- Objavljeno: 09.12.2025.
Održan „Osmi otvoreni dijalog partnera“ s naglaskom na Nacionalni plan obnove zgrada
U prostoru Studija Katran u Zagrebu, u utorak 9. prosinca 2025. održan je osmi Otvoreni dijalog partnera. Cilj je skupa sudjelovanje predstavnika državne i lokalne uprave, akademske zajednice i stručne javnosti te građevinskog i energetskog sektora u tematskoj raspravi i interaktivnim prezentacijama. Tema ovogodišnjeg dijaloga, koji organizira Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine bila je Nacionalni plan obnove zgrada do 2050. godine, a svečano je potpisana i Povelja o dekarbonizaciji zgrada.
Tema ovogodišnjeg dijaloga, koji organizira Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine bila je Nacionalni plan obnove zgrada do 2050. godine, a svečano je potpisana i Povelja o dekarbonizaciji zgrada.Skup je otvorila ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije Irena Križ Šelendić. Istaknula je da Nacionalni plan obnove zgrada do 2050. godine sve države članice trebaju donijeti do kraja 2026., a do kraja ove godine moramo poslati prvi nacrt Europskoj komisiji zbog čega je sada idealan trenutak za raspravu.
„Nacionalni plan je stručni strateški dokument, konkretan provedbeni plan u kojem ćemo definirati ciljeve, politike i mjere, te indikatore koje je potrebno ispuniti“, rekla je ravnateljica.
Osvrnula se zatim na prve projekcije potrebnih ulaganja koja su „izrazito zahtjevna“ jer je riječ o velikim sredstvima potrebnim za obnovu zgrada.
Istaknula je da je prema novoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada potrebno propisati pragove za operativne emisije stakleničkih plinova te najveće dopuštene vrijednosti primarne energije za nove i obnovljene zgrade s nultim emisijama (ZEB) jer će obveza gradnje propisana za zgrade gotovo nulte energije (nZEB) od 2028. zamijeniti obveza gradnje i obnove zgrada po ZEB standardu. U novoj EPBD obveza postizanja minimalnog standarda energetskih svojstava (MEPS) propisana je za nestambene zgrade, odnosno zahtjev da zgrade postignu smanjenje primarne energije ispod praga od 16% zgrada s najlošijim energetskim svojstvima od 2030., te ispod praga 26% od 2033. godine.
Dodala je i da je u tijeku donošenju novog Zakona o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. On je u saborskoj proceduri, a propisuje donošenje Nacionalnog plana, koji će u konačnici zamijeniti Dugoročnu strategiju obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine.
Potpisana povelja o suradnji u cilju dekarbonizacije zgrada do 2050. godine
Povelja o dekarbonizaciji zgrada dosad ima 89 potpisnika, a uključuje nekoliko ministarstava, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatsku udrugu proizvođača toplinsko-rashladnih sustava, klaster nZEB, Hrvatski savjet za zelenu gradnju, Energetski institut Hrvoje Požar, gradove i regionalne energetske agencije, projektante, izvođače, fakultete, strukovne komore, upravitelje zgrada i proizvođače građevinskog materijala. Ove godine Povelju su potpisala četiri nova partnera - tvrtke FIBRAN d.o.o., GREEN ADVISORY d.o.o., KAMENOVIĆ d.o.o. i VIESSMANN d.o.o. Povelje predstavnicima novih potpisnika uručio je državni tajnik Tonči Glavinić.
Povelja podržava ispunjenje energetskih i klimatskih ciljeva na nacionalnoj i europskoj razini, dekarbonizaciju fonda zgrada, obnovu postojećih i gradnju zgrada gotovo nulte energije, s ciljem dodatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanja udjela obnovljivih izvora energije, jačanja energetske sigurnosti i uvođenja inovacija i pametnih tehnologija, koje omogućuju zgradama da potpomognu sveukupnoj dekarbonizaciji gospodarstva. Potpisivanjem Povelje potiče se kontinuirana suradnja na izradi Dugoročne strategije obnove nacionalnog fonda zgrada i prelazak na standard gradnje zgrada gotovo nulte energije (nZEB).
Nacionalni plan obnove zgrada do 2050. godine
Predstavljen je Nacrt Nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine, koji obuhvaća pregled nacionalnog fonda zgrada, plan puta za dekarbonizirani fond zgrada do 2050. godine, obnovu nestambenih zgrada te obnovu stambenih zgrada.
Pregled nacionalnog fonda zgrada napravljen je na temelju dostupnih podataka za 2023. godinu, a obuhvaća udio stambenih i nestambenih zgrada, raspodjelu po vrstama zgrada, prema broju i prema korisnoj površini grijanog dijela zgrade, raspodjelu zgrada po energetskim razredima, uz napomenu da je u 2023. godini tek 9 % zgrada imalo važeći energetski certifikat. Pregled nacionalnog fonda zgrada obuhvatio je raspodjelu potrošnje primarne energije, neposredne potrošnje energije i ukupnih emisija stakleničkih plinova te kretanje potrošnje energije i emisije stakleničkih plinova od 2020. do 2023. godine, kao i udio obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji energije.
Nacionalni plan obnove zgrada do 2050. godine predstavljen je u vidu interaktivne prezentacije s anonimnom anketom integriranoj u prezentaciju koja je potaknula sudionike za sudjelovanje i iznošenje mišljenja o temi na temelju vlastitih iskustava.
Rasprava je provedena kroz 7 anketnih pitanja za nestambene zgrade te za stambene zgrade.
Nestambene zgrade
Predstavljen je plan za dekarbonizirani fond zgrada do 2050. godine s ciljevima uštede primarne energije i obnovljene površine zgrada do 2030., 2040. i 2050. godine. Na temu obnove nestambenih zgrada istaknuta su dva moguća pristupa obnovi: definiranje minimalnih standarda energetskih svojstava (MEPS) za cijeli fond nestambenih zgrada, ili drugi pristup za pojedinu vrstu zgrade. U oba slučaja MEPS se definiraju za pojedinu etapu. Prva, do 2030. godine, zahtjeva obnovu 16 % korisne površine grijanog dijela zgrade kojima je specifična godišnja primarna energija iznad određene vrijednosti. Druga, do 2033. godine, zahtjeva obnovu 26 % korisne površine grijanog dijela zgrade kojima je specifična godišnja primarna energija iznad određene vrijednosti. Treća etapa obuhvaća razdoblje do 2040. godine, a četvrta do 2050. godine. U prvoj i drugoj etapi, moguće je definirati MEPS za pojedinu vrstu zgrade ili za cijeli fond zgrada, dok je za treću i četvrtu etapu predviđeno definiranje MEPS-a za cijeli fond zgrada.
Prva anketa, na pitanje kako po važnosti poredati prepreke u dosadašnjoj provedbi, dala je sljedeće rezultate. Na prvom mjestu su visoka cijena opreme i radova, a slijede administrativne procedure, nepovoljna isplativost investicije (uzimajući samo smanjenje troška za energiju kao korist) i nedovoljna informiranost investitora. Najmanjom preprekom smatra se nedostatak radne snage, tj. nedovoljno znanja i vještine kod malih izvođača.
Druga anketa, na pitanje kako prema važnosti poredati kako treba provoditi usklađivanje minimalnih standarda energetskih svojstava, dala je sljedeće rezultate. Najvažnijim pristupom ocjenjeno je poticanje dubinske energetske obnove zgrada, a vrlo je blizu određivanje praga MEPS-a za svaku vrstu zgrada. Na trećem mjestu prema važnosti je primjena pojedinačnih mjera obnove koje ostvaruju najveću uštedu, dok se najmanje važnim smatra ispunjavanje minimalne propisane vrijednosti energetskog svojstva zgrade ispod praga za MEPS.
Daljnjom raspravom se zaključilo da je važnost ispunjavanja minimalne propisane vrijednosti energetskog svojstva zgrade ispod praga za MEPS puno veća. Razlog je to što potrošnja energije uvelike ovisi o vrsti zgrade, a onda i o režimu korištenja. Dio zgrada koristi se samo dio godine te je uz manju učestalost korištenja niža isplativost investicije u energetsku obnovu.
Treća anketa, na pitanje poretka prema važnosti elemenata okvira za provođenje minimalnih standarda energetskih svojstava, dala je sljedeći rezultat. Ponuda prilagodljivih shema financiranja s poticajem za provođenje dubinske i sveobuhvatne obnove ocjenjena je najvažnijom, a slijedi usmjeravanje na obnovu pojedinih vrsta zgrada s najlošijim svojstvima (npr. bolnice i zgrade za obrazovanje) ili na oblike korištenja (npr. zgrade za najam) ili prema veličini zgrade (npr. zgrade veće od 1.000 m2). Sljedeće je unaprjeđenje vještina stručnjaka i radnika koji izvode radove energetske obnove zgrada te javne kampanje za informiranje o obavezama provođenja obnove. Uspostava jedinstvenih kontaktnih točaka u lokalnim sredinama ocijenjena je najmanje važnom.
Daljnjom raspravom se zaključilo da treba dati veću važnost u uspostavi jedinstvenih kontaktnih točaka. Često se tema promatra sa stajališta stanovnika velikih gradova dok je u manjim sredinama situacija drugačija, kako u dostupnosti kvalificirane radne snage tako i u pristupu informacijama. Tu je prisutan manjak stručnjaka što je preduvjet uspostavi jedinstvenih kontaktnih točaka. Važna je dobra umreženost investitora u nestambene zgrade kojima je kako bi se zadovoljili ciljevi obnove zgrada potrebna samo prihvatljiva shema financiranja. Prava i obveze dobro su poznati vodećim tržišnim akterima, ali manjima uglavnom nisu i zbog toga su javne kampanje informiranja neizostavne.
Četvrta anketa odgovara na pitanje koji element okvira sustava sankcija se smatra najvažnijim. 83 % sudionika smatra je najvažniji elementi okvira za sustav sankcija obavezna izrada energetskog certifikata i provedba minimalne obavezne uštede, dok preostalih 17 % važnijim smatra obaveznu provedbu mjera na zgradi kod prodaje, najma, donacije ili promjene namjene u katastru ili zemljišnim knjigama.
Stambene zgrade
Obnova stambenih zgrada usmjerena je na 43 % korisne površine grijanog dijela zgrada s najlošijim svojstvima. Za izradu nacionalne putanje za postupno smanjenje specifične primarne energije stambenih zgrada do 2050. godine analizirano je pet scenarija prema kategorijama obnove. Detaljnije su predstavljeni scenariji S1 sa smanjenjem od 60 %, S4 smanjenjem od 30 % te optimizirana mješavina svih scenarija. Za svaki scenarij iskazana je površina zgrada koju je potrebno obnoviti te iznos investicije za primjenu mjera energetske učinkovitosti.
Peta anketa, na pitanje poretka po važnosti provedbenih mjera politike za smanjenje prosječne primarne energije u fondu stambenih zgrada, dala je sljedeće rezultate. Financijska podrška za obnovu zgrada s najlošijim svojstvima, ranjive skupine stanovništva, sheme podrške prema ostvarenim uštedama i dubinska obnova smatrani su najvažnijom. Slijede tehnička podrška za osnivanje namjenskih jedinstvenih kontaktnih točaka i izrada putovnica za obnovu te prikupljanje podataka o svim provedenim obnovama, od manjih pojedinačnih mjera do dubinskih obnova. Na posljednjem su mjestu druge politike i mjere koje pripremaju i provode opskrbljivači energijom.
Daljnjom raspravom zaključeno je kako je financijska podrška bitna, ali treba otvoriti vrata novim modelima financiranja te privatnom kapitalu. Naglašeno je da ne može biti sva obveza na krajnjem korisniku već i na opskrbljivačima, npr. uvođenjem povoljnih tarifa za dekarbonizaciju ili razvojem inovativnih mehanizama trgovanja uštedama. Istaknuta je potreba edukacije krajnjih korisnika, pružanja tehničke podrške te uvođenje shema koje korisnike potiču na provođenje dubinske obnove, poput povrata poreza ili pokrivanja troškova izrade energetskih certifikata. Pokrivanje troškova izrade energetskih certifikata dodatno doprinosi prikupljanju podataka o provedenim obnovama, što je bitno jer energetske obnove vlastitim privatnim sredstvima nisu evidentirane, a doprinose ciljevima.
Šesta anketa, na pitanje koja je razina obnove najpotrebnija za dostizanje ciljeva u etapi do 2030. godine sudionici su se odlučili za sveobuhvatnu obnovu koja uključuje energetsku i seizmičku obnovu. Na drugom je mjestu dubinska obnova, a slijede kvartovska pa integralna obnova, dijeljenje energije i energetske zajednice te pojedinačne mjere.
Daljnjom raspravom navode se pozitivna iskustva s kvartovskom obnovom kao praktično rješenje i put do cilja uz niži trošak po jedinici površine koji rješavaju i urbanizam. Navodi se da pojedinačne mjere vode najbržem ostvarenju ciljeva, ali ipak dubinska i integralna obnova jedine su opcije u prvoj etapi kada se u obzir uzmu trajanje izrade i izvedbe projekata te administrativne prepreke. Veliku odgovornost u ostvarenju ciljeva imaju upravitelji zgrada i jedinice lokalne samouprave. Najznačajniji utjecaj politika i mjera opskrbljivača značajnije utjecati kada se daljinski sustavi dekarboniziraju, osobito kada bude iskorišten potencijal geotermalnih izvora energije.
Sedma anketa, na pitanje gradacije interesa za instalaciju fotonaponskih sustava do 2030. godine, daje sljedeći rezultat. Obzirom na trenutno stanje, 59 % sudionika smatra da do 2030. godine možemo očekivati da 15 % kućanstava ima instaliran fotonaponski sustav. 32 % sudionika smatra realnijim da će 5 % kućanstava imati fotonaponski sustav, a preostalih 8 % da će 20 % kućanstava imati fotonaponski sustav do 2030. godine.
Daljnjom raspravom zaključuje se kako se ipak očekuje manjak interesa za instalaciju fotonaponskih sustava zbog nadolazećeg ukidanja povlaštene cijene otkupa električne energije te administrativnih prepreka poput odobravanja priključka i dugog čekanja rješenja, ali i veliki porast cijene fotonaponskih sustava.
Provedene konzultacije putem otvorenog dijaloga partnera potvrdile su visoku razinu suglasnosti dionika o ključnim tehničkim, regulatornim i provedbenim izazovima vezanima uz nacrt Nacionalnog plana. Identificirane su prepreke provedbi obnove, jasna potreba za financijskim i tehničkim mehanizmima potpore, prioritetnu ulogu dubinske i sveobuhvatne obnove, posebno u prvoj etapi do 2030. godine, kao i važnost učinkovitog modela upravljanja obnovom na razini zgrada i lokalnih zajednica te očekivane trendove u razvoju obnovljivih izvora energije.
Usporedba rezultata konzultacija s glavnim zahtjevima Direktive (EU) 2024/1275 (EPBD) potvrđuje da je nužno uspostaviti stabilan, financijski predvidljiv i tehnički izvediv put prema smanjenju primarne energije i obnovi zgrada u razdoblju do 2050. godine.
Zaključno, tijekom 2026. godine očekuje se pojačana dinamika svih aktivnosti vezanih uz daljnji razvoj i doradu NPOZ-a. Paralelno s tim, predviđa se intenziviranje komunikacije i koordinacije sa širom skupinom dionika kako bi se oblikovale i unaprijedile politike i mjere potrebne za ispunjavanje ciljeva do 2050. godine, a već tijekom prve polovice 2026. godine očekuje se i niz zakonodavnih aktivnosti povezanih s potpunom transpozicijom EPBD, što će izravno utjecati na sadržaj i strukturu finalnog NPOZ-a.
Nacionalni plan obnove zgrada do 2050. godine je izrađen u suradnji Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Energetskog instituta Hrvoje Požar.