Zakon o komunalnom gospodarstvu

Povodom Vašeg upita u kojem izražavate dvojbu o tome je li nadležni ured za poslove komunalnog gospodarstva ovlašten izdati potvrdu iz odredbe članka 132. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 68/18, 110/18 i 32/20) ili je za predmetno nadležno drugo tijelo, skrećemo pozornost da je spomenutom odredbom propisano da potvrda jedinice lokalne samouprave iz stavka 1. toga članka mora sadržavati katastarske i zemljišnoknjižne oznake zemljišta na kojem se nalazi i tvrdnju da se radi o komunalnoj infrastrukturi. S tim u vezi, mišljenja smo kako se radi o aktu predstavničkog tijela lokalne samouprave s obzirom da je ono tijelo koje donosi akte u okviru djelokruga jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

Nadalje, a u pogledu potrebe donošenja odluke o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom za potrebe evidentiranja komunalne infrastrukture sukladno odredbi članka 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu, obavještavamo Vas da je predmetnom odredbom navedenog Zakonom propisano da se u tu svrhu nadležnom tijelu za katastar, uz geodetski elaborat izvedenog stanja komunalne infrastrukture dostavlja potvrda jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi. Dakle, iz spomenute odredbe navedenog Zakona proizlazi da se radi evidentiranja u katastru komunalne infrastrukture iz članka 59. stavka 1. tog Zakona izgrađene do dana stupanja na snagu toga Zakona (a koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje) ne donosi odluka o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi koju ima u vidu odredba članka 62. istog Zakona.

Vezano za dio upita koji se odnosi na plaćanje komunalne naknade za hotele, apartmanska naselja i kampove, odnosno primjenu odredbe članka 97. stavaka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu  u donošenju  rješenje o utvrđenju komunalne naknade, skrećemo pozornost da je spomenutom odredbom navedenog Zakona propisano da za hotele, apartmanska naselja i kampove visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnoga godišnjeg prihoda iz prethodne godine, ostvarenog u hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave. Dakle, ukupan godišnji prihod iz prethodne godine kojeg ima u vidu naprijed citirana odredba čini zbroj svih pojedinačnih godišnjih prihoda iz prethodne godine koji su prihodi ostvareni u svakom pojedinačnom hotelu, apartmanskom naselju i kampu koji se nalazi na području dotične jedinice lokalne samouprave, a visina godišnje komunalne naknade za svaki pojedinačni hotel, apartmansko naselje i kamp koji se nalazi na području dotične jedinice lokalne samouprave ne može biti veća od 1,5% od tako utvrđenog ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine.

Shodno tome, mišljenja smo da je naprijed citiranom odredbom propisano da je najveći iznos komunalne naknade ograničen na razini pojedinačnog subjekta, tj. hotela, apartmanskog naselja ili kampa ali ne visinom ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog samo u tom hotelu, apartmanskom naselju ili kampu, već ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine ostvarenog u svim hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave.

Stoga ako je u određenom slučaju utvrđena visina komunalne naknade za hotel, apartmansko naselje ili kamp manja od spomenutog propisanog maksimalnog iznosa kojeg ima u vidu odredba članka 97. stavka 3. navedenog Zakona, plaća se taj (manji) iznos dok ako bi utvrđeni iznos komunalne naknade bio veći od maksimalnog iznosa kojeg ima u vidu predmetna odredba istog Zakona, u tom slučaju se ne plaća taj iznos već se plaća propisani maksimalni iznos. Kako se radi o zakonski propisanom ograničenju visine godišnje komunalne naknade koji se može odrediti za hotel, apartmansko naselje i kamp, o tome mora voditi računa tijelo nadležno za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu pri čemu u tom pogledu sve relevantne činjenice može utvrđivati sredstvima prikladnim za dokazivanje sukladno Zakonu o općem upravnom postupku.

Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/20-02/131 od 5. ožujka 2021.

Povodom Vašeg dopisa u kojem iznosite dvojbu o tome postoji li mogućnost vraćanja uplaćenog komunalnog doprinosa trgovačkom društvu u slučaju koji opisujete, odnosno u kojem je, kako navodite, investitor zatražio i ishodio rješenje o ukidanju građevinske dozvole, dajemo mišljenje kako slijedi.

Prema odredbi članka 88. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 86/12, 110/18 i 32/20) upravno tijelo poništit će po zahtjevu obveznika komunalnog doprinosa odnosno investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu ako je građevinska dozvola odnosno drugi akt za građenje oglašen ništavim ili poništen bez zahtjeva odnosno suglasnosti investitora dok prema stavku 2. istoga članka rješenjem o poništavanju rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju iz stavka 1. tog članka odredit će se i povrat uplaćenog komunalnog doprinosa u roku koji ne može biti dulji od dvije godine od dana izvršnosti rješenja. Dakle, iz citiranih odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu proizlazi da se povrat uplaćenog komunalnog doprinosa može odrediti u slučaju u kojem je građevinska dozvola odnosno drugi akt za građenje oglašen ništavim ili poništen bez zahtjeva odnosno suglasnosti investitora o čemu se, prema Vašim navodima, u predmetnom slučaju ne radi (građevinska dozvola ja povodom zahtjeva investitora ukinuta).

Nadalje, a uz opisani slučaj povezanu Vašu dvojbu o tome može li se u predmetnom slučaju u smislu odredbe članka 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu uplaćeni iznos komunalnog doprinosa uračunati, tj. koristiti kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor, obavještavamo Vas da se prema mišljenju Ministarstva u slučaju koji opisujete može primijeniti odredba članka 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno sukladno toj odredbi se plaćeni iznos komunalnog doprinosa može uračunati kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor.

Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/20-02/134 od 5. veljače 2021.

Povodom vašeg upita kako navodite „postoji li mogućnost zbog situacije koja je uzrokovana virusom Covidom 19 primjena odredbe članka 95. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu  na način da se donesu rješenja o oslobođenju od plaćanja komunalne naknade za sva domaćinstva na području općine i to za razdoblje od ožujka do lipnja 2020. te je li u tom slučaju potrebno donositi pojedinačna rješenja o oslobađanju svih obveznika od plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor i to za obveze koje su već dospjele te je li kod oslobađanja zakupnika od obveze plaćanja zakupnine za poslovne prostore potrebno dodati anekse postojećim ugovorima o zakupu “ dajemo sljedeće mišljenje.

Odredbom članka 95. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 68/18, 110/18 i 32/20) propisano je da u slučaju nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu o čemu posebnu odluku donosi ministar nadležan za graditeljstvo, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom osloboditi obveznike plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti djelomično ili u potpunosti dok traju te okolnosti.

Dana 20. ožujka 2020. donesena je Odluka o nastupanju posebnih okolnosti, klasa: 804-08/20-01/1, urbroj: 531-01-20-1 koju ima u vidu odredba članka 95. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu koja je u predmetni Zakon unesena Zakonom o dopuni Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 32/20) radi mogućnosti otklanjanja posljedica izvanrednih okolnosti koje su zadesile Republiku Hrvatsku u vidu epidemije bolesti COVID-19 te kojom se odredbom određuje da u slučaju nastupa posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje  koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život ili zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Dakle, Zakon o komunalnom gospodarstvu predvidio je da jedinice lokalne samouprave na temelju Odluke o nastupanju posebnih okolnosti, odnosno predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mogu odlukom osloboditi obveznike plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti djelomično ili u potpunosti dok traju posebne okolnosti, odnosno može odlukom odrediti da se dio neplaćenih sredstava komunalnog doprinosa, odnosno komunalne naknade koristi i za druge namjene različite od namjena propisanih člankom 76. odnosno člankom 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu, međutim nije predvidio mogućnost oslobađanja plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor.

Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/20-02/82, od 2. rujna 2020.

Povodom vašeg upita vezanog za zastaru prava na prisilno izvršenje rješenja o komunalnoj naknadi dajemo sljedeće mišljenje:

Vezano za rješenja o komunalnoj naknadi donesena na temelju starog Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15), skrećemo pozornost da,  prema odredbi članka 23. stavka 5. tog Zakona,  izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. toga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Dakle, na izvršavanje izvršnog rješenja o komunalnoj naknadi, tj. na postupak ovrhe duga komunalne naknade primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16).

Pri tome skrećemo pozornost na odredbu članka 197. stavka 1. Općeg poreznog zakona  kojom je propisano da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu Općeg poreznog zakona, prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15. i 44/16), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16), dovršiti prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16). Dakle, ako je postupak ovrhe komunalne naknade pokrenut do stupanja na snagu Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16) primjenjivat će se odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16), a sukladno kojim odredbama na zastaru duga komunalne naknade prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo ne pazi po službenoj dužnosti, te se na rokove zastare primjenjuju odredbe članka 226. i 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

Odredbom članka 233. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. S tim u vezi, skrećemo pozornost na odredbu članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

Međutim, u slučaju u kojem je postupak ovrhe komunalne naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16), na zastaru duga komunalne naknade primjenjuju se odredbe članka 109. Općeg poreznog zakona, te su  prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo dužni paziti na zastaru po službenoj dužnosti. Naime, prema odredbi članka 109. stavka 6. Općeg poreznog zakona, na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno je paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja.
 Vezano, pak, uz rješenja o komunalnoj naknadi donesena na temelju novog Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 108/18 31/20), ističemo da se, prema odredbi članka 100. stavka 3. tog Zakona, rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisano drukčije. Opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima uređen je Općim poreznim zakonom. Dakle, postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi (ispitni postupak, uputa o pravnom lijeku, način dostave i rok, žalbeni rok i dr.) te njegova ovrha provodi se po odredbama Općeg poreznog zakona kao za porezno rješenje, pri čemu se supsidijarno primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku. Naime, prema odredbi članka 4. Općeg poreznog zakona na postupanje poreznih tijela primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku ako Općim poreznim zakonom nije uređeno drugačije.

Također, obavještavamo vas da se na zastaru duga komunalne naknade za obveze utvrđene rješenjima o visini komunalne naknade donesenim na temelju novog Zakona o komunalnom gospodarstvu primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o poreznoj zastari. Prema članku 108. Općeg poreznog zakona pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći. To znači da zastara prava i obveze tijela uprave jedinice lokalne samouprave, u čijem je djelokrugu komunalno gospodarstvo, na utvrđivanje i naplatu komunalne naknade počinje teći istekom godine u kojoj je utvrđena obveza, te zastarijeva istekom 6 godina počevši od tog dana.
           
Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/19-02/177, od 9. travnja 2020.

Povodom zatražene upute o postupanju u vezi s odlukom Ustavnog suda kojom je ukinut članak 92. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 68/18) kojim je propisano da se garažni i poslovni prostor unutar vojne građevine i građevinsko zemljište unutar vojne lokacije ne smatraju garažnim i poslovnim prostorom te građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u smislu odredbi citiranog članka, obavještavamo vas da nakon što je ukinut članak 92. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu Republika Hrvatska kao vlasnik vojnih građevina i građevinskih zemljišta unutar vojnih lokacija više nije oslobođena od plaćanja komunalne naknade za garažne i poslovne prostore unutar vojne građevine i građevinsko zemljište unutar vojne lokacije. Ukidanjem spomenutog članka jedinica lokalne samouprave više nije ograničena u svom ustavnom pravu na slobodno raspolaganje vlastitim prihodima (koje podrazumijeva pravo na autonomno odlučivanje o svim aspektima tih prihoda, tj. i o eventualnom oslobođenju obveznika od plaćanja komunalne naknade) nego je prema odredbi članka 95. stavka 1. točke 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ovlašteno samostalno propisivati opće uvjete i razloge zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalne naknade.

Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/18-02/134, od 22. siječnja 2019.

Pitanje: Člankom 59. stavkom 1. točkom 3. ZKG-a propisano je da su javna parkirališta komunalna infrastruktura, dok je člankom 60. stavkom 3. istog Zakona propisano da su javna parkirališta uređene javne površine koje se koriste za parkiranje motornih vozila i/ili drugih cestovnih vozila s pripadajućom opremom na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Mora li (javno) parkiralište na dan stupanja ZKG-a biti na zemljištu u vlasništvu JLS-a da bi ga JLS mogao proglasiti javnim dobrom u općoj uporabi ili ono može postati vlasništvom JLS-a odlukom o proglašenju javnim dobrom u općoj uporabi, te upisom u zemljišne knjige kao vlasništvo JLS-a (sukladno članku 61. stavku 5. ZKG-a) ?

Odgovor: Prema definiciji iz članka 60. stavka 3. ZKG-a komunalna infrastruktura su samo ona javna parkirališta koja se na zemljištu u vlasništvu JLS-a. To znači da se odluka o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi određenog parkirališta na temelju odredbe članka 62. stavka 1. ZKG-a može donijeti samo ako je to parkiralište na zemljištu u vlasništvu JLS-a. Također, to znači da parkiralište koje na dan stupanja na snagu ZKG-a nije vlasništvo JLS-a ne predstavlja komunalnu infrastrukturu pa se u katastru i zemljišnim knjigama ne može evidentirati, odnosno upisati na način propisan odredbama članka 132. ZKG-a. Obzirom na definiciju iz članka 60. stavka 3. ZKG-a, navedeno se odnosi i na javne garaže koje nisu u vlasništvu JLS-a ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost pružanja usluga parkiranja.

Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/18-02/133, od 11. prosinca 2018.

Pitanje: Da li se obračunava komunalni doprinos za izgradnju komunalne infrastrukture konkretno nerazvrstane ceste ako JLS sklopi ugovor u smislu članka 165. i 167. Zakona o prostornom uređenju. Naime, ako sukladno članku 165. investitor komunalne infrastrukture sklopi ugovor s JLS o izgradnji komunalne infrastrukture sukladno stavku 5. navedenog članka JLS može ugovoriti, između ostaloga povrat dijela sredstava utrošenih za izgradnju komunalne infrastrukture ili djelomično prebijanje s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa u slučaju građenja građevina komunalne infrastrukture. Člankom 77. stavkom 4. novog ZKG propisano je između ostaloga da se ne plaća komunalni doprinos za izgradnju komunalne infrastrukture u konkretnom slučaju nerazvrstane ceste. Da li u navedenom slučaju, kada je JLS već sklopila s investitorom ugovor o izgradnji komunalne infrastrukture i procijenila komunalni doprinos za izgradnju nerazvrstane ceste prema odredbama starog Zakona o komunalnom gospodarstvu može, kada građevinska dozvola postane pravomoćna, obračunati komunalni doprinos za nerazvrstanu cestu ili se primjenjuje odredba članka 77. stavak 4. i na nerazvrstanu cestu se ne obračunava komunalni doprinos?

Odgovor: Prema odredbi članka 77. stavka 4. točke 1. ZKG-a komunalni doprinos ne plaća se za građenje i ozakonjenje, uz ostalo, komunalne infrastrukture. Budući je nerazvrstana cesta komunalna infrastruktura za njezino se građenje ne plaća komunalni doprinos bez obzira na to tko je njezin investitor i kakve je ugovore s JLS sklopila. Imajući u vidu navode iz upita posebno skrećemo pozornost da odredba članka 165. stavka 5. Zakona o prostornom uređenju kojom je propisana mogućnost prebijanja troškova građenja komunalne infrastrukture i komunalnog doprinosa kojeg treba platiti investitor i odredba članka 169. istog Zakona kojom je propisana obveza prebijanja uloženih sredstava u financiranje uređenja građevinskog zemljišta i komunalnog doprinosa, prije svega, imaju u vidu komunalni doprinos koji investitor, odnosno zainteresirana osoba moraju platiti u vezi s građenjem građevine kojoj će infrastruktura služiti, a ne s komunalnim doprinosom za građenje komunalne infrastrukture za čije se građenje taj doprinos niti ne plaća.

Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/18-02/133, od 11. prosinca 2018.

Povodom vašeg upita od 18. rujna 2018. godine vezanog uz primjenu članka 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18), dajemo sljedeće mišljenje.
Odredbom članka 89. stavka 1. Zakona o komunalnom doprinosu propisano je da se iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa, odnosno investitor.

Dakle, ako ste platili komunalni doprinos za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto, a „novi investitor“ planira graditi na istom zemljištu za koje je plaćen komunalni doprinos, mišljenja smo da se „novi investitor“ u tom slučaju može zatražiti da mu se plaćeni komunalni doprinos uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa, ako je to pravo na njega pisanim putem prenio obveznik komunalnog doprinosa, odnosno druga osoba na koju je to pravo bilo preneseno.

Mišljenje Ministarstva klasa: 363-01/18-02/77, od 12. listopada 2018.