Područje komunalnog gospodarstva

Molimo uputu vezano uz članak 1. Zakona o grobljima i čl. 4. stavak 7. Zakona o pogrebničkoj djelatnosti.  Budući da  su ove odredbe u suprotnosti u reguliranju pratećih objekata na grobljima, a mi moramo podnijeti zahtjev nadležnom Gradskom uredu za dobivanje statusa pogrebnika, molimo uputu koju odredbu primijeniti, odnosno na koju se odredbu pozvati.
Zakonom o grobljima uređuje se izgradnja, korištenje i upravljanje grobljem. Groblje je definirano kao ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, komunalna infrastruktura i u pravilu prateće građevine.

Odredbama članka 1. stavka 3. Zakona o grobljima propisano je da se pratećim građevinama u smislu toga Zakona smatraju krematorij, mrtvačnica, dvorana za izlaganje na odru, prostorije za ispraćaj umrlih i sl.

Odredbama članka 1. stavka 4. Zakona o grobljima propisano je da se prateće građevine grade unutar ograđenog prostora zemljišta koje čini groblje, odnosno izvan toga prostora ako je to planirano prostornim planom jedinice lokalne samouprave.
Nadalje, odredbama članka 4. stavka 7. Zakona o pogrebničkoj djelatnosti propisano je da je Pogrebni centar objekt izvan groblja sa svim službenim i radnim prostorijama za ispraćaj i kremaciju umrle osobe te profesionalno i pijetetno obavljanje pogrebničke djelatnosti u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima koji se odnose na uvjete prostora i opreme za kremaciju umrle osobe.

Prema odredbama članka 8. stavka 1. Zakona o pogrebničkoj djelatnosti propisano je koje se djelatnosti smatraju pogrebničkom djelatnosti u smislu toga Zakona (na primjer: preuzimanje i prijevoz umrle osobe ili posmrtnih ostataka od mjesta smrti; organizacija prijevoza i prijevoz umrle osobe u Republici Hrvatskoj i iz Republike Hrvatske u inozemstvo u skladu s posebnim zakonima i međunarodnim sporazumima; organizacija i ishođenje dokumentacije za prijevoz umrle osobe ili posmrtnih ostataka; organizacija pogreba ili ispraćaja i druge prateće djelatnosti navedene u tom članku Zakona).

Prema mišljenju ovog Ministarstva, gore navedena odredba Zakona o pogrebničkoj djelatnosti nije u koliziji s odredbom Zakona o grobljima, jer je izgradnja Pogrebnog centra dopuštena kao mogućnost, a ne obveza, a prateće građevine se grade unutar ograđenog prostora zemljišta koje čini groblje, odnosno izvan prostora ako je to planirano prostornim planom jedinice lokalne samouprave, kako je definirano odredbama Zakona o grobljima.

Osim toga, izgradnja Pogrebnog centra zahtijeva ispunjavanje dodatnih uvjeta u svezi s prostornim planovima, zaštitom okoliša i ostalim propisima koji se odnose na uvjete koje trebaju zadovoljiti prostori i oprema za kremaciju umrle osobe.
Skrećemo pozornost na odredbe članka 28. Zakona o pogrebničkoj djelatnosti kojima je propisano da stupanjem na snagu toga Zakona prestaju važiti odredbe određenih članaka Zakona o komunalnom gospodarstvu koje se odnose na prijevoz pokojnika. Slijedom navedenog sve odredbe Zakona o grobljima, kao posebnog Zakona primjenjuju se i ostaju i dalje na snazi.

Treba li se uz uplatnicu za plaćanje naknade za dodjelu grobnog mjesta na trajno korištenje dostaviti i rješenje o dodjeli?
Odredbama članka 13. stavka 1. Zakona o grobljima (Narodne novine broj 19/98 i 50/12) propisano je da Uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje. Rješenje se donosi u upravnom postupku sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09) i prema Odluci o grobnoj naknadi koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Stranka se može žaliti na doneseno rješenje prema uputi o pravnom lijeku koje svako rješenje mora sadržavati. 

Moram li dopustiti dimnjačaru čišćenje dimnjaka i platiti mi tu uslugu budući da ne koristim kruta goriva? Imam u kući plinski bojler koji mi redovito servisira ovlaštena tvrtka.
Odredbama članka 24. stavka 1. podstavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18) propisano je da se obavljanje dimnjačarskih poslova smatraju uslužnom komunalnom djelatnošću u smislu toga Zakona.
Prema odredbama članka 25. stavka 5. istog Zakona pod dimnjačarskim poslovima podrazumijeva se čišćenje i kontrola dimnjaka,  dimovoda i uređaja za loženje u građevinama. Jedinice lokalne samouprave svojom odlukom pobliže uređuju pitanja načina organizacije i obavljanja te komunalne djelatnosti pa tako i način i učestalost čišćenja i kontrole dimnjaka, cijenu usluge, nadzor nad obavljanjem dimnjačarske službe, kaznene odredbe za prekršaje koje mogu počiniti građani odnosno dimnjačari, kao i druga pitanja važna za obavljanje ove djelatnosti na određenom području.

Slijedom navedenog, obvezni ste dopustiti dimnjačaru pristup dimnjaku radi kontrole i čišćenja i platiti mu za učinjenu uslugu sukladno donesenoj Odluci jedinice lokalne samouprave. Napominjemo da servisiranje bojlera nije komunalna nego gospodarska djelatnost i da se razlikuje od dimnjačarskih poslova.

Detaljne informacije u vezi odredbi Odluke o dimnjačarskim poslovima možete zatražiti direktno od upravnog odjela svog grada odnosno općine.

Mogu li jedinice lokalne samouprave nekim aktom predvidjeti, organizirati, omogućiti te izvesti ukapanje više ljudi u zajedničku grobnicu u sklopu mjesnog/gradskog groblja? Točnije radi se o ljudima koji nemaju poznatih nasljednika, te su živjeli do smrti u domovima pod državnom skrbi, domovima za bolesne odrasle osobe i sl., a nemaju plaćana grobna mjesta niti nasljednike koji bi ih održavali i plaćali?
Odredbama članka 18. stavka 1. Zakona o grobljima (Narodne novine broj 19/98 i 50/12) propisano je da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno donijeti propise, između ostalih, o mjerilima i načinu dodjeljivanja i ustupanja grobnih mjesta na korištenje, vremenskim razmacima ukopa u popunjena grobna mjesta te o načinu ukopa nepoznatih osoba. Zakon o grobljima ne sadrži odredbe o obvezi jedinice lokalne samouprave da donese propise o načinu ukopa osoba koje nemaju poznate nasljednike, osoba koje su živjele do smrti u domovima pod državnom skrbi ili u domovima za bolesne odrasle osobe.

Međutim, Zakon o grobljima ne priječi jedinice lokalne samouprave da aktom predstavničkog tijela propišu način ukopa tih osoba te da ustanove u kojima su te osobe boravile oslobode plaćanja naknade za dodjelu grobnog mjesta i godišnje grobne naknade.

Moja obitelj namjerava urediti grobno mjesto, izgraditi spomenik, međutim, načelnik općine gdje se nalazi grob, ne daje pristanak na prijedlog uređenja groba. Sporno je pitanje betonske ploče oko groba, koje su postavljene oko svih dosadašnjih spomenika koji su rađeni do prije 1-2 mjeseca, a od sada se više ne smiju, unatoč opomeni graditelja da je bez toga nestabilan spomenik. Da li načelnik može sam donijeti odluku kako se treba graditi spomenik na grobu? Da li postoji zakon o uređenju grobova?
Člankom 10. stavkom 1. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj 19/98 i 50/12) propisano je da grobljem upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom (uprava groblja). Stavkom 2. istoga članka je propisano da upravljanje grobljem razumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima. Stavkom 4. istoga članka je propisano da su o uređenju i održavanju dodijeljenih grobnih mjesta dužni se brinuti korisnici. Pravilnikom o grobljima („Narodne novine“ broj 19/1998) pobliže se uređuju osnovni normativi o prostornim i tehničkim uvjetima kod planiranja izgradnje groblja i pratećih građevina.

U vezi Vašeg problema po pitanju betonskih ploča oko groba, upućujemo Vas da se još jednom pismeno obratite upravi groblja i da obrazložite razlog zbog kojega se navedene ploče trebaju postaviti. Ukoliko je moguće, zatražite od izvođača spomenika da Vam dostavi pismenu potvrdu da bi se spomenik bez postavljenih ploča mogao urušiti, naravno u slučaju da je to istina. Ujedno zatražite od uprave groblja pismeno očitovanje u vezi istoga odnosno dozvolu za uređenje nadgrobnog spomenika.

Mogu li se, obavljanje poslova dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, te veterinarsko-higijeničarske usluga koje obuhvaćaju skupljanje i uklanjanje životinjskih  lešina sa javne površine radi njihovog uništavanja utvrditi  kao komunalne djelatnosti od lokalnog značaja?
Člankom 26. stavkom 2. Zakona  o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18 dalje ZKG) propisano je da osim djelatnosti iz članaka 22. i 24. ovog Zakona, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i drugu djelatnost koja se smatra komunalnom djelatnosti: 1.ako se takvom djelatnošću kontinuirano zadovoljavaju potrebe od životnog značenja za stanovništvo na području JLS; 2.ako po svom sadržaju i značenju djelatnost predstavlja nezamjenljiv uvjet života i rada u naselju; 3. ako je pretežno uslužnog karaktera i 4. ako se obavlja prema načelima komunalnog gospodarstva.

Obzirom da jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, prema mišljenju ovog Ministarstva, navedena djelatnost kojoj je svrha očuvanje zdravlja pučanstva  po svom značenju može se smatrati komunalnom djelatnošću u smislu ZKG-u.

Međutim, proglašavanjem ovih djelatnosti komunalnom, jedinica lokalne samouprave samo naglašava važnost iste u osiguranju zdravlja lokalnog stanovništva. Ovim aktom se ni na koji način ne utječe na primjenu odredbi zakonskih i pod zakonskih propisa  koji uređuju način provođenja ove djelatnosti niti se mogu  mijenjati zakonski uvjeti  pod kojima te zdravstvene ustanove odnosno druge pravne osobe koje samostalno, osobnim radom obavljaju tu djelatnost.

Tko može obavljati  komunalne djelatnosti?
Komunalne djelatnosti obavljaju se na način propisan u članku 33. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 68/18, dalje u tekstu Zakon). Zakonom  je propisano da komunalnu djelatnost mogu obavljati: 1. trgovačko  društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave zajedno 2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, 3. služba –vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave 4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji, 5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti.

Prema odredbama stavka 2. istog članka više jedinica lokalne samouprave može zajednički organizirati obavljanje komunalne djelatnosti na jedan od načina iz stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga članka.

Prema odredbama stavka 3. ovog članka propisano je da pravne osobe iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovog članka i jedinica lokalne samouprave u slučaju iz točke 3. istog stavka imaju status javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom.
 
Tko može obavljati komunalnu djelatnost održavanje groblja i krematorija?
Komunalnu djelatnost održavanje groblja i krematorija unutar groblja odnosno upravljanje grobljima može obavljati samo  komunalna tvrtka, odnosno javna ustanova u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i služba - vlastiti pogon kojeg osniva jedinica lokalne samouprave.

Da li je prodaja pogrebne  opreme  komunalna djelatnost?
Prodaja pogrebne  opreme nije   komunalna djelatnost i ona se može obavljati po tržišnim principima.

Kako se utvrđuju cijene komunalnih usluga?
Odredbom članka 55. stavka 1.  Zakona  o komunalnom gospodarstvu izrijekom je propisano da je isporučitelj komunalnih usluga dužan za cjenik komunalnih usluga i za svaku njegovu izmjenu ili dopunu pribaviti prethodnu suglasnost općinskog načelnika, gradonačelnika i gradonačelnika Grada Zagreba, odnosno izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na području kojem se isporučuje predmetna komunalna usluga. Prijedlog za davanje suglasnosti za izmjenu ili dopunu cjenika komunalnih usluga,uz podatke o vrsti komunalne usluge i način obračuna i plaćanja te usluge, te strukturu cijene i datum od kojega se primjenjuje cijena, sadrži: 1.predloženu novu cijenu komunalne usluge i njezinu strukturu 2. postotak promjene cijene u odnosu na postojeću i 3. razloge za promjenu cijene s detaljnim obrazloženjem i izračunom. Ako se gradonačelnik odnosno općinski načelnik jedinice lokalne samouprave ne očituje u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijedloga za pribavljanje prethodne suglasnosti, smatra se da je suglasnost dana.

Ako je obavljanje uslužne komunalne djelatnosti organiziralo više jedinica lokalne samouprave i ako gradonačelnik odnosno općinski načelnik jedne ili više jedinica lokalne samouprave uskrati prethodnu suglasnost na cjenik komunalnih usluga , odnosno na njegovu izmjenu ili dopunu, cjenik odnosno njegove izmjene ili dopune primjenjuju se ako suglasnost, dade gradonačelnik odnosno općinski načelnik jedinice lokalne samouprave koja ima većinski dio dionica odnosno udjela u trgovačkom društvu odnosno većinska osnivačka prava u javnoj ustanovi. Isporučitelj komunalne usluge dužan je cjenik komunalne usluge objaviti na svojoj oglasnoj ploči i na svojim mrežnim stranicama. Isporučitelj komunalne usluge dužan je pridržavati se cjenika komunalnih usluga.

Uređivanje organizacije i rada dimnjačarske službe, rokova čišćenja dimnjaka i nadzora nad radom dimnjačarske službe.
Prema odredbi članka 24. stavak 1. podstavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu, obavljanje dimnjačarskih poslova smatra se uslužnom komunalnom djelatnošću koja se, kao i ostale djelatnosti prema tom Zakonu i prema odredbama članka 19. stavak 1. podstavak 3. i članka 19.a. stavak 2. podstavak 3 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 33/01, 129/05, 109/07 i 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15 i 123/17), obavlja u samoupravnom djelokrugu jedinice lokalne samouprave.

Nadalje, prema odredbi članka 73. stavak 1. potonje spomenutog Zakona, obavljanje poslova koji su u samoupravnom djelokrugu jedinice lokalne samouprave uređuje njezino predstavničko tijelo (općinsko, odnosno gradsko vijeće) odlukom ili drugim općim aktom.

Dakle, na temelju navedenih odredbi naprijed spomenutih zakona, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ovlašteno je donijeti odluku kojom se uređuje organizacija rada dimnjačarske službe, rokove čišćenja dimnjaka i druga pitanja bitna za osiguranje obavljanja navedene službe.

Koju naknadu plaća korisnik grobnog mjesta prema Zakonu o grobljima (Narodne novine 19/98, 50/12)?
Prema članku 2. Zakona o grobljima, groblja su komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, dakle općina ili gradova.

Upravljanje grobljem razumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima.

Sukladno članku 10. Zakona, grobljem upravljaju pravne osobe na način i prema uvjetima propisanim posebnim propisom. Taj posebni propis je Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine  br. 68/18)- u daljnjem tekstu: ZKG. Sukladno članku 31. ZKG trgovačkim društvima i javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost održavanja groblja i krematorija unutar groblja i djelatnost usluge ukopa i kremiranja pokojnika u krematoriju unutar groblja dodijeljene su određene javne ovlasti u okviru kojih rješavaju u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba (korisnika usluga) koje uprave groblja pružaju. Protiv upravnih akata koje donesu ova javnopravna tijela može se izjaviti žalba nadležnom upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva.

Jedna od takvih javnih ovlasti je propisana člankom 13. Zakona o grobljima koji propisuje da uprava groblja donosi rješenje o dodjeli grobnog mjesta na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu. Pri tome je uprava groblja vezana propisom koji sukladno članku 18. Zakona o grobljima donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave kojim se među inim propisuju i uvjeti i mjerila za plaćanje naknade kod dodjele grobnog mjesta.

Od gornje naknade treba razlikovati  godišnju naknadu za korištenje koju je korisnik grobnog mjesta dužan plaćati svake godine dok koristi grobno mjesto.

Koju naknadu može naplaćivati uprava groblja?
Prema Zakonu o grobljima, uprava groblja ima pravo naplatiti dvije naknade. Prva je naknada jednokratna i naplaćuje se prilikom davanja grobnog mjesta na korištenje na neodređeno vrijeme i o tome uprava groblja donosi rješenje. Drugu naknadu korisnik plaća godišnje za  korištenje grobnog mjesta, a neplaćanjem iste kroz zakonom propisano razdoblje od 10 godina  smatra se napuštanjem grobnog mjesta/grobnice s kojim uprava groblja može slobodno raspolagati, tj.  može ga  ponovo dodijeliti na korištenje pod uvjetom da je od posljednjeg ukopa u taj grob proteklo 15 godina, odnosno da je od ukopa u grobnicu proteklo 30 godina.

Kojom komunalnom djelatnošću je obuhvaćeno čišćenje snijega na nerazvrstanim cestama?
Člankom 23. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj 68/18, 110/18 i 32/20) propisano je da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. Pri tome je posebni propis kojim se uređuje popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja cesta Pravilnik o održavanju cesta („Narodne novine" broj  90/14 i 3/21) kojim je  propisano da se pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju, između ostalog, poslovi zimske službe u okviru kojih se izvode radovi čišćenja snijega i leda kao i posipanje protiv poledice. Dakle, čišćenje snijega i leda na nerazvrstanim cestama podrazumijevaju se komunalnom djelatnošću održavanja nerazvrstanih cesta. 

Člankom 24. stavkom 1. točkom 3. ZKG-a usluga ukopa definirana je kao uslužna djelatnost, a člankom 33. stavkom 1. točkom 5. istog Zakona propisano je da komunalne djelatnosti može, između ostalog, obavljati i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti. Zanima nas pod kojim uvjetima obavljanje usluge ukopa pokojnika unutar groblja možemo povjeriti obrtu registriranom za obavljanje pogrebničkih djelatnosti sa položenim ispitom za pogrebnika?
Prema članku 24. stavku 1. točki 3. ZKG-a usluge ukopa i kremiranje pokojnika u krematoriju unutar groblja određene su kao uslužne djelatnosti, a prema članku 52. istog Zakona sredstva za financiranje obavljanja uslužnih komunalnih djelatnosti osiguravaju se iz cijene usluge. Prema članka 48. stavku 1. istog Zakona na temelju pisanog ugovora jedinica lokalne samouprave može povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obavljanje komunalnih djelatnosti koje se financiraju isključivo iz njezina proračuna. Budući da se usluge ukopa i kremiranje pokojnika u krematoriju unutar groblja financiraju iz cijene usluge, a ne isključivo iz proračuna jedinice lokalne samouprave, obavljanje te djelatnosti ne može se povjeriti fizičkoj ili pravnoj osobi na temelju pisanog ugovora, a niti putem koncesije. Ovo potonje, stoga jer je člankom 44. stavkom 1. istog Zakona propisano da se putem koncesije mogu obavljati samo komunalne djelatnosti pružanja usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama, pružanja usluga javnih tržnica na malo, komunalnog linijskog prijevoza putnika, obavljanja dimnjačarskih poslova te održavanja javne rasvjete.

Da li predstavničko tijelo JLS mora na temelju članka 34. ZKG-a donijeti odluku o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti u slučajevima u kojem komunalnu djelatnost obavlja trgovačko društvo osnovana prema ranije važećim propisima?
Ne mora! Naime, prema članku 133. stavku 1. ZKG-a trgovačko društvo, javna ustanova i vlastiti pogon, osnovani za obavljanje komunalnih djelatnosti na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.), nastavljaju s radom kao trgovačko društvo, javna ustanova i vlastiti pogon prema tom Zakonu. Međutim skrećemo pozornost na stavak 2. istoga članka prema kojemu su jedinica lokalne samouprave te društvo i ustanova iz stavka 1. toga članka dužni uskladit akte o osnivanju, statute i druge opće akte s tim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona, osim u slučaju propisanom člankom 134. istog Zakona.

Provodi li se postupak javne nabave iz članka 50. ZKG-a u slučajevima u kojima JLS odlukom povjerava obavljanje komunalnih djelatnosti trgovačkom društvu koje je u 100% njenom vlasništvu?
Ne provodi se postupak javne nabave jer se u takvom slučaju obavljanje komunalne djelatnosti povjerava odlukom predstavničkog tijela JLS-a koja se donosi na temelju članka 34. stavka 1. ZKG-a. Međutim, s tim u vezi skrećemo pozornost da je jedinica lokalne samouprave kao javni naručitelj prije donošenja odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti trgovačkom društvu na temelju članka 50. ZKG-a dužna provjeriti jesu li ispunjeni uvjet iz članka 33. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 120/16) i to posebice uvjet propisan stavkom 1. točkom 2. tog članka tj. obavlja li trgovačko društvo neku drugu tržišnu djelatnost u postotku većem od 20%. Naime, prema odredbama članka 33. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi taj se Zakon ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi koje javni naručitelj dodjeljuje drugoj pravnoj osobi ako: 1. nad tom pravnom osobom javni naručitelj samostalno ili zajedno s drugim javnim naručiteljima obavlja kontrolu sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama, 2. pravna osoba pod kontrolom obavlja više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanju zadataka koje joj je povjerio jedan ili više javnih naručitelja koji nad njome provode kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima jedan ili više tih javnih naručitelja provode kontrolu i 3. nema izravnog udjela privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom, osim sudjelovanja privatnog kapitala koje je obvezno na temelju odredaba posebnog zakona, u skladu s osnivačkim Ugovorima, a koji nema značajke kontroliranja i blokiranja i koji ne vrši odlučujući utjecaj na tu pravnu osobu.

Postupci nabave za djelatnosti iz područja komunalnog gospodarstva provode se prema odredbama Zakona o javnoj nabavi. Da li se i te nabave unose u Plan nabave koji se izrađuje sukladno Zakonu o javnoj nabavi i vodi u EOJN-u i da li se i ti ugovori i narudžbenice unose u Registar ugovora koji se vodi temeljem Zakona o javnoj nabavi u EOJN-u?
Prema Zakonu o javnoj nabavi svi postupci nabave koju provode javni naručitelji, sektorski naručitelj ili drugi subjekt u slučajevima određenim tim Zakonom provode se u skladu s tim Zakonom. Davanje objašnjenja u vezi s primjenom Zakona o javnoj nabavi u djelokrugu je Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, a na koje vas s tim u vezi upućujemo.

U čemu se treba sastojati usklađenje vrijednosti temeljnog kapitala i vrijednosti dionica ili udjela u trgovačkim društvima/javnim ustanovama s Zakonom, a čija je obveza propisana člankom 134. ZKG-a ?
Prema odredbi članka 134. ZKG-a jedinice lokalne samouprave uskladit će vrijednost temeljnog kapitala i vrijednost dionica ili udjela u trgovačkim društvima odnosno vrijednost udjela u javnim ustanovama s tim Zakonom u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Pitanje vrijednost temeljnog kapitala i vrijednost dionica ili udjela u trgovačkim društvima uređeno je odredbom članka 35. ZKG-a prema kojoj se obavljanje komunalnih djelatnosti može povjeriti trgovačkom društvu u kojemu jedinica lokalne samouprave odnosno više jedinica lokalne samouprave u slučaju zajedničke organizacije obavljanja komunalne djelatnosti ima sve dionice odnosno udjele. Prema, pak, odredbi članka 37. stavka 1. osnivač javne ustanove koja se osniva za obavljanje komunalne djelatnosti može biti samo jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave u slučaju zajedničke organizacije obavljanja komunalne djelatnosti.
 

Člankom 59. stavkom 1. točkom 3. ZKG-a propisano je da su javna parkirališta komunalna infrastruktura, dok je člankom 60. stavkom 3. istog Zakona propisano da su javna parkirališta uređene javne površine koje se koriste za parkiranje motornih vozila i/ili drugih cestovnih vozila s pripadajućom opremom na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Mora li (javno) parkiralište na dan stupanja ZKG-a biti na zemljištu u vlasništvu JLS-a da bi ga JLS mogao proglasiti javnim dobrom u općoj uporabi ili ono može postati vlasništvom JLS-a odlukom o proglašenju javnim dobrom u općoj uporabi, te upisom u zemljišne knjige kao vlasništvo JLS-a (sukladno članku 61. stavku 5. ZKG-a)?
Prema definiciji iz članka 60. stavka 3. ZKG-a komunalna infrastruktura su samo ona javna parkirališta koja se na zemljištu u vlasništvu JLS-a. To znači da se odluka o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi određenog parkirališta na temelju odredbe članka 62. stavka 1. ZKG-a može donijeti samo ako je to parkiralište na zemljištu u vlasništvu JLS-a. Također, to znači da parkiralište koje na dan stupanja na snagu ZKG-a nije vlasništvo JLS-a ne predstavlja komunalnu infrastrukturu pa se u katastru i zemljišnim knjigama ne može evidentirati, odnosno upisati na način propisan odredbama članka 132. ZKG-a. Obzirom na definiciju iz članka 60. stavka 3. ZKG-a, navedeno se odnosi i na javne garaže koje nisu u vlasništvu JLS-a ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost pružanja usluga parkiranja.

Člankom 67. i 72. ZKG propisano je da se programi građenja komunalne infrastrukture i programi održavanja komunalne infrastrukture donose istodobno s donošenjem Proračuna JLS. Nadalje, člankom 129. stavkom 1. istog Zakona propisano je da programi gradnje i programi održavanja komunalne infrastrukture kao i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade doneseni do stupanja na snagu ZKG-a važe do isteka kalendarske godine za koju su doneseni, dok je stavkom 2. istog članka propisana obveza JLS-a da programe građenja komunalne infrastrukture, programe održavanja komunalne infrastrukture i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) donesu najkasnije 30 dana prije dana isteka kalendarske godine za koju su doneseni ti programi odnosno odluke. Da li se spomenuti programi donose istovremeno s proračunom JLS-a ili najkasnije 30 dana prije dana isteka kalendarske godine za koju su doneseni ti programi, odnosno odluke?
Članak 129. ZKG-a je sadržan u prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona i odnosi se na postupanje JLS do isteka 2018. godine. Prema stavku 1. tog članka programi gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i programi održavanja komunalne infrastrukture doneseni za 2018. godinu važe do isteka kalendarske godine za koju su doneseni tj. do isteka 2018. godine. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) donesene do stupanja na snagu ZKG-a (tj. 4. kolovoza 2018. godine) važe do isteka kalendarske godine tj. do isteka 2018. godine. Prema stavku 2. istog članka JLS su obvezne program građenja komunalne infrastrukture, program održavanja komunalne infrastrukture i odluku o vrijednosti boda komunalne naknade (B), najkasnije 30 dana prije dana isteka kalendarske godine za koju su doneseni programi odnosno odluke tj. najkasnije 30 dana prije isteka 2018. godine. Kraj takvog stanja stvari mišljenja smo da je navedeni rok instrukcijski i da se predmetni programi moraju donijeti sa proračunom, pa ako se proračun donosi nakon tih 30 dana prije isteka 2018. godine, da to nije protivno odredbi članka 129. ZKG-a.
 

Člankom 80. stavkom 1. ZKG-a propisano je da se zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa određuju s obzirom na uređenost i opremljenost zone komunalnom infrastrukturom i položaj područja zone u jedinici lokalne samouprave. Što u smislu navedene odredbe predstavlja pojam "područje zone"?
Pojam "područje zone" u kontekstu spomenute odredbe ZGK-a predstavlja dio teritorija jedinice lokalne samouprave određen odlukom o komunalnom doprinosu na kojemu se naplaćuje komunalni doprinos prema jediničnoj vrijednosti komunalnog doprinosa određenoj tom odlukom za tu zonu.

U članku 78. stavku 1. podstavku 2. ZKG-a određuje se jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po pojedinim zonama u JLS. U istom nije razrađeno koji se parametri kod određivanja jedinične vrijednosti uzimaju. Primjerice, stari ZKG je odredio da se jedinična vrijednost utvrđuje po vrsti objekata i uređaja komunalne infrastrukture, a novim ZKG-om je to izostavljeno. Koji parametri se obvezno moraju uzeti kod utvrđivanja vrijednosti komunalnog doprinosa?
Odredbom članka 78. stavka 1. točke 2. ZKG-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se određuje jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po pojedinim zonama u jedinici lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: jedinična vrijednost komunalnog doprinosa). Dakle, tom se odredbom propisuje tko i kojim aktom određuje jediničnu vrijednost komunalnog doprinosa. Način i kriteriji za određivanje jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa propisani su odredbama članaka 79. i 80. ZKG-a. Prema tim odredbama jedinična vrijednost komunalnog doprinosa određuje se za pojedine zone u jedinici lokalne samouprave tako da je ta vrijednost najviša za prvu zonu, a manja za svaku iduću zonu. Zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa određuju se s obzirom na uređenost i opremljenost zone komunalnom infrastrukturom i položaj područja zone u jedinici lokalne samouprave, a položaj područja zone u jedinici lokalne samouprave određuje se s obzirom na: 1. udaljenosti od središta u naselju, 2. mrežu javnog prijevoza, 3. dostupnost građevina javne i društvene namjene, 4. dostupnost građevina opskrbe i usluga i 5. prostorne i prirodne uvjete (prostorna atraktivnost, zona visoke, srednje ili niske gustoće stanovanja, zaštićene kulturno-povijesne cjeline, opći mikroklimatski uvjeti, negativni utjecaji na okoliš – zrak, voda, tlo, buka). Također, ovim je odredbama propisano da jedinična vrijednost komunalnog doprinosa za prvu zonu u jedinici lokalne samouprave ne može biti viša od 10% prosječnih troškova građenja kubnog metra (m³) građevine u Republici Hrvatskoj, a koje troškove ministar nadležan za graditeljstvo objavljuje u "Narodnim novinama".

ZKG-om nije propisano da visina komunalnog doprinosa ovisi o namjeni građevine pa se postavlja pitanje smije li jedinica lokalne samouprave odlukom o komunalnom doprinosu različito utvrditi jediničnu vrijednost komunalnog doprinosa ovisno o namjeni građevine (npr. stambeni, poslovni ili proizvodni prostor)? Dakle, smije li biti različita jedinična vrijednost komunalnog doprinosa u istoj zoni za različitu namjenu. Da li se Odlukom o komunalnom doprinosu smiju odrediti različite jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa, jedne jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (u postupku po legalizaciji), a druge u postupku izdavanja akta za gradnju temeljem Zakona o gradnji?
Prema odredbi članka 78. stavka 1. točke 2. ZKG-a jedinična vrijednost komunalnog doprinosa određuje se odlukom o komunalnom doprinosu po pojedinim zonama u jedinici lokalne samouprave. Odredbama članaka 79. i 80. istog Zakona uređeno je pitanje određivanja jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa i zona u jedinici lokalne samouprave za naplatu tog doprinosa. Tim odredbama, a niti drugim odredbama istog Zakona nije omogućeno određivanje jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa ovisno o namjeni građevine. Odredbom, pak, članka 78. stavka 1. točke 4. ZKG-a propisano je da se odlukom o komunalnom doprinosu propisuju opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa. Sukladno citiranoj odredbi, mišljenja smo da je odlukom o komunalnom doprinosu moguće (dopušteno) propisati djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjene zgrade.

Da li je moguće u odluku o komunalnom doprinosu ugraditi, kako bi se jednoznačno odredila namjena zgrade odnosno građevine?
Ne može i nema potrebe jer se jedinični iznos komunalnog doprinosa ne propisuje obzirom na namjenu građevine.

Mogu li se sukladno ZKG-u, a koji Zakon je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. godine, sredstva komunalnog doprinosa trošiti i za održavanje komunalne infrastrukture od dana stupanja tog Zakona na snagu ili je potrebno donijeti novu Odluku o komunalnom doprinosu, te Program gradnje i održavanja?
Obavještavamo vas da je odredbom članka 130. stavcima 1. i 3. propisano da će jedinice lokalne samouprave donijeti odluke o komunalnom doprinosu iz članka 78. stavka 1. toga Zakona i odluke o komunalnoj naknadi iz članka 95. stavka 1. toga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona, te da do stupanja na snagu odluka iz stavaka 1. i 2. toga članka ostaju na snazi odluke o komunalnom doprinosu, odluke o komunalnoj naknadi i odluke o komunalnom redu s mjerama za njihovo provođenje, donesene na temelju zakona koji su važili prije stupanja na snagu toga Zakona. Stoga smo mišljenja da se sredstva komunalnog doprinosa mogu trošiti sukladno odlukama o komunalnom doprinosu koje su donesene sukladno ranije važećem Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 26/03 (pročišćeni tekst), 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14) i za održavanje komunalne infrastrukture, a sve do donošenja odluka o komunalnom doprinosu sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18). U pogledu, pak, Programa gradnje i održavanje, napominjemo da je odredbom članka 129. stavcima 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18), propisano da programi gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, programi održavanja komunalne infrastrukture i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) doneseni do stupanja na snagu toga Zakona važe do isteka kalendarske godine za koju su doneseni, te da će jedinice lokalne samouprave donijeti program građenja komunalne infrastrukture iz članka 68. stavka 1. toga Zakona, program održavanja komunalne infrastrukture iz članka 72. stavka 1. toga Zakona i odluku o vrijednosti boda komunalne naknade (B) iz članka 98. stavka 1. toga Zakona, najkasnije 30 dana prije dana isteka kalendarske godine za koju su doneseni programi odnosno odluke iz stavka 1. toga članka.

U slučaju oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa više nije obveza odlukom o komunalnom doprinosu utvrditi i izvore sredstava iz koji će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa. Člankom 126. ZKG-a propisano je da postupci donošenja upravnih akata započeti po prijašnjem Zakonu o komunalnom gospodarstvu do dana stupanja na snagu novog Zakona o komunalnom gospodarstvu dovršit će se prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona. Da li to znači da je jedinica lokalne samouprave u tekućoj proračunskoj kalendarskoj godini u slučaju oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa u započetom postupku po starom ZKG-u, dužna osigurati sredstva iz kojih će se namiriti oslobođena sredstva komunalnog doprinosa, a u slučaju oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa u postupku započetom po novom ZKG-u, nije dužna osigurati sredstva iz kojih će se namiriti oslobođena sredstva komunalnog doprinosa, a napominjemo radi se o istoj proračunskoj godini?
Odredbom članka 126. stavka 1. ZKG-a propisano je da će se postupci donošenja upravnih akata započeti po Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) do dana stupanja na snagu ZKG-a dovršit prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona. Također, odredbom članka 130. stavka 3. ZKG-a do stupanja na snagu odluka o komunalnom doprinosu koje će biti donesene na temelju ZKG-a ostavljene su na snazi odluke o komunalnom doprinosu donesene na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.). Dakle, ZKG-om je omogućeno donošenje rješenja o komunalnom doprinosom na temelju tog Zakona, a u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu donesenom prije stupanja na snagu tog Zakona. Obzirom na navedeno, postojanje dužnosti osiguranja sredstva iz kojih će se namiriti oslobođena sredstva komunalnog doprinosa ne ovisi nužno o zakonu na temelju kojega se donosi rješenje o komunalnom doprinosu već o odluci o komunalnom doprinosu u skladu s kojom se donosi rješenje o komunalnom doprinosu.

Povodom vašeg upita vezanog uz izračun obujma zgrade za obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u konkretnom slučaju ozakonjenja zgrade, koji navodite, projektant kod utvrđivanja obujma gospodarske zgrade obračunao obujam zgrade kao otvorenog dijela zgrade, odnosno kao zapreminu prostora do visine jedan metar od gornje kote površine poda zgrade, a da ste mišljenja da se u konkretnom slučaju ne radi o otvorenom dijelu građevine, te da bi se obračun obujma zgrade trebao obračunati kao zapremina zatvorenog dijela zgrade, obavještavamo vas kako slijedi.
Prema odredbi članka 4. stavka 1. Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa ("Narodne novine", br. 136/06, 135/10, 14/11 i 55/12) kod utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa, uz zapreminu zatvorenog dijela neke građevine uračunavaju se i loggie, natkrivene terase, odnosno natkriveni dijelovi terasa, trijemovi, natkriveni prolazi i drugi dijelovi te građevine koji nisu zatvoreni, ali su natkriveni i omeđeni prema van, s time da se prema odredbi stavka 2. tog članka zapremina otvorenih dijelova građevine u tom slučaju utvrđuje u m³ kao stvarna zapremina tih prostora do visine jedan metar od gornje kote površine njihovog poda, te odgovara stvarnoj tlocrtnoj površini u m² poda tih prostora ili dijelova prostora koji su natkriveni.

U kojem se roku, nakon pravomoćnosti građevinske dozvole mora donijeti rješenje o komunalnom doprinosu, odnosno ako se ne pristupi građenju, da li se nakon očitovanja stranke može izdavanje rješenja prolongirati do najkasnije prijave početka građenja.
ZKG-om je propisan rok od kojega se mora donijeti rješenje o komunalnom doprinosu, a ne i rok do kojega se može to rješenje donijeti. Rok do kojega se to rješenje može donijeti propisan je odredbama OPZ-a kojima je uređena zastara.

Tko je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa kada je vlasnik zemljišta Republika Hrvatska ili JLS, kao npr. kada se ozakonjuje građevina na k.č. koja nije u privatnom vlasništvu? Kad su vlasnik i investitor dvije fizičke ili pravne osobe da li je umjesto pisanog ugovora, dovoljna izjava investitora o preuzimanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
Tko je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa propisano je odredbom članka 77. stavka 1. ZKG-a. Prema toj odredbi komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Shodno citiranoj odredbi mišljenja smo da za obvezivanje investitora koji nije vlasnik zemljišta na plaćanje komunalnog doprinosa nije dovoljna samo njegova (jednostrana) izjava već da je s time suglasan i vlasnik zemljišta. Naime, pisani ugovor kojega ima u vidu citirana odredba, obzirom na prava i obveze vezane uz komunalni doprinos, podrazumijeva dvostrano obvezni ugovor tj. ugovor za čije je sklapanje potrebno očitovanje volje vlasnika zemljišta i investitora. Međutim, tko je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa u slučaju ozakonjenja zgrade koju je investitor izgradio na tuđem zemljištu propisano je odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Prema toj odredbi podnositelj zahtjeva (za ozakonjenje), odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti, uz ostalo, komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Dakle, u to slučaju obveznik plaćanja komunalnog doprinosa je podnositelj zahtjeva za ozakonjenje iako ne postoji ugovor kojeg ima u vidu odredba članka 77. stavka 1. ZKG-a.

Da li se obračunava komunalni doprinos za izgradnju komunalne infrastrukture konkretno nerazvrstane ceste ako JLS sklopi ugovor u smislu članka 165. i 167. Zakona o prostornom uređenju. Naime, ako sukladno članku 165. investitor komunalne infrastrukture sklopi ugovor s JLS o izgradnji komunalne infrastrukture sukladno stavku 5. navedenog članka JLS može ugovoriti, između ostaloga povrat dijela sredstava utrošenih za izgradnju komunalne infrastrukture ili djelomično prebijanje s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa u slučaju građenja građevina komunalne infrastrukture. Člankom 77. stavkom 4. novog ZKG propisano je između ostaloga da se ne plaća komunalni doprinos za izgradnju komunalne infrastrukture u konkretnom slučaju nerazvrstane ceste. Da li u navedenom slučaju, kada je JLS već sklopila s investitorom ugovor o izgradnji komunalne infrastrukture i procijenila komunalni doprinos za izgradnju nerazvrstane ceste prema odredbama starog Zakona o komunalnom gospodarstvu može, kada građevinska dozvola postane pravomoćna, obračunati komunalni doprinos za nerazvrstanu cestu ili se primjenjuje odredba članka 77. stavak 4. i na nerazvrstanu cestu se ne obračunava komunalni doprinos?
Prema odredbi članka 77. stavka 4. točke 1. ZKG-a komunalni doprinos ne plaća se za građenje i ozakonjenje, uz ostalo, komunalne infrastrukture. Budući je nerazvrstana cesta komunalna infrastruktura za njezino se građenje ne plaća komunalni doprinos bez obzira na to tko je njezin investitor i kakve je ugovore s JLS sklopila. Imajući u vidu navode iz upita posebno skrećemo pozornost da odredba članka 165. stavka 5. Zakona o prostornom uređenju kojom je propisana mogućnost prebijanja troškova građenja komunalne infrastrukture i komunalnog doprinosa kojeg treba platiti investitor i odredba članka 169. istog Zakona kojom je propisana obveza prebijanja uloženih sredstava u financiranje uređenja građevinskog zemljišta i komunalnog doprinosa, prije svega, imaju u vidu komunalni doprinos koji investitor, odnosno zainteresirana osoba moraju platiti u vezi s građenjem građevine kojoj će infrastruktura služiti, a ne s komunalnim doprinosom za građenje komunalne infrastrukture za čije se građenje taj doprinos niti ne plaća.

Da li se plaćeni komunalni doprinos za građenje na istom ili drugom zemljištu može prenijeti na drugog investitora, odnosno novog vlasnika građevinskog zemljišta ako to zatraži (dozvoli) investitor koji je prethodno platio komunalni doprinos.
Može, u slučaju koji je uređen odredbom članka 89. stavka 1. ZKG-a. Naime, prema toj odredbi iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava se kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa, odnosno investitor. U drugim slučajevima ne može.

Kada se odlučuje o visini komunalnom doprinosu po prijavi početka građenja, a upravno tijelo nakon uvida u projekt je u dvojbi da li za zahvat treba građevinska dozvola ili samo glavni projekt, tko je nadležan za odlučivanje da li treba građevinska dozvola ili ne treba?
Utvrđivanje akta koji je potreban za građenje određenog akta nije predmet postupka donošenja rješenja o komunalnom doprinosu pa se ovo pitanje u tom postupku ne ispituje.

Člankom 96. stavkom 1. ZKG-a propisano je da se područja zona u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada određuju s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom. Što u smislu spomenute odredbe ZKG-a predstavlja pojam "područje zone"?
Pojam "područje zone" u kontekstu spomenute odredbe ZGK-a predstavlja dio teritorija jedinice lokalne samouprave određen odlukom o komunalnoj naknadi na kojemu se naplaćuje komunalna naknada, a za koji se dio teritorija istom odlukom propisuje koeficijent zone (Kz) bitan za izračun iznosa komunalne naknade.

Da li je, sukladno članku 95. stavku 1. točki 5. ZKG-a, za nekretnine važne za JLS koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade mora utvrditi korisna površina po četvornom metru (m²) i donijeti rješenje o oslobađanju od plaćanja komunalne naknade, ili se u odluci o komunalnoj naknadi smije navesti da se komunalna naknada ne plaća za određene nekretnine (a to su nekretnine važne za JLS)? Napominjem da je točkom 6. istog stavka propisano da se odlukom o komunalnoj naknadi određuju i uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalne naknade (u kojem slučaju se donosi rješenje o oslobađanju od plaćanja komunalne naknade).
U oba se slučaja odlukom o komunalnoj naknadi određuju slučajevi oslobađanja od plaćanja komunalne naknade, odnosno slučajevi u kojima se odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja te naknade, te se u oba slučaja u konkretnim slučajevima o djelomičnom ili potpunom oslobađanju donosi rješenje od strane upravnog tijela.

Da li obveznici komunalne naknade plaćaju cjelokupni iznos komunalne naknade odjednom ili JLS može odlukom o komunalnoj naknadi godišnji iznos rasporedit na više mjeseci plaćanja (kvartalno, svaki mjesec i sl.)?
Prema odredbi članka 95. stavka 1. točke 4. ZKG-a predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se određuje rok plaćanja komunalne naknade, a prema odredbama članka 101. stavka 1. točke 4. i 5. istog Zakona rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje se mjesečni iznos komunalne naknade, odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada plaća mjesečno i rok za njezino plaćanje. Dakle, rok plaćanja komunalne naknade (godišnje, kvartalno ili mjesečno) u određenoj jedinici lokalne samouprave se propisuje odlukom o komunalnoj naknadi, a rok plaćanja iste u konkretnom slučaju se u skladu s tom odlukom određuje rješenjem o komunalnoj naknadi.

Da li se vrijednost boda za izračun komunalne naknade utvrđuje za mjesečno ili godišnje razdoblje?
Mišljenja smo da se vrijednost boda može utvrditi na mjesečnoj ili na godišnjoj razini (alternativno). To, naravno, mora biti vidljivo iz odluke o visini boda, te iz rješenja o komunalnoj naknadi u kojem, pored mjesečnog iznosa komunalne naknade u jednoj točci izreke rješenja u drugoj točki izreke mora biti naznačen godišnji iznos komunalne naknade.

Je li JLS dužna donijeti odluku o vrijednosti boda ako se neće promijeniti u odnosu na sadašnju vrijednost boda?
JLS je dužna donijeti novu odluku o vrijednosti boda komunalne naknade (B) i u slučaju da se vrijednost boda ne mijenja. Naime, člankom 129. stavkom 3. ZKG-a je propisano da se nakon isteka kalendarske godine za koju su doneseni programi održavanja komunalne infrastrukture i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) (tj. nakon isteka 2018. godine) rješenje o komunalnoj naknadi može donijeti samo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) donesenim na temelju ZKG. Prema članku 130. stavku 1. ZKG-a odluke o komunalnoj naknadi moraju se donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZKG-a tj. do 4. veljače 2019. godine.

Člankom 44. Zakona o vatrogastvu propisano je da predstavničko tijelo općine, grada i Grada Zagreba može za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi i dobrovoljnih vatrogasnih društava donijeti odluku o uvođenju ili povećanju komunalne naknade glede financiranja vatrogastva. Visinu komunalne naknade treba uskladiti sa zahtjevima iz Plana zaštite od požara jedinice lokalne samouprave. Da li i dalje jedinice lokalne samouprave mogu donijeti Odluku o povećanju komunalne naknade za financiranje vatrogastva kojom bi se iznos komunalne naknade obračunat prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 68/18) povećao za određeni postotak, npr. petnaest posto (15%)?
Odredbom članka 91. stavka 2. ZKG-a propisano je za što se može koristiti komunalna naknada. Prema toj odredbi komunalna naknada je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture. Prema, pak, odredbi članka 100. stavka 1. istog Zakona rješenje o komunalnoj naknadi donosi se u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B). Budući da se komunalna naknada ne može koristiti za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi i dobrovoljnih vatrogasnih društava te imajući u vidu da je ZKG noviji Zakon od Zakona o vatrogastvu pa se rješenje o komunalnoj naknadi ne može donijeti u skladu s predmetnom posebnom odlukom koja se donosi na temelju Zakona o vatrogastvu, mišljenja smo da donošenje takve odluke nema i ne može imati utjecaja na komunalnu naknadu.

Prema članku 92. stavku 2. ZKG-a komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. istog članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. U praksi JLS u odlukama o komunalnoj naknadi određuju područja zona za naplatu komunalne naknade na način da nabrajaju nazive naselja (zaseoka), odnosno u urbanom području ulice, koja, odnosno koje spadaju u pojedine zone (područja), pri čemu pojedini rubni dijelovi tih naselja, odnosno ulica nemaju javnu rasvjetu. Da li to znači da se komunalna naknada ne plaća u tim dijelovima naselja odnosno ulica u kojima javna rasvjeta ne postoji, iako ista postoji na području zone za koju je određen koeficijent zone (Kz) bitan za izračun iznosa komunalne naknade?
Budući da ne postoje propisani standardi opremanja naselja javnom rasvjetom, to je za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade odlučno da se javna rasvjeta obavlja u naselju kojem pripada pojedina nekretnina pri čemu nije odlučno da u nekim ulicama naselja infrastruktura javne rasvjete nije izgrađena. U tom smislu pojam „područje“ može se smatrati pojmom „naselje.“

Da li se otvoreni tip terase sa montažnom nadstrešnicom koja se po potrebi može zatvoriti, a koju koriste ugostiteljski objekti za obavljanje svoje djelatnosti, smatra zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti ili poslovnim prostorom? Isto pitanje vrijedi za terase bez nadstrešnica. Naime, članak 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom navodi kako je poslovni prostor svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, ali i svako pokretno mjesto (kombi i dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga. Isto tako, da li se parkirališta uz poslovni prostor (primjerice parkirališta trgovačkih centara) smatraju građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti? Što je sa zemljištem na kojem nije izgrađena nikakva građevina odnosno na kojem nema niti asfaltne podloge već samo postoji šljunčana podloga, a koje autoprijevoznici koriste za parkiranje transportnih vozila?
Nadstrešnica, bez obzira na to da li se može ili ne može zatvoriti u smislu odredbe članka 3. stavka 1. podstavka 27. Zakona o gradnji predstavlja zgradu, odnosno građevinu pa se za prostor u istoj ne može uzeti da predstavlja zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Dakle, radi se o poslovnom prostoru. Prema dosadašnjoj upravno pravnoj praksi Ministarstva parkirališta uz poslovni prostor i površine koje se koriste za parkiranje vlastitih vozila ne smatraju se zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti.

Da li je prema ZKG-u moguće i dalje obračunavati komunalnu naknadu za stambeni dio vojnih objekata, odnosno za vojnu građevinu u svrhu smještaja Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva obrane?
Moguće je, kako to proizlazi iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-I-3019/2018 i U-I-3337/2018 od 30. listopada 2018. kojom je ukinuta odredba članka 92. stavka 5 ZKG-a kojom je bilo propisano da se garažni i poslovni prostor unutar vojne građevine i građevinsko zemljište unutar vojne lokacije ne smatraju se garažnim i poslovnim prostorom te građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, a za koje se u smislu odredbi ZKG-a plaća komunalna naknada.

Člankom 92. stavkom 1. točkom 4. ZKG-a propisano je da se komunalna naknada plaća za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost. Treba li zemljište, izvan granica građevinskog područja, da bi bilo predmetom plaćanja komunalne naknade, odgovarati pojmu građevinskog zemljišta iz Zakona o prostornom uređenju i gradnji (da je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina), ili je dovoljno da služi obavljanju poslovne djelatnosti?
Obzirom na definiciju iz odredbe članka 92. stavka 3. ZKG-a, prema kojoj se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, a koje se nalazi izvan granica građevinskog područja ne mora odgovarati pojmu građevinskog zemljišta iz Zakona o prostornom uređenju i gradnji da bi se za njega plaćala komunalna naknada. Naime, prema odredbi članka 3. stavka 1. ZKG-a pojmovi u smislu tog Zakona imaju značenje određeno posebnim zakonima kojima se uređuju upravna područja prostornoga uređenja i gradnje te drugim posebnim zakonima, ako tim Zakonom nije propisano drukčije. Također, s tim u vezi skrećemo pozornost da Zakon o prostornom uređenju i gradnji nije na snazi.

ZKG jasno definira što se smatra neizgrađenim građevinskim zemljištem. Odredbom članka 4. stavak 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 20/18.) propisano je: "Katastarske čestice zemljišta unutar granice građevinskog područja površine veće od 500 m2 i katastarske čestice zemljišta izvan granice građevinskog područja planirane dokumentima prostornog uređenja za izgradnju, koje su u evidencijama Državne geodetske uprave evidentirane kao poljoprivredno zemljište, a koje nisu privedene namjeni, moraju se održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju i u tu se svrhu koristiti do izvršnosti akta kojim se odobrava građenje, odnosno do primitka potvrde glavnog projekta". Odredbom članka 16. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" br. 20/18.) propisano je da (1) Neizgrađeno građevinsko zemljište u vlasništvu države, koje je po uporabnom svojstvu poljoprivredno zemljište, može se dati u zakup fizičkoj ili pravnoj osobi za poljoprivrednu namjenu do privođenja namjeni koja je određena prostornoplanskom dokumentacijom. (2) Zemljište iz stavka 1. ovoga članka ne može se koristiti za: a) podizanje trajnih nasada b) izgradnju građevina u svrhu poljoprivredne proizvodnje. Da li se za neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, koje je grad dao na privremeno korištenje kao poljoprivredno zemljište treba naplaćivati komunalna naknada? Da li takva zemljišta koja su sukladno prostornoplanskoj dokumentaciji neizgrađena građevinska, ali dana na korištenje kao poljoprivredna samim time postaju poljoprivredna zemljišta sve do izdavanja akta o građenju?
Prema odredbi članka članak 3. stavka 1. ZKG-a pojmovi u smislu tog Zakona imaju značenje određeno posebnim zakonima kojima se uređuju upravna područja prostornoga uređenja i gradnje te drugim posebnim zakonima, ako ZKG-om nije propisano drukčije. Prema, pak, odredbi članka 92. stavka 4. tog Zakona neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Dakle, za određivanje sadržaja pojma neizgrađenog građevinskog zemljišta za koje se plaća komunalna naknada nisu od utjecaja odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu već citirana odredba ZKG-a i odredbe zakona kojima se uređuju upravna područja prostornoga uređenja i gradnje kojima su propisani uvjeti za mogućnost građena na određenom zemljištu unutar građevinskog područja. Slijedom navedenog, vlasništvo zemljišta, način na koji se zemljište koristi i sklapanje spomenutog ugovora nisu od utjecaja na utvrđivanje postoji li za određeno neizgrađeno građevinsko zemljište obveza plaćanja komunalne naknade.

Koji su kriteriji za određivanje da je zgrada ruševina? (u praksi je bilo problema sa usuglašavanjem stavova korisnika i naših službenika na terenu oko statusa zgrade kao ruševine)
Pojam ruševine zgrade je definiran odredbom članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji. Prema toj odredbi ruševina zgrade su ostaci zgrade koja je zbog oštećenja ili nedostatka pojedinih dijelova izgubila svoja svojstva zbog čega nije prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni, a koja se zbog toga ne rabi najmanje pet godina. Ako se ne radi o ruševini zgrade komunalna naknada se plaća po pravilima za stambeni, odnosno poslovni prostor.

Da li se postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi, uključujući ispitni postupak, rok za žalbu, uputu o pravnom lijeku i način dostave, provodi po ZUP-u ili po OPZ-u?
Prema odredbi članka 100. stavka 3. ZKG-a rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ZKG-om nije propisano drukčije. Opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima uređen je OPZ-om. Dakle, Postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi (ispitni postupak, uputa o pravnom lijeku, način dostave i rok, žalbeni rok i dr.) te njegova ovrha provodi se po odredbama OPZ-a kao za porezno rješenje, pri čemu se supsidijarno primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku. Naime, prema odredbi članka 4. OPZ-a na postupanje poreznih tijela primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku ako OPZ-om nije uređeno drugačije.

Da li uz rješenje o komunalnoj naknadi treba/mora biti priložen podatak na temelju kojeg je obračunata korisna površina za svako rješenje ili se tu uzima u obzir članak 87 OPZ-a (primjerice vlasnički list, rješenje o izvedenom stanju, zapisnik o izvršenoj geodetskoj izmjeri)?
ZGK-om, a niti OPZ-om nije propisano da bi uz rješenje o komunalnoj naknadi trebao/morao biti priložen kakav podatak. Mogućnost, pak, primjene odredbe članka 87. OPZ-a u postupku donošenja rješenja o komunalnoj naknadi ovisi o podacima kojima upravno tijelo raspolaže, odnosno koji su mu poznati. Naime, prema odredbi tog članka porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate ili 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa. Dakle, rješenje o komunalnoj naknadi može se donijeti bez provedbe ispitnog postupka ako upravno tijelo raspolaže, odnosno ako su mu poznati podaci potrebni za donošenje tog rješenja.

Po donošenju novih Odluka o vrijednosti boda i komunalnoj naknadi, a u skladu sa ZKG-om u 2019. godini donosit ćemo nova rješenja o komunalnoj naknadi. Da li pritom možemo koristiti postojeću bazu podataka obzirom da je velik dio trenutnih obveznika zaduženo kao korisnik nekretnine na temelju dostavljenih nam izjava?
Imajući u vidu odredbu članka 94. stavka 2. ZKG-a prema kojoj je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti upravnom tijelu nastanak te obveze, odnosno promjenu tih podataka, mišljenja smo da je u navedenim postupcima moguće koristiti relevantne podatke kojima raspolaže nadležno upravno tijelo, a koje je prikupilo u postupcima donošenja rješenja o komunalnoj naknadi na temelju ranije važećeg zakona.

Da li je dozvoljeno u istoj koverti zajedno slati rješenja o obvezivanju za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda?
Nije zabranjeno, ali rješenja moraju biti donesena odvojeno, a iz dostavnice mora biti vidljivo da su dostavljena oba rješenja.

Kako utvrditi neto korisnu površinu kada objekt ima podrumski prostor, kotlovnicu i sl. te tavanski prostor koji nije tavanski stan?
Komunalna naknada se ne obračunava po četvornome metru (m²) površine objekta. Naime, prema odredbi članka 99. stavka 1. podstavka 1. ZKG-a komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“ broj 40/97) gdje je propisano da se korisna površina stana određuje primjenom norme HRN U.C2.100 odnosno da je korisna površina stana zbroj svih podnih površina računajući između završno obrađenih površina zidova pomnoženih odgovarajućim koeficijentima određenima za pojedine prostorije.

Obveza plaćanja komunalne naknade nastaje danom nastanka pravne osnove korištenja nekretnine, a obveznik je dužan prijaviti nastanak obveze. Molim pojašnjenje tko se smatra obveznikom prijave nastanka obveze u slučajevima kupoprodaje, darovanja, stavljanja novosagrađene nekretnine na tržište, nasljeđivanja.
U smislu odredbe članka 94. stavka 2. ZKG-a obveznikom koji je dužan prijaviti nastanak obveze plaćanja komunalne naknade je osoba koja je vlasni, odnosno korisnik nekretnine. U slučaju kupoprodaje i darovanja nekretnine to će biti vlasnik nekretnine koji je nekretninu prodao, odnosno darovao, a u slučaju nasljeđivanja to je svakako vlasnik koji je naslijedio nekretninu.

Na koji način nadležno upravno tijelo, sukladno članku 94. stavku 1. točki 4. ZKG-a, treba utvrditi početak korištenja nekretnine koja se koristi bez pravnog osnova?
Za utvrđivanje činjenice početka korištenja nekretnine bez pravne osnove potrebno je provesti potpuni upravni postupak i izvesti sve dokaze (očevid, saslušanje svjedoka, izjava stranke i dr.) kako bi se utvrdila činjenica početka korištenja nekretnine. Naime, prema članku 51. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09) ispitni postupak provodi se kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Službena osoba odredit će izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari. Prema stavku 1. članka 58. istog Zakona službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

Odredbom članka 94. stavka 1. ZKG-a propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje: 1. danom izvršnosti uporabne dozvole odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole, 2. danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine, 3. danom pravomoćnosti odluke tijela javne vlasti kojim se stječe vlasništvo nekretnine, 4. danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove. Da li se, ako je ugovor na temelju kojeg se stječe pravo vlasništva sklopljeni 7. 9. 2018. godine obveza plaćanja komunalne naknade obračunava od tog dana ili od 1. dana u mjesecu, tj. u rečenom primjeru od 1. 9. 2018. godine ? Ako je ugovor o zakupu sklopljen 10.8.2018. godine, a njime su ugovorne strane ugovorile početak korištenja prostora od strane zakupoprimca od 1.8. 2018. godine, da li je sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi ispravno kao početak obveze plaćanja komunalne naknade utvrditi dan 1. 8.2018. ili dan 10. 8.2018. godine kada je sklopljen ugovor?
Ako stranke ugovore datum korištenja prije sklapanja ugovora, mišljenja smo da bi trebalo poštivati ugovornu volju stranaka i komunalnu naknadu obračunati od dana kad su stranke ugovorile početak korištenja nekretnine, pa i u slučaju kada je taj datum prije sklapanja ugovora. U navedenim slučajevima potrebno je mjesečni iznos komunalne naknade podijeliti po danima te obračunati prema danima u mjesecu od kada počinje korištenje prostora novog korisnika, a do tog dana obračunati po istom osnovu obvezu za dosadašnjeg korisnika, te to navesti u izreci rješenja (samo za početni mjesec korištenja).

Člankom 101. stavkom 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da se rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje, između ostalog, mjesečni iznos komunalne naknade odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečino, a stavkom 5. istog članka propisano je da se rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje i rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade, odnosno iznosa obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno. Da li to znači ako se komunalna naknada plaća mjesečno da se u rješenju o komunalnoj naknadi ne navodi mjesečni iznos i rok za plaćanje mjesečnog iznosa odnosno obroka komunalne naknade? Ako je riječ o pogrešci, da li u obrazloženju rješenja citirati navedene odredbe bez riječi "ne" (što se po mom mišljenju ne bi smjelo nego citirati odredbu baš kako piše u zakonu)? Odnosno da li će se u narodnim novinama ispraviti navedena pogreška?
Očito se radi o grešci. U obrazloženju rješenja nije potrebno citirati predmetnu odredbu već ju je moguće prepričati tj. interpretirati uz uvažavanje činjenice da se radi o očitoj grešci, a što nesporno proizlazi iz smisla, odnosno cilja predmetnih odredbi.

Člankom 94. ZKG-a propisano je kako obveza plaćanja komunalne naknade nastaje danom nastanka pravne osnove korištenja nekretnine odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove. Nadalje, istim člankom propisano je da ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze. Da li se ovaj članak mora tumačiti doslovno, odnosno da li se komunalna naknada mora obračunati za razmjerni dio mjeseca odnosno dana? Primjerice: ako je Ugovor o najmu sklopljen 20.06. da li je potrebno komunalnu naknadu obračunati točno od dana sklapanja Ugovora znači za 11 dana u 6. mjesecu odnosno da li je prijašnjem obvezniku potrebno obračunati komunalnu naknadu do 19.06. odnosno za 19 dana u 6. mjesecu?
U navedenom slučaju potrebno je mjesečni iznos komunalne naknade podijeliti po danima te obračunati prema danima u mjesecu od kada počinje korištenje prostora novog korisnika, a do tog dana obračunati po istom osnovu obvezu za dosadašnjeg korisnika, te to navesti u izreci rješenja (samo za početni mjesec korištenja).

Kako utvrditi godišnju obvezu komunalne naknade kada se rješenje o komunalnoj naknadi donosi u tijeku godine zbog izmjene obveznika?
Ako se rješenje o komunalnoj naknadi donosi tijekom kalendarske godine, potrebno je u rješenju o komunalnoj naknadi naznačiti godišnji iznos za tu godinu u kojoj se rješenje donosi u odnosu na koliko mjeseci se utvrđuje komunalna naknada u toj godini, a onda naznačiti i godišnji iznos za sljedeće godine u cijelosti za 12 mjeseci.

Obzirom da se komunalna naknada obračunava u godišnjem iznosu, a Zakon nalaže da se u rješenju o komunalnoj naknadi mora navesti rok za plaćanje mjesečnog iznosa (ako se obrok plaća mjesečno), što učiniti sa činjenicom da se u slučaju određivanja mjesečnog roka, dospijeće ne podudara sa protekom zastare i obračunom kamata?
U slučajevima u kojima je rješenjem o komunalnoj naknadi određen rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade zastara teče od dana dospijeća (izvršnosti) svakog pojedinog mjesečnog iznosa komunalne naknade.

Kako utvrditi solidarnu obvezu vlasnika nekretnine za plaćanje komunalne naknade?
Solidarna obveza vlasnika nekretnine za plaćanje komunalne naknade u slučaju u kojem je obveza plaćanja te naknade ugovorom prenesena na korisnika nekretnine utvrđuje se rješenjem o komunalnoj naknadi na način da se odredi da se tim rješenjem odredi takva obveza vlasnika.

Je li sa novim ZKG-om nužno nanovo izdati sva već postojeća aktivna rješenja o komunalnoj naknadi za određenu JLS ili je dovoljno izdati samo ona rješenja koja se mijenjanju/ažuriraju sa bitnim podatkom – primjerice promjena obračunske površine nekretnine ili samog obveznika ako se ne mijenja vrijednost boda komunalne naknade?
Prema odredbi članka 100. ZKG-a rješenje o komunalnoj naknadi donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade. Sukladno citiranoj odredbi nakon stupanja na snagu ZKG-a ne donose se nova rješenja o komunalnoj naknadi već na snazi ostaju rješenja donesena na temelju ranije važećeg Zakona. Sukladno istoj odredbi ova rješenja ostaju na snazi do donošenja novog rješenja o komunalnoj naknadi koje se donosi zbog promjene vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugog podatka bitnog za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (primjerice promjene obračunske površine nekretnine ili obveznika komunalne naknade).

Da li je Upravno tijelo dužno  izdati nova rješenja o komunalnoj naknadi, ako se donosi nova Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade u studenom 2018., ali vrijednost boda se ne mijenja, već ostaje ista i izražava se na godišnjoj razini, kako je i propisano Zakonom.
Ne jer je odredbom članka 100. stavka 2. ZKG-a propisano da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

Sukladno članku 100. stavku 2 ZKG-a do 31.3. tekuće godine se donosi novo rješenje komunalne naknade ako se mijenja drugi bitan podatak za utvrđivanje obveze komunalne naknade. Je li navedeni datum instruktivne naravi pa to znači da se može donijet i poslije 31.3. ili je obvezujući u smislu mora se do 31.3. ?
Prema odredbi članka 100. stavka 2. ZKG-a rješenje o komunalnom doprinosu donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade. Dakle, propisani rok za donošenje rješenja do 31. ožujka tekuće godine odnosi se na donošenje rješenja u slučajevima u kojima je odlukom predstavničkog tijela promijenjena vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu (promjena podzakonskih propisa u skladu s kojima se izračunava komunalna naknada), a ne i na promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (promjena činjeničnog stanja - primjerice promjena obveznika ili površine nekretnine). Budući da ZKG-om, a niti drugim propisom nije propisano da se po isteku predmetnog roka ne može ili ne treba donijeti rješenje o komunalnoj naknadi, kao i imajući u vidu smisao te odredbe, a taj je da se ne donosi novo rješenje o komunalnoj naknadi ako nije došlo do promjene podzakonskih propisa u skladu s kojima se to rješenje donosi, predmetni rok je instruktivnog karaktera.

Ako se donosi novo rješenje o komunalnoj naknadi zbog promjene obveznika plaćanja tog doprinosa ili promjene površine nekretnine s datumom početka zaduženja od 1. listopada 2018., da li se rješenje donosi po novome ZKG-u ili prema starome ZKG-u te ako se donosi po novome Zakonu je li potrebna nova Odluka o komunalnoj naknadi donesena na temelju novog ZKG-a?
Sukladno odredbi članka 136. ZKG-a prema kojoj je danom stupanja na snagu tog Zakona prestao važiti stari Zakon o komunalnom gospodarstvu i odredbi članka 126. ZKG-a prema kojoj se postupci donošenja upravnih akata započeti po starom Zakonu o komunalnom gospodarstvu do dana stupanja na snagu ZKG-a dovršavaju prema odredbama starog Zakona o komunalnom gospodarstvu, postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi započet nakon stupanja na snagu ZKG-a ne može se provoditi po starom Zakonu o komunalnom gospodarstvu već se mora provoditi po ZKG-u, a time, sukladno odredbi članka 100 stavka 3. tog Zakona i po postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima (OPZ-u). Pri tome valja imati na umu odredbu članka 130. stavka 1. ZKG-a prema kojoj će jedinice lokalne samouprave donijet "nove" odluke o komunalnoj naknadi u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona i odredbu stavka 3. istog članka prema kojoj do stupanja na snagu "novih" odluka ostaju na snazi odluke o komunalnoj naknadi donesene na temelju zakona koji su važili prije stupanja na snagu ZKG-a. Dakle, za donošenje rješenja o komunalnoj naknadi na temelju ZKG-a nije nužno postojanje nove odluke o komunalnoj naknadi tj odluke o komunalnoj naknadi donesene na temelju ZKG-a. Međutim, na umu je potrebno imati i odredbu članka 129. ZKG-a prema kojoj odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) donesene do stupanja na ZKG-a važe do isteka kalendarske godine za koju su donesene i odredbu stavka 3. istog članka prema kojoj se rješenje o komunalnoj naknadi nakon isteka kalendarske godine za koju su doneseni odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) može donijeti samo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) donesenim na temelju ZKG-a.

U slučaju novih rješenja o komunalnoj naknadi je li potrebno izdavati nova rješenja pod novom klasom ili se rješenja izdaju pod postojećom klasom na idući urbroj?
Sukladno odredbi članka 34. stavka 1. Uredbe o uredskom poslovanju "nova" rješenja se izdaju pod novom klasifikacijskom oznakom. Naime, prema toj odredbi klasifikacijska oznaka određuje se prilikom upisa prvog podneska odnosno akta kojim se osniva predmet, a urudžbeni broj kod upisivanja i svakog sljedećeg pismena koje se odnosi na isti predmet.

Člankom 94. stavkom 1. ZKG-a propisano je kada nastaje obveza plaćanja komunalne naknade, dok je stavkom 4. istog članka propisano da je obveznik plaćanja komunalne naknade, ako ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze. Može li se za obvezu plaćanja komunalne naknade nastalu prije stupanja na snagu ZKG-a donijeti rješenje o komunalnoj naknadi za razdoblje od nastanka obveze plaćanja komunalne naknade ili samo za razdoblje od stupanja na snagu ZKG-a nadalje?
Ne može jer bi to bila retroaktivna primjena novog Zakona koja nije dopuštena.

Koje je tijelo uprave jedinice lokalne samouprave nadležno za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu i rješenja o komunalnoj naknadi te za ovrhu tih rješenja?
Člankom 83. ZKG-a propisno je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva odnosno jedinstveni upravni odjel (u daljnjem tekstu: upravno tijelo) u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke. Člankom 100. ZKG propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Iz navedenog proizlazi da je u članku 83. Zakona navedeno kako se u nastavku teksta upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva odnosno jedinstveni upravni odjel navodi skraćeno kao upravno tijelo, pa prema tome rješenje o komunalnom doprinosu i rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel. Nastavno, prema članku 83. stavku 3. ZKG rješenje o komunalnom doprinosu donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema članku 100 stavku 3. ZKG-a rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ZKG-om nije propisano drukčije.

Iz navedenog proizlazi kako upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel u upravnim postupcima donošenja rješenja o komunalnoj naknadi i komunalnom doprinosu i ovrsi tih rješenja primjenjuje odredbe Općeg poreznog zakona. Stoga, u smislu odredbe članka 3. tog Zakona upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel u postupcima utvrđivanja obveze i ovrhe komunalne naknade i komunalnog doprinosa kao javnih davanja ima status poreznog tijela jednako kao i upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza. Slijedom navedenog, upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel sukladno odredbi članka 136. Općeg poreznog zakona provodi postupak naplate duga komunalne naknade, odnosno komunalnog doprinosa na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

U tom smislu, smatramo kako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o ustroju tijela uprave nije moguće odrediti nadležnost Upravnog odjela za financije i javne prihode za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu i komunalnoj naknadi kao ni nadležnost toga tijela uprave za donošenje rješenja o ovrsi komunalne naknade i komunalnog doprinosa jer je Zakonom propisano da ta rješenja donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel.

Da li JLS moraju donijeti nove odluke o komunalnom redu, ili se može izvršiti usklađenje postojećih odluka sa ZKG-om u ostavljenom roku?
Obveza donošenja novih odluka o komunalnom redu propisana je odredbom članka 130. stavka 2. ZKG-a. Prema toj odredbi jedinice lokalne samouprave donijet će odluke o komunalnom redu u roku od godine dana od dana stupanja na snagu tog Zakona.

Da li JLS moraju propisati isključivo institut zakupa površina javne namjene, obzirom da je u nekim JLS, do sada bila praksa davanja javnih površina na privremeno korištenje uz naplatu poreza za takvo korištenje?
Obzirom na odredbe članka 104. stavka 1. točke 2. i stavka 3. i članka 107. stavka 2. točke 2. ZKG-a površine javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave mogu se davati na privremeno korištenje i u zakup.

Člankom 110. ZKG-a propisano je da JLS mogu ugovorom ustrojiti zajedničko obavljanje poslova komunalnih redara. Člankom 54. stavkom 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da JLS mogu za obavljanje pojedinih poslova iz svog samoupravnog djelokruga osnovati zajedničko tijelo, zajednički upravni odjel ili službu, zajedničko trgovačko društvo ili mogu zajednički organizirati njihovo obavljanje u skladu s posebnim zakonima. Iz navedenih odredbi jasna je mogućnost zajedničkog obavljanja poslova putem zajednički osnovanih tijela. Da li pozivom na navedene odredbe bez osnivanja zajedničkog tijela već samo sklopljenim ugovorom iz članka 110. ZKG-a može komunalni redar iz jedne JLS obavljati poslove komunalnog redara u drugoj JLS? Da li je taj sklopljeni ugovor dovoljna pravna legitimacija komunalnom redaru za donošenja rješenja u upravnom postupku u drugoj JLS u kojoj nije zaposlen?
Prema članku 110. ZKG-a jedinice lokalne samouprave mogu ugovorom ustrojiti zajedničko obavljanje poslova komunalnih redara. Prema članku 23. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov. br. 47/09), u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. U javnopravnim tijelima službena osoba koja vodi postupak ili rješava o upravnim stvarima mora imati odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni stručni ispit. Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.

Iz navedene odredbe proizlazi kako je za vođenje upravnog postupka ovlaštena službena osoba tj. službenik upravnog tijela, pa stoga nije moguće da poslove komunalnog redara, u koje spada i provedba upravnog postupka obavlja osoba koja nije službenik upravnog tijela, odnosno, nije dopušteno da poslove provedbe upravnog postupka provodi komunalni redar na temelju ugovora sklopljenog između dvije jedinice lokalne samouprave, a da pri tome nije osnovano zajedničko upravno tijelo.

Međutim, predmetna odredba ne uređuje, odnosno nije od utjecaja na pitanje zapošljavanja na određeno vrijeme lokalnih službenika.

Prema članku 116. stavku 3. ZKG-a ako komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Prilikom povrede odredbi Odluke o komunalnom redu, komunalni redar provodi upravni postupak i rješenjem naređuje osobi koja je povrijedila odluku mjere za održanjem komunalnog reda. S obzirom da je Zakonom o općem upravnom postupku propisana obveza izjašnjavanja stranke u upravnom postupku, a Zakonom o komunalnom gospodarstvu dana je mogućnost donošenja rješenja bez saslušanja stranke, kako postupiti prilikom vođenja upravnog postupka.
Prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakon o općem upravnom postupku u postupku se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Međutim, prema odredbi stavka 2. istog članka bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. Sukladno potonje citiranoj odredbi, odredbom članka 116. stavka 3. ZKG-a propisano je da komunalni redar može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati. U predmetnom slučaju propisana je mogućnost donošenja rješenja bez saslušanja stranke, a ne obveza. Ovu mogućnost, obzirom da se radi o iznimci od jednog od osnovnih pravila Zakona o općem upravnom postupku, treba rabiti restriktivno samo u onim slučajevima u kojima je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, a gdje istovremeno stranka odbija ili izbjegava sudjelovanje u postupku.

Prema članku 112. stavku 3. ZKG-a optužni prijedlog za prekršaj propisan ovim Zakonom ili odlukom o komunalnom redu koji u nadzoru utvrdi komunalni redar podnosi upravno tijelo. Da li se navedena odredba odnosi i na obavezne prekršajne naloge ili samo na optužne prijedloge?
Odredba članka 112. stavka 3. ZKG-a odnosi se na optužni prijedlog. Pitanje ovlaštenja za donošenje obaveznog prekršajnog naloga uređeno je odredbama Prekršajnog zakona.

Molim vas pojasnite način naplate novčane kazne koju smo donijeli sukladno članku 142. ZUP-a. Naime, komunalni redar je donio rješenje kojim se stranka prisiljava na izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom. Rješenje je postalo izvršno a stranka nije platila kaznu stoga je istu potrebno naplatiti prisilnim putem suda ili FINA-e?
Prema članku 142. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09) javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br 68/18). Prema članku 2. tog Zakona ovrhu novčanih kazni u izvršenju rješenja komunalnog redara Financijska agencija, Hrvatska narodna banka i banke.