Obvezno plaćanje nameta i život na račun tuđeg rada je dobar za uske skupine ljudi, ali štetan za društvo općenito. Svatko tko nastupa na tržištu volio bi da mu država regulira broj sudionika i minimalne cijene. Nema profesije koja to ne želi. Htjeli su to, primjerice, čak i taksisti ili udruge koje zastupaju autoškole. Svi su se oni služili istim argumentima kad se liberaliziralo tržište – prijetili su da će ostati bez posla ili da će sigurnost biti ugrožena. Danas vidimo da je situacija posve drugačija, a građani više koriste njihove usluge, a sve to značajno manje plaćaju.
Tržišna logika je tu posve jasna – konačni rezultat svake liberalizacije je bolja, kvalitetnija i povoljnija usluga za krajnje korisnike. To je temelj na kojem funkcionira Europska unija i mora postati temelj našeg gospodarstva. Ističemo kako Hrvatska ima 300 reguliranih zanimanja, što je 100 više od prosjeka Europske unije i ta se situacija mora mijenjati ako želimo ići naprijed.
Pozivanje predstavnika komora na 15.000 inženjera koji su članovi komora, moglo bi se istom analogijom poistovjetiti s 4 milijuna stanovnika Republike Hrvatske koje predstavlja Vlada i Sabor, pa ukoliko su predstavnici 4 milijuna stanovnika zaključili da su nameti komora previsoki za domaće gospodarstvo i da su predložene mjere liberalizacije opravdane, onda se očito predstavnici komora nalaze u zabludi sa svojim tezama.
Prijetnje o padu sigurnosti ili o prvostupnicima kao voditeljima gradilišta su besmislene. Svatko od nas može se zapitati bi li prepustio izgradnju svoje obiteljske kuće šefu gradilišta koji je bez relevantnog iskustva? Ne bi i nikada neće. U tom dijelu se radi o poslovnoj odgovornosti svakog poslodavca neovisno da li se radi o odvjetnicima, liječnicima ili građevinarima. U ostalom, prvostupnici i po trenutno važećem zakonu uz ispunjavanje svih zakonskih uvjeta (osim diplome, propisani stručni staž i položeni stručni ispit) mogu voditi gradilišta, tako da nikakav argument predstavnika komora koje dovode u pitanje sigurnost građenja i gubitak poslova inženjera ne postoji.
U tekstu se navodi „Ministarstvo je obmanjivalo javnost“ da su ove izmjene zakona dio procesa uvođenja eura u Republiku Hrvatsku. To su vrlo teške optužbe koje su javno izrečene na račun Ministarstva, a bez ikakvog argumenta. Stvarno stanje je upravo kako Ministarstvo navodi, tj. jedna od zacrtanih mjera u kontekstu iskazivanja namjere pridruživanja Europskom tečajnom mehanizmu ERM II (engl. Exchange Rate Mechanism II), nalazi se u poglavlju 6. Poslovno okruženje.
Sljedeći netočan navod se odnosi na Doing Business ljestvicu i svako vezivanje ovih promjena uz tu ocjenu nije moguće. Kao i pogrešan navod da se Ministarstvo u raspravi oko izmjena zakona pozivalo na institucije EU, da su one uvjetovale ove izmjene, što nije istina. Nije uopće jasno na temelju čega predstavnici komora spominju takve razloge. Kao i brojne druge pogrešne argumente koji su svi već javno pobijani, u predmetnom članku oni se zapravo kao i u cijeloj raspravi oko izmjena zakona olako nabacuju netočnim navodima. Takvi istupi predstavnika komora nisu niti malo profesionalni i narušavaju ugled i čast svih svojih članova, kao i struke u cijelosti.
Inženjerske komore su važan dio sustava i iskreno vjerujemo da će se, nakon ovih zakonskih izmjena koje predstavljaju dio reforme našega društva, predstavnici komora više posvetiti svojim zadaćama te članstvu ponuditi višu razinu profesionalnosti i kvalitetnije usluge. U tom slučaju neće ostati bez dijela novca od članarina koje su se do sada silom zakona morale plaćati. Svi smo mi uvijek spremni platiti za uslugu koja nam je dobra i korisna, ali zato što to želimo – ne zato što nas na to zakon prisiljava.
Poveznica na objavljen ispravak
