Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj
70/15 i
127/17), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018. godine, poslovi vezani za osiguravanje smještaja osoba sa odobrenom međunarodnom zaštitom, prenijeti su iz nadležnosti Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u nadležnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, sada Uprave za stambeno zbrinjavanje Ministarstva.
Postupak priznavanja prava na smještaj osobama sa odobrenom međunarodnom zaštitom utvrđuje se Rješenjem koje donosi nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad. U svakom Rješenju naveden je datum od kada je osobi/obitelji odobrena međunarodna zaštita te kraj prava na smještaj, što podrazumijeva dužinu trajanja od dvije godine od dana kada je odobrena međunarodna zaštita.
Ukoliko Hrvatski zavod za socijalni rad utvrdi da osoba sa odobrenom međunarodnom zaštitom ima sredstva kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, Rješenjem o priznavanju prava na smještaj određuje se iznos s kojim osoba sa odobrenom međunarodnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja, kao i režijskih troškova.
Osim po isteku Ugovora o najmu stanova, Hrvatski zavod za socijalni rad u propisanom postupku utvrđuje pretpostavke te ukida Rješenje o pravu za smještaj i u slijedećim slučajevima: na osobi zahtjev korisnika, u slučaju da korisnici bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj, ako bez opravdanog razloga neprekidno duže od 30 dana ne borave na prijavljenoj adresi, ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj, ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobrog gospodara i ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
