Intervju

Darko Horvat: ‘Želimo izbjeći situaciju oko poslijeratne obnove. Ovaj put znat će se tko je za što bio odgovoran’

Jagoda Marić

Darko Horvat / foto Davor Kovačević

Darko Horvat / foto Davor Kovačević

Naš je prioritet da u ovom postupku obnove koji će trajati barem idućih desetak godina, kako su to istaknuli predstavnici struke, odmah na početku stvorimo okvir i ustrojimo sustav u kojem će se točno znati gdje su i na što utrošena sredstva namijenjena za obnovu i tko je odgovoran za pojedini posao – od gradnje i projektiranja, pa sve do provedenog nadzora



Razgovor s ministrom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darkom Horvatom, čije će ministarstvo voditi najveći posao u Hrvatskoj nakon obnove poslije Domovinskog rata, pokušavali smo dogovoriti tjedan dana.
On je, s obzirom na to da je zamjenik prvog čovjeka Stožera za saniranje posljedica potresa, stalno bio na terenu ili se u njegovom ministarstvu radilo na izmjenama Zakona o obnovi koji je Vlada u četvrtak uputila u hitnu saborsku proceduru kako bi njime obuhvatila i Sisačko-moslavačku i Karlovačku županiju koje je potres pogodio u prosincu. Na kraju nije bilo razgovora i ministar je na naša pitanja odgovorio e-mailom u četvrtak navečer.


Kvalitetna priprema


Od potresa u Zagrebu prošlo je gotovo deset mjeseci, no obnova u punom smislu još nije počela. Jesu li razlog možda lokalni izbori? Ne bi bio prvi put da politika kalkulira tako da i Zagreb postane veliko gradilište prije svibnja kad će se birati nova gradska vlast.


– Razlozi nemaju nikakve veze s tim. Podsjetit ću vas da su se u Hrvatskoj samo u proteklih godinu i pol dana održala čak tri izborna ciklusa, tako da ni ovaj neće biti nikakav izuzetak od politike kakvu je ova Vlada vodila i do sad. Od prvog trenutka nakon razornog potresa u ožujku prošle godine čvrsto smo stali uz bok građanima i donijeli odluku kako će im se pomoći u financiranju najvećeg dijela svih potrebnih radova sanacije i obnove, te da se ista odvija organizirano, što sad nakon svih otvorenih pitanja u Petrinji i vidimo koliko je važno. Transparentnost i kvaliteta radova dva su glavna parametra za koja smo se odlučili u tom procesu, no jasno je da takav sustav zahtjeva kvalitetnu pripremu, nakon koje će sve ići puno brže. Pretpostavka za početak organizirane obnove je posložen zakonodavni okvir. Tako smo u proteklih nekoliko mjeseci, kroz dva čitanja u Saboru donijeli Zakon o obnovi, a zatim i prateće podzakonske akte u vidu Prvog programa mjera te Pravilnika o sadržaju i tehničkim elementima projektne dokumentacije, koji detaljnije opisuju način i postupak same obnove. Nakon toga, ustrojili smo Fond za obnovu kao operativno tijelo koje će provoditi odluke o obnovi (koje donosi Ministarstvo, op.a.), a u ovom trenutku radimo sve kako bismo što prije raspisali javne natječaje za odabir ovlaštenih projektanata, revidenata, nadzornih inženjera i institucije koja će raditi tehničko-financijsku kontrolu. Ono što je trenutno na samim građanima čije su nekretnine stradale u potresu, jest da prouče i prikupe dokumentaciju koja im je potrebna za pojedini projekt, odnosno za onaj zahvat za koji se odluče, te uz ispunjeni zahtjev istu predaju Ministarstvu.


​Prerano za brojke


Koliko bi nas mogla koštati obnova nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa?




– Što se tiče kompletnog razmjera šteta na području Zagreba i dviju županija, pogođenih potresom iz ožujka prošle godine, procjena je kako se one kreću i do 86 milijardi kuna, od čega bi nam za organiziranu obnovu, na kakvu smo se odlučili, bilo potrebno oko 42 milijarde kuna. Naravno, koliki će iznos biti u konačnici, tek ostaje za vidjeti. Mi radimo sve što je u našoj moći kako bismo iz svih raspoloživih izvora osigurali novac koji nam je potreban, te da isti što manje bude na teret Državnog proračuna, a što je više moguće iz sredstava EU-a. Nažalost, kad uzmemo u obzir i razmjere šteta nastalih od petrinjskog potresa, taj će iznos zasigurno biti još mnogo veći. Prerano je zasad govoriti o bilo kakvim brojkama, s obzirom na to da su procjene još uvijek u tijeku.
Na ovotjednoj sjednici Vlade usvojili smo prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obnovi, koji će se već tijekom idućeg tjedna naći na dnevnom redu rasprave u Saboru i to po hitnoj proceduri. Glavne značajke tih izmjena podrazumijevaju širenje obuhvata Zakona na područje Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije, zatim uvođenje Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje u proces kao provedbenog tijela nadležnog za obnovu, rušenje i izgradnju obiteljskih kuća isključivo na području na kojem je proglašena katastrofa, te da će Republika Hrvatska na tzv. potpomognutom području u cijelosti osigurati financiranje za one nekretnine u kojima stanuju njihovi vlasnici, odnosno njihovi srodnici. Dakle, da budemo jasni, svi koji će to htjeti morat će podnijeti zahtjev za obnovom. Ministarstvo će donositi odluke koje će na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije i dalje provoditi Fond, s time da se njegova nadležnost u smislu obnove višestambenih, poslovnih i stambeno-poslovnih zgrada širi i na druge dvije županije, dok će na području na kojem je proglašena katastrofa obnovu obiteljskih kuća organizirati i provoditi Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.


Neki dan ste održali sastanak s arhitektima, građevinarima, tvrtkama koje proizvode montažne kuće nakon čega je iznesena procjena da na Baniji u dvije godine može biti obnovljeno tri do tri i pol tisuće kuća. Je li to dovoljno i koliko će to koštati?


– Prema projekcijama građevinskih tvrtki koje su spremne uključiti se u obnovu, nova izgradnja, bez obzira na to bila ona klasična ili montažna, koštala bi između 700 i 900 eura po četvornom metru novoizgrađenog prostora. Za obnovu još uvijek nema nikakvih službenih ponuda, a prosječnu cijenu obnove u ovom je trenutku teško izračunati i nezahvalno prejudicirati. Prema podacima Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo, do sada je za pregled statike zaprimljeno više od 40 tisuća prijava, od čega je do sad pregledano njih oko 18 tisuća. Već sad znamo da je crvenom naljepnicom označeno oko 2.500 objekata, a trenutne su kalkulacije kako bi nam u obnovi bilo potrebno oko 3.500 novih kuća, uz pretpostavku da će one biti građene kao tipski projekti od 55 do 85 četvornih metara. U tom dijelu čekamo i povratnu informaciju od strane akademske zajednice i komora inženjera jer se ovdje ništa neće raditi bez struke. No, kao što sam već napomenuo, razmjeri štete tek se trebaju utvrditi, stoga je u ovom trenutku davati bilo kakvu procjenu oko mogućeg ukupnog troška bilo doista preuranjeno.


​Predani prioritetima


Jesu li pohvale na reakcije pojedenih službi, pohvale liječnicima, vatrogascima, vojsci, policiji konačno dokaz da trebamo prestati slabiti taj dio javnog sektora i jasno onima koji traže uštedu u javnom sektoru reći da to košta i da je Hrvatska izabrala biti država koja funkcionira na solidarnosti?


– Kad se osvrnemo samo godinu dana unatrag, možemo se prisjetiti svih onih situacija u kojima su, nažalost, sve ove službe morale biti isturene u prvi plan. Kažem nažalost jer bismo svi zajedno sigurno radije htjeli da službe budu vječito u pripravnosti, bez da ustvari moraju i djelovati. Ipak, još se uvijek nalazimo u jeku globalne pandemije, pogodilo nas je nekoliko izrazito snažnih potresa kakve naše generacije ne pamte na ovim prostorima, a tu su i brojne poplave, požari, kao i neke druge vrste nepogoda koje su nas zadesile. U svemu tome, svi naši liječnici, vatrogasci, policajci, vojnici, spasioci imali su jednu od ključnih uloga i na tome im treba biti i više nego zahvalan. Mislim da je izuzetno važno znati da se na službe javnog sektora može računati i osloniti.


Poštovali smo želju ljudi​

Svi razumijemo ljude koji žele ostati kod svojih kuća, ali je li država u startu trebala reći da u 24 ili 48 sati sve želi zbrinuti na toplom u organizirani smještaj, primjerice u hotele, da će se pobrinuti za njihovu stoku u dogovoru s poljoprivrednim kombinatima ili će im nakon obnove kupiti novu umjesto da kupuje kontejnere, a da ljudi to čekaju na hladnoći?


– Kontejneri, montažne kućice ili kamperice samo su privremeno rješenje za smještaj osoba čije su kuće nastradale u potresu. Ljudi s tog područja u jednom su danu ostali bez svega što imaju i mišljenja sam da je jedino što smo kao Vlada mogli napraviti u tom trenutku jest ispoštovati njihovu želju i odluku da ostanu na svojim imanjima. Još će se točno definirati kako će se rješavati nova trajna stambena pitanja tih ljudi, no sigurno je da će biti i pojedinačnih slučajeva koji se možda neće poklapati s predviđenim načinom i mogućnostima organizirane obnove, tako da moramo biti spremni i na takve situacije.

Unatoč dobroj prvotnoj reakciji hitnih službi, država je ipak tek početkom tjedna pronašla rješenje za pripremu hrane. Još uvijek ima ljudi koji spavaju u automobilima ili na otvorenom. Zašto to niste mogli riješiti brže?


– Ovdje bih, prije svega, još jednom iskoristio priliku zahvaliti svim volonterima koji su na bilo koji način uskočili, ponudili pomoć i jednostavno bili tu za ljude koji su najviše pogođeni ovom katastrofom. Takav iskaz solidarnosti i veliko srce naših ljudi uvijek se pokaže u najtežim trenucima, a ovo je sigurno jedan od takvih. Radi se o prirodnoj katastrofi kakvu dosad nismo imali. Sat vremena nakon potresa i cijeli državni vrh bio je tamo, prisutan. Sve službe bile su na terenu, pomagale unesrećenima i tražile one koji su se zatekli pod ruševinama. Bez obzira na kasniju raspravu, smatram da je reakcija bila promptna i najvažnije je da se ljude zbrinulo.
Fokus sada mora biti na što bržoj, a opet kvalitetnoj pripremi početka obnove. Isto tako, ključno je da u cijelom tom prijelaznom periodu ljudi imaju siguran krov nad glavom i da ne budu gladni. To su prioriteti na kojima doista predano radimo.


Iz europskog Fonda solidarnost Hrvatskoj je za obnovu odobreno 5,1 milijardi kuna. Kada će taj novac početi pristizati? Funkcioniraju li tu stvari po principu plaćanja nakon što je posao završen?


– Cijeli spomenuti iznos odobrenih sredstava iz Fonda solidarnosti već je uplaćen u Državni proračun. Jedan dio hitnih intervencija poput popravka krovišta i zabatnih zidova, dizala i stubišta, sanacije dimnjaka i nekih drugih zahvata, plaćen je, odnosno nadoknađen, upravo tim novcem, a sve ono javno – od kulturne baštine do škola, bolnica i vrtića – jednim će se dijelom moći sufinancirati tim sredstvima. Također, dio tog iznosa iskoristit ćemo i za nadoknadu troškova privremenog smještanja građana čiji su domovi najviše stradali u potresu i koji se tamo više ne mogu vratiti. Uz to, do ovog trenutka osigurana su i dva zajma Svjetske banke u iznosu od 500 milijuna dolara koji će biti drugi izvor financiranja obnove, a kontinuirano razgovaramo i s međunarodnim financijskim institucijama, kao što su Europska investicijska banka te Europska banka za obnovu i razvoj, po pitanju novih zajmova koji će biti upotrijebljeni u različitim segmentima obnove. Siguran sam da će dio sredstava biti osiguran i kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, te kroz Višegodišnji financijski okvir unutar kojih je za razdoblje od sljedećih sedam godina Hrvatskoj na raspolaganju više od 22 milijarde eura.​


Vanđelić je prava osoba za Fond

Spomenuli ste Fond za obnovu koji bi u procesu obnove operativno trebao biti najvažnije tijelo. Hoće li ono izgubiti trenutno prvog čovjeka Damira Vanđelića, ako postane kandidat HDZ-a na lokalnim izborima?


– Damir Vanđelić cijenjeni je menadžer u poslovnim krugovima koji iza sebe ima respektabilne rezultate i to je glavni razlog zbog kojeg smo ga predložili za privremenog ravnatelja Fonda. Ovo nije jednostavan posao i potrebno je imati veliko iskustvo kako bi se dobro posložio sustav. Smatramo kako je upravo on prava osoba za to i mišljenja smo da može adekvatno odgovoriti na sve izazove koji su postavljeni pred sam Fond. O tome želi li se i na kojoj razini aktivno uključiti u politiku, prvenstveno je pitanje za njega samog. No, naša je trenutna misija da Fond počne operativno djelovati i na tome je trenutno sav fokus.

​Ubrzana digitalizacija


Vaš resor sada postaje nadležan za najveći posao u državi poslije obnove u Domovinskom ratu, a ni tu obnovu nismo zatvorili. Potres je pokazao kako su možda bili u pravu oni koji su prije 25 ili 20 godina upozoravali da dio kuća nije dobro sagrađen. Tada su se ta upozorenja ignorirala, sada se najavljuju istrage, iako malo koristi od toga. Kako osigurati da se to ponovo ne dogodi?


– Ovdje ću se vratiti na početak našeg razgovora kada sam rekao kako su transparentnost i kvaliteta dva najvažnija kriterija kojima ćemo se voditi pri organiziranju obnove nakon potresa, upravo kako bismo izbjegli ovakve situacije. Što će pokazati istraga koja je pokrenuta po pitanju poslijeratne obnove, to tek ostaje za vidjeti. Naš je prioritet da u ovom postupku obnove koji će trajati barem idućih desetak godina, kako su to istaknuli predstavnici struke, odmah na početku stvorimo okvir i ustrojimo sustav u kojem će se točno znati gdje su i na što utrošena sredstva namijenjena za obnovu i tko je odgovoran za pojedini posao – od gradnje i projektiranja, pa sve do provedenog nadzora.


Može li država u digitalizaciju krenuti punom parom baš na ovom primjeru, pa da građani konačno na jednom mjestu u svakom trenutku mogu vidjeti tko što radi i koliko novca je dobio za to?


– Upravo na tome i radimo. Naime, paralelno s pripremama za početak organiziranja obnove, razvijamo i sustav eObnova, za koji očekujem da ćemo ga vrlo brzo moći javno predstaviti. Radi se o digitalnoj aplikaciji putem koje će se moći predavati zahtjevi, što bi u konačnici trebalo uvelike pojednostaviti i ubrzati čitav proces. Drugi je korak da spajajući pojedine sustave i baze podataka iste možemo i povezati kako bismo mogli povlačiti podatke koji su nam potrebni, a koji negdje već postoje. No, do tog trenutka, još jednom napominjem kako je na građanima da što prije donesu odluku oko projekta, odnosno zahvata kojeg će provoditi na svojim objektima, te da prikupe svu potrebnu dokumentaciju kako bismo mogli vidjeti tko na što i koliko im prava.