Goran Marić, doktor ekonomskih znanosti, dugogodišnji saborski zastupnik, vanjski suradnik na Pravnom fakultetu u Zagrebu na kolegijima Politička ekonomija i Ekonomska politika, na posljednjim parlamentarnim izborima bio je nositelj HDZ-ove liste u šestoj izbornoj jedinici gdje je uspio pobijediti SDP, a u stranci je na kraju izašao kao treći po osvojenim glasovima. Nije pristao biti ministar “ničega”, nakon čega je postao ministar novoustrojenog Ministarstva državne imovine.
Na pitanje treba li država otkupiti Inu od MOL-a, Marić je odgovorio da je Ina strateški gospodarski subjekt.
- Prisjetimo se koliko je posljednjih godina Ina izazivala pozornosti u hrvatskoj javnosti. Nama je kao bitnom dioničaru u Ini bitno da ona dobro posluje. I u ovom statusu Ina zadržava naslov tvrtke od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku. Vrijedna je izazova da Hrvatska otkupi većinski upravljački dio. Tu mogućnost može generirati upravo novi pristup u gospodarenju državnom imovinom, a nikako ideja na razini dnevnog očitovanja, kao što je to učinila Kukuriku vlada na samom odlasku.
Marić je odgovorio i na pitanje ima li već neke ideje ili zakonske prijedloge kako na najbolji način gospodariti državnom imovinom.
- Uz izmjenu i prilagođavanje zakonskog okvira radi pojednostavljenja svih postupaka u pokretanju državne imovine, izradit ćemo strategiju upravljanja državnom imovinom. Mobilizirat ćemo državnu imovinu načinom da smanjimo ili potpuno dokinemo troškove održavanja zapuštene imovine u korist njezina pokretanja i donošenja zarade. Jednako tako, kvalitetnim uvidom i analizom troškova najma rasteretit ćemo plaćanje zakupnine iz državnog proračuna iznajmljivačima aktiviranjem neiskorištenih državnih nekretnina.
Država je vlasnik mnogih nekretnina, zašto onda državna tijela unajmljuju prostore? Treba li uložiti novac u obnovu državnih nekretnina kako bi se mogla preseliti neka državna tijela, ili možda aktualizirati projekt Zagreb na Savi?
- Dobar dio nekretnina nije prikladan zbog rascjepkanosti, nema potrebnih kapaciteta za pojedine korisnike koje ste spomenuli. Jedan dio nije na primjeren način uključen u proces upravljanja, za neke nema potrebnog uvida u specifičnosti ili nije bilo projekcija potreba. Gospodarenje nekretninama zahtijeva disciplinu, organiziranost, procjene, namjene i prenamjene, fleksibilnost. Bilo je i odluka, potaknutih idejom o njihovu aktiviranju, da se vrijedne nekretnine daruju bez nadoknada. I sada, država nema punu evidenciju nekretnina u svom vlasništvu, njome često upravljaju druge pravne pa i fizičke osobe bez utvrđenih odnosa i ugovora. Temeljni pristup u gospodarenju nekretninama je povećanje njihove vrijednosti, što uključuje i obnovu kao opravdan poslovni potez. A o projektu na Savi uvijek je lijepo razgovarati.
Što s državnim kompanijama? Kako ih profesionalizirati da ne budu podložne političkim utjecajima, hoće li se raspisivati natječaji za uprave? Kako povećati prihode i trebaju li kompanije i dalje uplaćivati dobit u proračun?
- Državne tvrtke treba učiniti učinkovitijim, tržišno konkurentnijim. To je svakako moguće, pokazatelji su toga brojne tvrtke u europskom i svjetskom okruženju, da tvrtke koje su u pretežitom državnom vlasništvu su lideri na tržištu. Bitan je način upravljanja i naročito menadžment koji mora odgovoriti na zadatke i očekivanja vlasnika u skladu s ulogom i potencijalima pojedinog društva. No s obzirom na naša iskustva i hrvatske okolnosti, to je veliki izazov i test za svaku politiku. Naglašavam, nije presudan sami politički utjecaj ako on znači odgovornost sudionika tog odnosa, i vlasnika i ljudi kojima je povjereno upravljanje. Štoviše, to je ispit vjerodostojnosti za obje strane i jamstvo pred vlasnikom. Tako neće biti pitanje za vlasnika kako i kamo usmjeriti dobit, u jačanje portfelja, nove projekte ili uplatom u proračun. Ekonomski je najneprihvatljivija varijanta da nema investicijske aktivnosti društva, uz istodobnu neisplatu dobiti u proračun i deponiranu dobit na računima banaka. Nažalost, i takvih slučajeva ima. Natječaji za članove uprava i nadzornih odbora trgovačkih društava će se raspisivati. Javni natječaj daje mogućnost šireg uvida i boljeg izbora glede stručnosti i kompetencije. Iako mislim da se odabir članova nadzornih odbora temelji ponajprije na povjerenju. Takva je u većini slučajeva i praksa zemalja EU. Samo stručno, profesionalno i moralno upravljanje, kvalitetni nadzorni odbori i revizijski uvidi mogu biti jamac uspješnog poslovanja strateških tvrtka. Nije dobro da se veliki poslovni sustavi, zbog svog društvenog značaja, odvoje od utjecaja i nadzora vlasnika. Bitno je naglasiti da bez snažnih subjekata nema snažnog gospodarstva. Samo, ne zaboravimo, i država je subjekt.
Što privatizirati, a što zadržati u državnom vlasništvu?
- Za slikovitost odgovora, država osim strateških društava i društava od posebnog interesa ima udjele u još 456 trgovačkih društava. Od njih, u 248 društava država ima udjel manji od 5 posto, a u 141 manje od 1 posto. Zar se ne nameće logičan zaključak? U tim društvima država nema utjecaja na upravljanje ili je utjecaj beznačajan, pa je prodaja ne samo prihvatljiv pristup već i nužnost. U društvima gdje ima važnog udjela i bitnog utjecaja, više od 20 posto, zbog dugoročnog, specifičnog interesa države i javnog dobra, potrebno je pripremiti stratešku privatizaciju za najbolju cijenu i najbolje uvjete.
Ona društva iz kategorije općeg dobra i strateškog interesa nije prihvatljivo privatizirati. I to nije mantra, to je conditio.
Razgovarao Goran Penić
Jutarnji list, 3.12.2016.
Fotografija: Neja Markičević/CROPIX
Pisane vijesti
