Oba propisa su 27. lipnja 2019. godine usvojeni na sjednici Vlade Republike Hrvatske i upućeni Hrvatskom saboru na prvo čitanje. Isti tekst je upućen i Saborskim zastupnicima pred prvu raspravu o predloženim izmjenama zakona.
U zajedničkom tekstu Komore iznose tvrdnju da zastupaju stajališta 15.000 svojih članova: arhitekata i inženjera građevinarstva, elektrotehnike i strojarstva, kao i svih dionika na koje se Prijedlozi zakona odnose, a kojima se navodno ukida status i stečena prava inženjera gradilišta i/ili voditelja radova. Naime, Prijedlozima zakona ukida se obvezno komorsko članstvo za 5.500 inženjera gradilišta i/ili voditelja radova.
Međutim, uvidom u provedeno javno savjetovanje od 9. travnja do 9. svibnja 2019. godine za Prijedloge zakona, dostupno putem
internetske stranice, može se uočiti da je za Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje primjedbe dostavilo 10 fizičkih osoba (od kojih su samo 4 osobe dale primjedbe koje se odnose na uvjete za obavljanje poslova inženjera gradilišta i/ili voditelja radova), a za Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju je primjedbe dostavilo 9 fizičkih osoba (od kojih su samo 3 osobe dale primjedbe koje se odnose na uvjete za obavljanje poslova inženjera gradilišta i/ili voditelja radova). Nadalje, Komore su početkom 2019. godine provodile anketu među trgovačkim društvima i inženjerima gradilišta, kojom prilikom je ovo Ministarstvo reagiralo zbog dezinformacija i netočnih navoda objavljenih na internetskim stranicama Komore i stranicama njihovih vanjskih partnera za oglašavanje,
dopisom KLASA: 360-01/19-04/2, URBROJ: 531-01-19-32 od 3. travnja 2019. godine. U pratećem tekstu uz anketu uočeno je kako Hrvatska komora inženjera građevinarstva poziva svoje članove na peticiju protiv izmjena propisa, pri čemu su korišteni netočni podatci vezani uz članstvo ovlaštenih voditelja građenja i ovlaštenih voditelja radova, slijedom čega je navedena anketa upitne kvalitete. Dakle, tvrdnja Komora da zastupaju interese svih svojih članova, kao i tvrdnja da su ovlašteni voditelji građenja i/ili ovlašteni voditelji radova (njih 5.500) stali na stranu Komore je potpuno neosnovana.
Nadalje, vezano uz navodnu podršku poslodavaca trgovačkih društava – izvođača građevinskih radova, može se uvidom u provedeno javno savjetovanje za Prijedloge zakona lako uočiti da isti nisu bili zainteresirani za predmetne zakonske izmjene, obzirom da je zaprimljena samo jedna primjedba (jednog) trgovačkog društva, a i ta se nije odnosila na uvjete za inženjere gradilišta i/ili voditelje radova.
Također, uvidom u pisma potpore trgovačkih društava – izvođača, koje je Hrvatska komora inženjera građevinarstva objavila kao
prilog zajedničkom tekstu Komora, uočeno je da su svi (njih 19) izrađeni u ožujku 2019. godine, dakle u vrijeme kada je Hrvatska komora inženjera građevinarstva pozivala svoje članove na sugestivnu peticiju protiv izmjena propisa i da svi sadrže identičan tekst, stavljen na memorandum pojedinog trgovačkog društva: u svima se navode ranije iznesena stajališta Komora o tome da su inženjeri gradilišta i/ili voditelji radova profesije iz sigurnosnog sektora te da članstvo u Komori daje nužno profesionalno osiguranje u financijski najprihvatljivijem obliku. S tim u vezi podsjećamo da inženjer gradilišta i/ili voditelj radova nikada nije bio sudionik u gradnji (prema Zakonu o gradnji, sudionici gradnje su: izvođač, projektant, nadzorni inženjer, revident i investitor) jer ne može poslovati profesionalno neovisno daleko od gradilišta, preko ugovora o djelu, izvan utjecaja izvođača (poslodavca), ne može upravljati ljudskim i materijalnim resursima izvođača, niti preuzeti njegovu odgovornost prema investitoru, ne može osnovati vlastiti ured, stoga djelovanje inženjera gradilišta u ime izvođača nema karakteristike slobodne profesije.
Europska komisija je u Službenoj obavijesti - povreda br. 2018/2285 ocijenila da navedeni stručnjaci (inženjeri gradilišta) ne pripadaju sigurnosnom sektoru, te je upitno propisivanje obveznog profesionalnog osiguranja za te osobe. Strani inženjeri gradilišta i/ili voditelji radova iz država ugovornica Europskog gospodarskog prostora, u kojima nije propisan uvjet obveznog članstva u Komori, mogu već danas prekogranično obavljati poslove vođenja građenja u Republici Hrvatskoj na temelju uvjeta koje ispunjavaju u svojoj državi, na što nacionalno nemamo utjecaja.
Analizom postojećih uvjeta polica osiguranja od profesionalne odgovornosti razvidno je da, npr., prema Klauzuli objavljenoj na Internet stranicama Hrvatske komore inženjera u građevinarstvu (posjećeno 26. lipnja 2019.g.), ista ne pokriva veći dio mogućih šteta, a dodatno u članku 10. stavku 4. se navodi: „Osiguranik je ovlašten odbiti sudjelovanje u sporu pokrenutim protiv osiguranika, ako ocjeni da nema više mjesta za pružanje pravne zaštite s obzirom na odnos visine zahtjeva za naknadu štete i visine iznosa osiguranja“. Odnosno, nakon uvida u istu nije razvidno čemu ona služi i koje bi to rizike pokrila. Sudska praksa od 2015. do danas dokazuje da osobno osiguranje od profesionalne odgovornosti kod inženjera gradilišta može biti samo dodatna vrijednost zaposlenika prema poslodavcu, ali ne i nužnost za obavljanje djelatnosti inženjera gradilišta.
Hrvatska komora inženjera građevinarstva je objavila i pismo potpore Hrvatskog sindikata graditeljstva u kojem se također ponavljaju ranije iznesena stajališta Komora: da Komora nastoji zaštititi status i stečena prava inženjera gradilišta i/ili voditelja radova te se upozorava na nova financijska i administrativna opterećenja uvođenjem obveze izvođača da se osigura od odgovornosti za štetu koju bi mogao učiniti investitoru ili drugim osobama (koja je već uvedena Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje („Narodne novine“, broj 78/15 i 118/18).
Pri tome se ne objašnjava o kakvom ukidanju stečenih prava i statusa je riječ. Napominjemo da Hrvatski sindikat graditeljstva nije spomenuto mišljenje dostavio ovom Ministarstvu niti se je uključio u postupak javnog savjetovanja za Prijedloge zakona. Sindikat graditeljstva Hrvatske je legalno u proceduri obaviješten putem Gospodarsko-socijalnog vijeća (Ministarstvo je dana 16. svibnja 2019. poslalo prijedloge Zakona na mišljenje), nakon čega se Sindikat graditeljstva Hrvatske nije očitovao. Kakvu potporu i na temelju čega su je dobile Komore, nije nam poznato.
Vezano uz stajališta Hrvatske udruge poslodavaca, ista je na Prijedloge zakona dostavila ovom Ministarstvu dva oprečna očitovanja i to:
29. svibnja 2019. godine, u kojem se navodi da Hrvatska udruga poslodavaca na Prijedloge zakona nema primjedbi, dok je u
očitovanju od 6. lipnja 2019. godine izneseno, između ostalog, da će nova zakonska rješenja „poslodavcima u graditeljstvu donijeti financijsko rasterećenje manje od novog financijskog opterećenja“. Pri tome se misli na ukidanje profesionalnog osiguranja za inženjera gradilišta (koje ni do sada nije bila obveza izvođača već inženjera gradilišta) i obvezu izvođača da se osigura od odgovornosti za štetu koju bi mogao učiniti investitoru ili drugim osobama (koja je obveza već uvedena Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje („Narodne novine“, broj 78/15 i 118/18). Napominjemo da iznos osiguranja nije propisan, slijedom čega iznos osiguranja određuje sam izvođač. Propisivanje ove obveze osiguranja za domaće izvođače omogućilo je da se zahtjev osiguranja utvrdi i za strane izvođače.
Komore također iznose tvrdnju da Prijedlozi zakona „sadrže sadržajno, pravno tehnički i ustavno pravno sporne odredbe“ te da ove „zakonske izmjene u graditeljski sektor uvode kaos, nered i nesigurnost“.
Odabir katakstrofičnih riječi bez i malo argumentacije, što nije u skladu s ulogom Komora. S tim u vezi navodimo da se novim zakonskim rješenjima predlaže obvezno članstvo zamijeniti neobveznim upisom u imenik Komore za struku koja je 2015. godine uvedena u obvezno članstvo Komora, te za koju je ustanovljeno da nije polučila rezultate. S obzirom na stanje u graditeljstvu, praksu i police osiguranja, sa odmakom od četiri godine jasno se pokazuje da je u tom dijelu sustavno uređenje bilo učinkovitije prije 2015.g. Uvjeti za obavljanje poslova ostaju i dalje uređeni zakonom, a inženjer gradilišta i/ili voditelj radova, ako to želi, može zatražiti upis i punopravno članstvo u Komoru (s jedinom razlikom dobrovoljnog članstva u Komori, umjesto obaveznog). Prema Prijedlozima zakona, stjecanjem statusa člana Komore inženjer gradilišta i/ili voditelj radova ne dobiva stručni naziv, a pravo na rad ima bez obzira na članstvo u Komori. Članstvom u Komori ostvaruje se ugled člana Komore, jer se podvrgava stegovnoj odgovornosti i stručnoj kontroli, naravno, ako se stručna kontrola provodi. Uvjeti za izvođača i dalje ostaju uređeni zakonom, a ispunjavanje tih uvjeta na gradilištu kontrolira nadzorni inženjer (kao i do sada). Dakle, nije riječ o uvođenju nereda već o administrativnim rasterećenju inženjera gradilišta i/ili voditelja radova, koje se provodi u skladu sa zacrtanom javnom politikom i prepoznatljivim ciljevima javnog interesa: kroz Nacionalni program reformi 2018. za liberalizaciju tržišta usluga, kao i zacrtanom mjerom u kontekstu iskazivanja namjere pridruživanja Europskom tečajnom mehanizmu ERM II (eng. Exchange Rate Mechanism II).
Nadalje, Komore navode da su inženjeri gradilišta i/ili voditelji radova „regulirane inženjerske profesije, ključni čimbenik kvalitete gradnje, sigurnosti uporabe građevina i sigurnosti i zdravlja građana“ te da „katastrofe na građevinskim objektima sa smrtnim posljedicama u Italiji (nadvožnjak kod Genove) i Velikoj Britaniji (Grenfell Tower u Londonu), zorno ukazuju zašto je na gradilištima nužno imati provjereno iskusne, profesionalne, stručne ovlaštene voditelje građenja i voditelje radova.“
U pogledu nadvožnjaka kod Genove istraga još uvijek traje te se ne mogu izvlačiti nikakvi zaključci. Međutim, potrebno je istaknuti da usluga građenja nije osobna usluga jedne fizičke osobe (inženjera gradilišta i/ili voditelja radova) već koordinirani rad svih stručnih osoba na poslovima građenja građevine. Neboder ne gradi inženjer gradilišta i/ili voditelj radova već izvođač. Također, u vezi požara na Grenfell Toweru u Londonu, istraga nije dovršena, ali je usmjerena prema ugradnji materijala neotpornih na požar, sukladno konkretnim zahtjevima iz projekta. Inženjer gradilišta i/ili voditelj radova mora radove izvoditi prema projektu i građevinskoj dozvoli i ne smije mijenjati projekt, dakle istraga je usmjerena prema projektantu.
Nadalje, Komore iznose stajalište da Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja ne uzima u obzir njihove primjedbe i prijedloge te su stoga zatražili pravno mišljenje prof. Jasne Omejec.
Prof. Omejec u uvjetima korištenja njenog pravnog mišljenja navodi da „to mišljenje nije dopušteno ni na koji način dovoditi u vezu s ishodom bilo kojeg ustavnosudskog, sudskog, upravnog ili drugog pravnog postupka u kojem komore sudjeluju ili će sudjelovati u bilo kojem pravnom svojstvu, kao i s ishodom bilo kojeg postupka koji interno provode same komore u vezi s predmetom pravnog mišljenja.“ Osim takve snažne ograde, navedeno pravno mišljenje sadrži brojne i interesantne sudske primjere koji nemaju poveznicu s predmetnim izmjenama zakona, tako da nije jasno što se zapravo s tim uratkom željelo postići.
Komore navode da Prijedlozi zakona ne donose nikakvo značajno financijsko niti administrativno rasterećenje gospodarstva, što je bio navodni inicijalni cilj predlagatelja te predlažu financijsko rasterećenje koje bi uslijedilo ukidanjem zakonske obveza javnih naručitelja da imenuju voditelja projekta, prema članku 38. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (NN br. 78/2015, 118/2018), u daljnjem tekstu: Zakon. Ujedno predlažu ukidanje zakonske odredbe (članka 37. stavka 2. Zakona), odnosno jednu od mogućnosti za imenovanje voditelja projekta da ima međunarodni certifikat te traže ukidanje obveze recertificiranja svake četiri godine.
S tim u vezi ističemo da je svrha donošenja Prijedloga zakona administrativno rasterećenje profesionalnih poslovnih usluga, što je dio tekuće gospodarske politike, a provodi se u skladu s mjerama iz Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva 2019. Naime, SCM mjerenje administrativnog opterećenja je pokazalo značajno administrativno rasterećenje za cca 5.500 članova Komore kojima bi se obvezno članstvo u Komori i plaćanje godišnje članarine zamijenilo neobveznim upisom, slijedom čega proklamirani cilj je administrativno rasterećenje 5.500 inženjera gradilišta i/ili voditelja radova.
Komore za financijsko i administrativno rasterećenja gospodarstva predlažu mjere za obavljanje poslova i djelatnosti upravljanja projektom gradnje iz zakonskih odredbi.
Predložene zakonske izmjene regulacije ovlaštenog voditelja građenja/radova nemaju poveznicu sa regulacijom voditelja projekta, koji nije član Komore (niti je bio), te je takva komparacija potpuno neosnovana. Razmatrajući propis u cijelosti, izmjene zakonodavnog okvira odnose se samo na dodavanje mogućnosti da obveznik javne nabave može povjeriti vođenje projekata svom zaposleniku, ukoliko posjeduje tražene kompetencije, čime se troškovi minimaliziraju.
Komore opetovano predlažu deregulaciju vođenja projekata, koje se ne odnosi na trošak gospodarstva niti opterećenje članova Komore, nego na osiguranje učinkovitog trošenja javnih sredstava. Kako voditelji projekta nisu članovi Komore, nepoznato je pod čijom nadležnosti zastupaju takve stavove. Bez obzira na to, očitujemo se prema izrečenom.
Ukazujemo da iskustva drugih zemalja potvrđuju da obveznici javne nabave, prema određenim programima, ovisno o složenosti projekata, angažiraju voditelja projekata kako bi osigurali racionalno korištenje resursa i olakšali postizanje rezultata. Npr. kod prijava projekata za sufinanciranje iz EU fondova, kada upravljanje sredstvima mora biti u skladu sa strogim pravilima kako bi se čvrsto nadzirala njihova uporaba i osiguralo da se novac troši na transparentan i odgovarajući način. Zakonom propisane obaveze upravljanja projektom gradnje odnose se isključivo na obveznike javne nabave u smislu propisa kojima se uređuje javna nabava i to samo u slučaju većih, značajnijih investicija. Pragovi od više desetaka milijuna kuna smatraju se značajnijim iznosima, te se vođenjem projekata osigurava njihova racionalna uporaba. Vođenje projekata je interdisciplinarna djelatnost fokusirana na optimizaciju utrošaka sredstava i vremena prije donošenja investicijske odluke, kod planiranja proračunskih sredstava, zakonite i kvalitetne pripreme projekta te njegove uspješne provedbe. Ukoliko privatni investitori sami na svojim većim investicijama postavljaju voditelje projekta i na projektima sufinanciranima iz EU se traže voditelji projekata, logično je i poželjno da država kao veliki investitor za svoje projekte također traži voditelje projekata. Potpuno je nejasno što zapravo Komore žele, s obzirom da su i neki njihovi članovi (projektanti i nadzorni inženjeri) voditelji projekata.
Vezano uz kriterije za utvrđivanje potrebnih znanja iz područja upravljanja projektima, navodimo da su zadržani uvjeti još iz 2009. godine. Pravilnikom o znanjima iz područja upravljanja projektima („Narodne novine“, broj 45/09) popisani su predmeti iz područja upravljanja projektom gradnje s potrebnim brojem ECTS bodova, odnosno potrebnom broju sati predavanja, koji se priznaju u postupku dokazivanja ispunjavanja uvjeta za voditelja projekta, ovisno o završenom obrazovnom programu. Ukoliko netko nije u svojem redovnom obrazovanju (ili poslijediplomskom) uspio zadovoljiti taj prvi kriterij, istim su pravilnikom pobliže propisani relevantni sustavi ovjere sposobnosti za upravljanje projektima, pri čemu su uvažene dvije postojeće međunarodno priznate organizacije ovjeravanja upravljanja projektima: IPMA (eng. International Project Management Association) i PMI (eng. Project Management Institute). Na taj način omogućeno je ispunjavanje uvjeta za obavljanje djelatnosti upravljanja projektom gradnje na više načina ovisno o osobnim mogućnostima svakog pojedinca.
Vezano uz primjedbu Komora da je dodatno povećan broj projekata za koje zakon obvezuje javne naručitelje, obzirom da se djelatnost upravljanja projektom gradnje proširuje i na fazu pripreme projekta, navodimo da je konstatacija potpuno netočna. Izmjene Zakona iz 2018.g. (koji je na snazi), omogućile su angažiranje voditelja projekata u ranijim fazama projektnih realizacija. Težnja angažiranja voditelja projekta u ranijim fazama je osnova osiguranja učinkovitog upravljanja investicijom. Opće je poznato i priznato da je utjecaj na projekt tim veći što se intervencije i mjere rade u ranijim fazama njegove realizacije. U rubnom slučaju, kada se voditelj projekta angažira samo za fazu izvršenja projekta i kasnije, povećava se rizik smanjenja prostora za pozitivan doprinos ostvarenju ciljeva, čak do granica upravljanja po načelima kriznog menadžmenta, što nije preporučljivo u kontekstu uspjeha projekta. U tako kratkoj implementaciji Zakona od kraja 2018. do danas, koliko je odredba na snazi, nije zabilježen niti jedan negativan utjecaj takve mogućnosti. Naglašavamo da je odredbom članka 39. predmetnog Zakona određeno da se obveza imenovanja voditelja projekta ne odnosi na privatne investicije.
U tekstu Komora se spominje i pogodovanje nekim skupinama. Potpuno je nejasno na koje to skupine Komore misle, jer su ponovno izostali argumenti. Ove izmjene Zakona su dio reformskih mjera i više od rasterećenja gospodarstva – rasterećuju inženjere gradilišta, a daju im izbor da budu članovi Komore čim prepoznaju njene koristi. Inženjerima ne treba prisilno (obvezno) propisivati članstva, oni će kvalitetu prepoznati sami. Treba uvažavati njihovu prosudbu o koristima koje komore daju i to postaviti na dobrovoljnoj bazi.
I zaključno kako je rečeno u uvodnom dijelu, zahtjevi Komora nisu ni jasni ni argumentirani, osim u dijelu kojeg one ne spominju, a to je gubitak prihoda i povlastica na račun gospodarstvenika i inženjera pojedinaca.
Preporuke Europske komisije o provedbi strukturnih reformi i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža za 2018. godinu, u kojima se traže ove reformske mjere, vode prema jedinstvenom tržištu koje će izjednačiti uvjete rada i plaće sa ostalim zemljama EU-a. Inženjeri će brzo prepoznati koristi takvog doprinosa. Predložene izmjene zakona mogu potaknuti uprave Komora na povećanje aktivnosti vezanih uz profesionalizaciju i etičnost poslovanja članstva što će, bez obzira na opiranje koje je karakteristično za sve reformske mjere, doprinijeti većoj prepoznatljivosti i značaju struke.
Prilozi:
