”rekreacija” nikako ne uključuje u većem obujmu sportove, zabavišta i sl. kao primarnu svrhu, nego se pod ”rekreacijom” misli na uživanje i na fizički i psihički odmor u izvornoj prirodi.

NP Brijuni mora biti tako uređen da može primiti optimalni broj posjetitelja (sukladno prihvatnom kapacitetu baziranom na održivom razvoju ovog zaštićenog područja), a pritom treba dati naglasak kraćem (jednodnevnom), većinom izletničkom boravku. U tom smislu on mora biti otvoren svim gospodarskim kategorijama posjetilaca, pa shodno tome i opremljen za to potrebnom strukturom sadržaja na određenim prostorima, a pretežiti dio NP tako uređen da omogućuje razgledavanje prirodnih Ijepota i rijetkosti koje pri tome ne smiju biti dovedene u opasnost ili oštećene.

 

Temeljno načelo planiranja turizma u NP je da mogu biti zastupljeni samo oni oblici turističkog smještaja koji su potrebni posjetiocima kojima je primarni cilj posjet NP, a ne neselektivan izbor lokaliteta za ljetovanje. U NP smije biti samo toliko smještajnih kapaciteta koliko to prostor podnosi i koliko je potrebno za prihvat onih posjetilaca koji žele temeljito razgledati park (kada je za to potrebno nekoliko dana) i koliko je minimalno zaokruženje poslovnih jedinica sa stajališta osnovnog hotelijerskog pogona, dok veće turističke koncentracije treba planirati izvan NP u istarskim obalnim mjestima Fažani i Peroju. 

 

Dimenzioniranje prostora za turizam nesmije se temelji na metodi procjene potražnje nego na analizi prihvatnih mogućnosti prostora. Stoga je primarna procjena ”ekološkog kapaciteta” zona prirodnih vrijednosti (koliko one mogu primiti posjetitelja), potom dolazi procjena izgradivosti odabranih prostor, a tek onda analiza potražnje pri čemu je mjerodavan rezultat koji daje manji kapacitet.

 

Prostorni plan Nacionalnog parka "Brijuni" je jedno od glavnih sredstava kako aktivne tako i pasivne zaštite nacionalnog parka u svim onim aspektima zaštite i korištenja prostora i utjecaja na prostor, koji su prostorno zavisni. Prostorni plan je, osim što je sredstvo zaštite, i glavno sredstvo uređenja i unapređenja nacionalnog parka u svim onim aspektima koji se odnose na zahvate u prostoru i to u svojstvu kako pravnog tako i tehničkog dokumenta. Prostorni plan je glavni regulator i koordinator svih prostornih i organizacijskih funkcija Nacionalnog parka.

 

3.2.2.

Koncept zaštite i korištenja prostora

 

Na osnovama provedenih ocjena stanja u prostoru i valorizacije ukupnih prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti predložena je koncepcija zaštite, korištenja i uređenja prostora Nacionalnog parka Brijuni.

 

Temeljna obilježja parka nisu samo njegove izvorne prirodne vrijednosti, već upravo isprepletenost prirodnih dijelova i prostora na koje je čovjek utjecao kroz vjekove te stvorio jedinstveni prepoznatljivi krajolik Brijunskog otočja. Budući da se krajolik izdvaja kao jedna od osnovnih vrijednosnih kategorija osnovni zadatak ovoga plana je očuvanje sklada između prirodne i ljudske intervencije. Osobitost ovog NP, koja ga izdvaja od ostalih nacionalnih parkova, je i njegova simbolička kulturno-povijesna vrijednost. Naime, ove su prostore kroz dva tisućljeća (osobito u 20. stoljeću) za rezidencije ili za odmor koristile društvene elite svoga vremena (brojne političke, znanstvene, kulturne ili gospodarstvene osobe povijesnog značenja).

 

Jedan od glavnih ciljeva i koncepcijskih opredjeljenja je i naglašena potreba postupnog uvođenja svih dijelova Brijunskog otočja u funkciju razgledavanja. Time će se znatno promijeniti današnja iskrivljena predodžba o prostoru i vrijednostima nacionalnog parka. Koncepcija drži bitnim da se načelo jedinstvenosti otočja počne odmah provoditi, u mogućem opsegu, prvenstveno posjetiteljskim povezivanjem u cjelinu Velikog i Mali Brijun i Sv.Jerolima. Istodobno treba nastojati uvesti što veći dio Velikog Brijuna u funkciju NP. Posebice se to odnosi na obalno područje koje je sasvim nezadovoljavajuće zastupljeno u razgledanju parku pri čemu nedostaju karakteristični vidici i pogledi na obalu, more i susjedne otoke.

 

Uz navedeni odnos prema osnovnim prirodnim vrijednostima nacionalnog parka, potrebno je ustrajati na koncepcijskom stajalištu glede korištenja postojećih građevina. S obzirom na njihovu brojnost (više desetaka), budući razvoj se prvenstveno treba usmjeriti na korištenje postojećeg izgrađenog fonda i to na temelju valorizacije gospodarske i oblikovne vrijednosti, funkcionalne prihvatljivosti, mogućnosti prenamjene i usuglašavanja sa zahtjevima i potrebama nacionalnog parka.

 

Zoniranje prema uvjetima korištenja i zaštite prirodnih i kulturnih vrijednost prilagođeno je posebnostima brijunskog nacionalnog parka. Utvrđeno je da nije nužno primjenjivati uobičajeni model zoniranja područja nacionalnih parkova (zona temeljnog fenomena prirode, zone blažih stupnjeva zaštite itd.), već su unutar jedinstvenog brijunskog krajolika naglašavane pojedine zone/točke koje se izdvajaju po svojim vrijednostima i/ili drugim obilježjima.

 

Ipak je zbog preglednosti i jednostavnijeg upravljanja prostorom NP "Brijuni" konceptom određena stupnjevana zaštita: (1) zone stroge i usmjerene zaštite, (2) zona građevina i koncentracije funkcija i (3) zone posebnih režima korištenja te su određeni funkcionalni sustavi koji se u pravilu uklapaju-prilagođavaju osnovnoj fizionomiji i namjeni pojedinih prostornih cjelina. Stupnjevanom zaštitom uspostavljene su slijedeće prostorne cjeline:

·          kultivirani i prirodni dijelovi parka u kojima se zadržavaju temeljne značajke bez smještaja funkcija, uključujući i akvatorij (dio zabranjen i dio dozvoljen za plovidbu, zaštićeno podmorje, posebni uvjeti ronjenja).

·          zona izgradnje (središnja zona Velog Brijuna).

·          prostor posebnog interesa za Državu (rezidencijalni i prateći dio). Sadašnje zone zadržat će se u nužnom prostornom opsegu s tim da zona Peneda predstavlja glavni kompleks posebne turističke ponude i prateći sustav osiguranja kopnenog i morskog prostora NP.

 

Konceptom je utvrđen novi način korištenja nekih prostora s ciljem poboljšanja zaštite i funkcioniranja parka:

·          izmjena zone zabrane plovidbe na djelu akvatorija između Velog i Malog Brijuna radi omogućavanja prolaza turističkih (i ribarskih) plovila i posjećivanja Malog Brijuna.

·          ukidanje zone posebne namjene na sjevernom dijelu Velog Brijuna (rt Vrbanj) i pretvaranje tog prostora u arboretum.

·          uključen je pristan u uvali Kozlac u sustav kretanja i korištenja dnevnih posjetitelja prema otoku Sv.Jerolim,

·          izmješteni su sadržaji posebne namjene, na poluotok Penedu, iz središnje zone kod Mletačkog kaštela i namijenjeni su turističkoj ponudi.

 

Unutar površina-zona određenih prema osnovnom načinu-režimu korištenja i zaštite ugrađuju se funkcionalni sustavi (lokaliteti i mreže) koji se podređuju osnovnoj namjeni zone i režimu zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti određenih za pojedinu zonu.

 

Kapaciteti smještaja u bivšim zonama posebnog interesa za Državu (rezidencijalna i posebna namjena) uključuju se u posebnu elitnu turističku ponudu (i uzimaju u bilance za planiranje razvoja  infrastrukturnih sustava).

 

Jedno od glavnih obilježja otočja je velika gustoća lokaliteta kulturne-graditeljske baštine na različitim prostorima. Ta činjenica uvjetuje potrebu njihove cjelovite zaštite koja mora omogućiti i nova znanstvena i stručna istraživanja što sve zahtjeva pažljiv način održavanja i korištenja tih prostora.

 

U pristupu pojedinim otocima kao dijelovima jedinstvenog sustava, temeljem ocjene stanja i mogućnosti korištenja svakoga od njih, nameću se određene razlike u pogledu osnovnih uvjeta njihovog korištenja i zaštite: (1) Veliki Brijun - očuvanje/unapređivanje ravnoteže prirodnog i ljudskog djelovanja stvarane u povijesnom kontinuitetu; (2) Mali Brijun - očuvanje izvornih prirodnih vrijednosti i  rehabilitacija i korištenje velike tvrđave i (3) Sv.Jerolim - sanacija narušenih prirodno-fizionomskih obilježja izborom odgovarajućih  oblika korištenja.

 

Prostorno planerskom valorizacijom upotrebe i korištenja prostora NP Brijuni ocijenjeni su ograničavajući i maksimalno dopustivi kapaciteti postojećih i novih smještajnih jedinica stacionarnih (višednevnih) gostiju-posjetitelja, kao i dimenzije mogućih jednodnevnih sezonskih  i godišnjih izletničkih posjeta.

 

Prostor Nacionalnog parka je, pored prevladavajućih zaštitnih i obrazovnih kategorija, valoriziran i sa stajališta gospodarskih uvjetovanosti razvoja turističke djelatnosti u pravcu odmjerene turističke ponude najviše kategorije (do maksimalno 400 smještajnih jedinica) i to na ograničenom prostoru središnje zone Velikog Brijuna. U programskim smjernicama razvoja definirani su vidovi i kategorije ove ponude koje su izražene u stacionarnom, kongresnom, izletničkom i nautičko-tranzitnom turizmu.

 

Na osnovu posebno izrađenih kriterija koji polaze od zaštite i unapređenja prostora Nacionalnog parka i njegovih integralnih vrijednosti predloženi su prostori i lokaliteti koje je moguće angažirati za razvoj turističkih, pratećih i sportsko-rekreacijskih aktivnosti.

 

Na prostoru Velikog Brijuna sustavom prometa i programima boravka primjereno se odvaja izletnički turizam jednodnevnih posjeta od višednevnog stacionarnog turizma, koji se koncentrira u smještajne objekte (postojeće i planirane) u središnjoj zoni. Izletnički se turizam prihvaća na posebno organiziranom i opremljenom prostoru prihvatnih centra na Velikom i Malom Brijunu, odakle se organiziranim stručnim vodstvom upućuju brijunskim panoramskim vlakom izletničke grupe na razgledavanje. Korisnicima izletničkog turizma se ne omogućava slobodno-individualno kretanje na prostoru Nacionalnog parka, dok su stacionirani gosti slobodniji u korištenju sportsko-rekreacijskih površina i atraktivnih lokaliteta, korištenjem pješačkih prometnica, vožnjama biciklima, specijalnim kružnim panoramskim izletničkim brodovima i kočijama.

 

Kopneni dio prostora Nacionalnog parka je u pravilu pješačka zona i na toj je osnovi organiziran cestovni promet. Pored linija brijunskog panoramskog vlaka iznimno i pod režimom dozvoljen je promet vozila za opskrbu, zdravstvenim, vatrogasnim i komunalno-servisnim vozilima te ostalim vozilima posebne namjene. Pomorski promet obavlja se u pravilu plovilima NP ili drugih tvrtki koje s NP reguliraju svoje poslovanje.

 

Uzgoj divljači, uz kontrolu vrsta i brojnosti, u smislu održavanja stabilnosti eko-sustava, uzgoj cvijeća, voća i povrća u posebnim zonama i uzgoj šumskog rasadnog materijala tradicionalne su aktivnosti koje povećavaju atraktivnost parka i obogaćuju turističku ponudu, pa se i dalje zadržavaju i razvijaju.

 

Prostorno-razvojna koncepcija naglašava i regionalni pristup u odnosu na istarsko turističko područje, na sustav prilaznih cestovnih prometnica, povezanost s drugim vidovima prometa, osobito pomorskog, te sustavima komunalne infrastrukture. Sagledavajući priobalni pojas Pula-Peroj, kao kontaktno područje NP Brijuni, ocijenjeno je da su potencijali kopnenog obalnog prostora posebno vrijedni i značajni za NP Brijuni, te zahtijevaju odgovarajući tretman u razvojnim programima i prostornim planovima mjesta Fažana, općine Vodnjan i županije Istarske. U predloženoj koncepciji mjesto Fažana, gdje se oblikuje glavni receptivni – ulazni punkt za Nacionalni park Brijuni, preuzima značajne proširene funkcije koje će utjecati na kvalitetniju sadržajnu strukturu mjesta i značajnije uključivanje u turističku ponudu. Ovakva pozicija mjesta Fažane zahtjeva određenu reviziju dosadašnjih prostornih i razvojnih planova, te revitalizaciju povijesne jezgre, kao i preuređenje i izgradnju turističko-lučkog kompleksa. Budući je pripadajući priobalni kopneni prostor općine Vodnjan (nova općina Fažana) već znatno angažiram raznim razvojnim programima i dosadašnjom izgradnjom, planom se predlažu smjernice za izmjene i dopune postojećih programa i prostornih planova (osobito u segmentu smještajnih turističkih kapaciteta) kao i smjernice za Prostorni plan Istarske županije.

 

Razmještaj funkcija i sadržaja, postojećih i planiranih,  temeljen je na cjelovitosti otočja i sustavnosti. Za sve dvojbene-upitne sadržaje neizostavno treba trajno provjeravati i obrazlagati prikladnost njihovog smještaja unutar ili izvan prostora nacionalnog parka. Bitno povećanje područja koje je uvedeno u funkciju nacionalnog parka, te odlazak dijela dosadašnjih korisnika, uvjetovalo je novi funkcijski sustav NP Brijuni. Prilikom oblikovanja novog sadržajno-funkcionalnog modela imalo se u vidu postojeće neiskorištene ili neodgovarajuće korištene prostore te je predloženi prostorni razmještaj funkcija i sadržaja temeljen na sljedećim načelima: (1)  mogućnostima korištenja postojećih objekata (2)  mogućnostima zamjenske gradnje na lokaciji postojećeg objekta i (3) novu gradnju omogućiti radi povećavanja nužne funkcionalnosti, cjelovitosti postojećih građevinskih sklopova, podizanja razine kvalitete usluge, obnove graditeljskog nasljeđa i u funkciji povećavanja komunikativnosti među otocima.

 

 

Struktura površina NP Brijuni 

prema vrstama korištenja

Ukupna površina

u ha

% udjel u

kopnenoj površini

Vrste-tipovi površina

 

 

 

Središnja zona Veliki Brijun

 

16,4

 

2,2   +

Posjetiteljski prostori najčešće korišteni

51,9

7,0   +

Cestovne prometnice i pristaništa 

 

Golf igralište

29,5

 

78,8

4,0  = 13%

 

10,6   +

Zona rezidencijalnog turizma                                         

61,1

8,3   +

Zona posebne turističke ponude

12,0

1,6  = 21%

Posebni rezervati (ornitološki i šumski)

107,0

14,6   +

Arboretum i posebni poljodjelski prostori

17,8

2,4   +

Ostali prirodni prostori

368,8

49,0 =66%

Ukupno kopneni dio NP Brijuni u ha i %

743,3

100%

Rezervati u moru (3 prostora)

834,6

31,5%

Ukupno morski dio NP Brijuni u ha i %

2.651,7

od morske

Sveukupna površina NP Brijuni

(kopno i more)

 

3.395,0

površine

3.2.3.

Zoniranje prema osnovnim uvjetima zaštite i korištenja prostora

 

3.2.3.1.

Prirodna baština - biljni i životinjski  svijet

 

Šume i šumsko zemljište prostorno je najzastupljenije u promatranom području i kao prirodna vrijednost određuje glavne smjernice prostornog planiranja, koje ih promatra s ciljem zadržavanja šumskih sastojinskih cjelina.

 

Osnovno polazište glede namjene je osigurati potrajnost ekosustava, održavanje općekorisnih funkcija šuma, njihovu biološku raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal te ispunjavanje - sada i u budućnosti - bitnih ekoloških i socijalnih funkcija. Nadalje, treba nastojati na zaštiti divljači i to prvenstveno onih vrsta koje prirodno obitavaju u ekosustavu NP Brijuni.

 

Šume i šumsko zemljište kroz umjetno usitnjene prirodne površine (solitere, krajobrazne jedinice, parkove, smanjene površine šumskih sastojina itd.) odražavaju raznolikost oblika korištenja prostora, i osjetljivi su prostor za unošenje drugih objekata.

 

Za uspostavu konkretnih mjera korištenja tipskih šumskih cjelina, potrebno je šume i šumsko zemljište prostorno urediti kroz njihovu namjenu utemeljenu na stanju šuma (površina, sastojine, zdravstveno stanje, utjecaji) i dosadašnjem uređivanju.

 

Zoniranje područja i smjernice zaštite

 

Zoniranje (privremeno) većeg dijela prostora NP Brijuni obavljeno je na temelju sadašnjih znanstvenih spoznaja. Iz zoniranja je izuzeto područje rezidencijalne zone: Krasnica, Galija i dio obale Velikog Brijuna od uvale Vranjak do uvale Dobrika, te područje posebne namjene: Grunj i Pusti, te rt Peneda i rt Barban.

 

(1) Područja s najstrožim režimom zaštite prirode

Otok Mali Brijun (osim središnjeg dijela), otočići Vrsar, Grunj, Gaza i Obljak i dva lokaliteta uz rezidencijalnu zonu na Velikom Brijunu (posebni rezervat šumske vegetacije - šuma crnike). Zabranjeni su svi zahvati u prirodnim staništima, te uznemirivanje životinja izvan mogućih šetnih staza, dok je na spomenute otočiće dozvoljen dolazak samo zbog znanstvenih istraživanja. Ukloniti sve krupne sisavce.

 

(2) Područje šumskog rezervata na Velikom Brijunu

Od Bizantskog kastruma i posebnog rezervata (Saline - vlažno područje, lokve) do poluotoka Peneda. Obilazak dozvoliti samo po postojećim putovima i planiranim šetnim stazama. Održavanje šuma mora biti pod strogom kontrolom botaničara i šumara. Onemogućiti dolazak i boravak jelena i muflona.

 

(3) Područja posebnih rezervata - ornitoloških

(a) Saline, vlažno područje s tri djelomično zamočvarena jezerca i (b) Otočić Sv. Marko i hridi Supin i Supinić. Onemogućiti uznemirivanje ptica u doba gnježdenja, a u Salinama i u doba selidbe i zimovanja. Dozvoljen dolazak samo zbog znanstvenog istraživanja, a kasnije nakon provedenih istraživanja prema naputku ornitologa omogućiti promatranje ptica posjetiocima uz vodstvo ili iz određenih lokacija.

(4) Područja posebnih rezervata u moru

Čitav prostor morskog akvatorija koji pripada Nacionalnom parku ima status zaštićenog područja. Zadržati postojeći režim zaštite koji je propisan Pravilnikom o unutarnjem redu u NP. Zbog zaštite posebnih vrijednosti morske flore i faune izdvojeni su prostori u kojima vrijede još stroži ili posebni uvjeti zaštite. To su:

·          posebni rezervat u moru (bivša zona zabrane plovidbe oko rezidencijalne zone) u kojem su najbolje očuvani prirodni uvjeti za razvitak biljnih i životinjskih vrsta,

·          posebni rezervat u moru kao prirodno mrjestilište (uvala Javorika - sezonski ograničen pristup plovilima),

·          rezervat u moru - bivši ribnjak (laguna uz golf igralište) gdje je moguće održavati i uzgajati određene biljne i životinjske vrste za (podmorsko) razgledavanje (ili eventualno za povremeno udičarenje).

 

(5) Područja kulturno-povijesnog sadržaja i rekreacije

Otočići Sv.Jerolim i Kozada; veći dio Velikog Brijuna (bez dijela ispod Salina), zona bivše posebne namjena i rezidencijalne zone; središnji dio Malog Brijuna. Zadržati postojeći raspored šuma, parkova, drvoreda, putova i šetnih staza, cvjetnjaka i travnjaka te zadržavanje propisanog broja autohtone divljači u prirodi. Novi građevinski i hortikulturni zahvati u prirodi dozvoljeni su samo uz sukladno ovom Prostornom planu. Postojeće redovito održavanje provoditi prema uputama šumarskih, hortikulturnih i veterinarskih stručnjaka.

 

Smjernice i mjere zaštite flore i faune:

               

(1) Na Velikom Brijunu smanjiti broj unešene biljojedne divljači na broj koji neće bitno utjecati na prirodni sastav i razvoj šumske i travnjačke vegetacije, a da biljojedi pri tome ostanu vidljivi posjetiocima. Po potrebi vršiti prihranjivanje, a uz redovnu kontrolu brojnosti, održavati brojnost i strukturu sanitarnim odstrjelom. U prvoj fazi provedbe ove mjere koja će biti izvršena u roku od dvije godine, mora se smanjiti broj ovih životinja na maksimalno 350 primjeraka, a Državna uprava će za to razdoblje privremeno dozvoliti Javnom poduzeću NP Brijuni prodaju i(li) poklanjanje živih životinja i mesa od sanitamog odstrjela. Ukoliko istraživanja pokažu nužnim trebat će alohtonu vrstu divljači potpuno ukloniti iz prostora NP.

 

(2) Potpuno eliminirati biljojednu visoku divljač s Malog Brijuna i otočića Brijunskog otočja i onemogućiti njen prelazak na Mali Brijun.

 

(3) Postojeće pašnjake prema uputama botaničara postepeno preobraziti u livade košanice svojstvene južnoj Istri.

 

(4) Šumskim sastojinama, prema uputama botaničara i šumara, prema potrebi postupno sadnjom vratiti vrste koje su bile eliminirane utjecajem divljači. Zadržati postojeći režim zaštite od požara.

 

(5) Područje Salina postupno vratiti u što prirodniji izgled, bez drveća i grmlja koje ne pripada flori Brijuna, spriječiti širenje kupine, a obalama jezera dati što prirodniji izgled s karakterističnim obalnim tršćakom. Organizirati izlovljavanje unešenih zelenih žaba iz Bele Crkve kod Apatina, te nakon toga po naputku zoologa izvršiti unašanje vodozemaca svojstvenih južnoj Istri.

 

(6) Na malim otočićima i većem dijelu Malog Brijuna zadržati prirodni sastav i izgled vegetacije.

 

 

(7) Zadržati u postojećem režimu održavanja sve umjetne vodene površine.

 

(8) Zadržati postojeći režim zaštite morske flore i faune, pri čemu posebno paziti da ne dolazi do ilegalnog vađenja prstaca i periski.

 

(9) Osigurati da se u vrijeme gniježđenja ne uznemiruju morske ptice na Sv. Marku, Supinu i Supiniću (spriječiti pristajanje i prilaz čamaca 300 m od obala).

 

(10) Osigurati da se u vrijeme gniježđenja, jesenje i proljetne seobe, te zimovanja ne uznemiravaju ptice močvarice na Salinama.

 

(11) Egzotične životinje zadržati samo u sk