U ime Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje i svoje osobno ime izražavam suosjećanje i sućut obitelji, prijateljima i znancima Josipa Kompanovića, koji nas je nažalost napustio nakon višegodišnje borbe s neizlječivom bolešću.
Od stvaranja lijepe naše, u čemu je kao hrvatski branitelj dao svoj dragocjen obol, pa sve do svoje smrti, svu svoju životnu energiju posvetio je malim ljudima, napaćenim prognanicima i povratnicima čiju je sudbinu i sam doživio. Cijelo to vrijeme kao član Upravnog odbora, a kasnije kao predsjednik Zajednice povratnika Hrvatske blisko je surađivao u ratno i poslijeratno vrijeme s Uredom za prognanike i izbjeglice, a kasnije sve do danas sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
Nije bilo lako vratiti 400.000 prognanika na svoja ognjišta niti pronaći krov nad glavom svim izbjeglicama koje se nisu mogle vratiti u svoju domovinu. Upravo je Josip Komapnović sa svojim kolegama u Zajednici povratnika Hrvatske zajedno s mjerodavnim tijelima Republike Hrvatske uspio na tom putu.
Međutim, niti činjenica da više ne postoji nezbrinut prognanik i izbjeglica u Republici Hrvatskoj nije bila dovoljna za opuštanje. Josip Kompanović nastavio je i dalje borbu za prava bivših prognanika i izbjeglica sve do svoje smrti.
Vječna ti hvala
Nikola Mažar
Pisane vijesti
