U četvrtak, 5. srpnja 2018. godine, Vlada je prihvatila i u saborski postupak za donošenje uputila Prijedlog Zakona o središnjem registru državne imovine i Prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Prijedloge zakona predstavio je ministar državne imovine Goran Marić.
Prijedlog zakona o Središnjem registru državne imovine, određuje da će Središnji registar državne imovine voditi Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva. Vođenje Središnjega registra državne imovine dosad je bilo uređeno Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske iz 2013. godine, koji je prestao važiti u lipnju ove godine stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom.
Središnji registar državne imovine definira se kao sveobuhvatna i cjelovita, metodološki standardizirana i kontinuirano ažurirana evidencija državne imovine koja obuhvaća svu nefinancijsku i financijsku imovinu Države. Prijedlogom se također definiraju obveznici dostave i unosa podataka te njihove obveze, kao i prekršajne odredbe za obveznike za neispunjavanje.
Zakonom se propisuju tehničke i provedbene pojedinosti kao što su ustrojstvo i način vođenja, te sadržaj Središnjeg registra, način prikupljanja podataka za Središnji registar, dok se podaci koji se javno ne objavljuju, pobliže uređuju i definiraju uredbom.
Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora omogućuje se jednostavnije, djelotvornije i racionalnije upravljanje poslovnim prostorima u vlasništvu Države, te se povećava njihova pravna sigurnost i zaštita.
Mijenjaju se isključivo odredbe koje se odnose na poslovne prostore u državnom vlasništvu, dok su odredbe koje se odnose na prostore u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave ostale neizmijenjene. Postojećim zakupcima kojima istječe ugovor, Država može ponuditi novi ugovor na pet godina pod istim uvjetima samo ako je to ekonomski opravdano, odnosno kada je mjesečni iznos zakupa veći od najveće cijene zakupa po odluci jedinica lokalne samouprave i samo ako je prostor prethodno dan u zakup temeljem javnog natječaja. Ne dopušta se davanje poslovnog prostora u vlasništvu Države u podzakup, na korištenje ili sukorištenje kroz fiktivne ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji, ugovore o franšizi i slično, te se u takvim slučajevima ugovor o zakupu raskida po odredbi Zakona.
Pravno se uređuju razni oblici korištenja prostora u državnom vlasništvu koji s državom iz raznih razloga trenutno nemaju sklopljen ugovor o zakupu.
Zakonom se donose kriteriji po kojima se poslovni prostori u vlasništvu države mogu prodati sadašnjem zakupniku (ne više i korisniku bez ugovora o zakupu).
Poslovni prostori prodavat će se po procijenjenoj vrijednosti koju određuje sudski vještak, a procijenjena vrijednost može se umanjiti za najviše 30%, isključivo za neamortizirana ulaganja sadašnjeg zakupnika koja su utjecala na visinu procijenjene vrijednosti.
Prostori u državnom vlasništvu ne mogu se više prodavati na obročnu otplatu već isključivo jednokratnim plaćanjem.
Temeljem odredaba ovog Zakona, ovlasti za sklapanje ugovora daju se Državnim nekretninama, a pravno se uređuju razni oblici korištenja prostora u državnom vlasništvu u slučajevima kad ne postoji sklopljen ugovor o zakupu, na način da će se svima njima, obrate li se Ministarstvu, ponuditi ugovor o zakupu na tri godine.
Donošenjem ovoga zakona omogućit će se prodaja poslovnih prostora postojećim zakupnicima, kao i raskidanje ugovora o zakupu zakupnicima koji prostore daju u podzakup. Time se planira dodatno potaknuti investicijska aktivnost i novo zapošljavanje, što će izravno utjecati na povećanje prihoda državnog proračuna i rast bruto domaćeg proizvoda Hrvatske.
Pisane vijesti
